Bela Bartok: Estetika narodne muzike

Foto: Music with ease

Prevela: Marijana Dojčinović

U 19. veku, bogatstvo mađarske narodne muzike bilo je praktično nepoznato mađarskim kompozitorima. Kada je Bela Bartok prvi zapisao mađarske narodne melodije na terenu 1904. godine, shvatio je da je ovaj svet muzike njemu nepoznat. Podređujući ih sistematičnoj studiji, ubrzo je dobio novu osnovu za svoju muzičku estetiku. Njegova pozna dela utemeljena su na asimilaciji suštine mađarske narodne muzike u njegov lični muzički jezik. Tokom njegovog života priznanje za dostignuće često je izostajalo: krajem veka nakon njegove smrti. Međutim, Bartokova statua kao glavne muzičke figure čvrsto je uspostavljena.

Bartok je rođen u Nađsentmiklošu, u Mađarskoj (danas Sanicolaul- Mare u Rumuniji) 25. marta 1881. godine. Njegov otac bio je direktor državne poljoprivredne škole, a majka učiteljica i pijanista. Na njegov 5. rođendan, dala je Beli prvu lekciju iz klavira: njegov veliki dar je ubrzo postao očigledan i već sa 9 godina počeo je da komponuje. Nakon upisa na Muzičku akademiju u Budimpešti 1899. godine, njegovo komponovanje je privremeno stalo.

Međutim, njegovo prvo izvođenje 1902. godine Tako je govorio Zaratustra (Also sprach Zarathustra) Riharda Štrausa u Budimpešti inspirisalo ga je da nastavi sa kreativnim stvaranjem. Bartokova prva velika kompozicija bila je simfonija Košut (1903). Tri godine kasnije, objavljeno je njegovo prvo delo zasnovano na mađarskoj seljačkoj muzici: Dvadeset mađarskih narodnih pesama, stvorene u saradnji sa Kodalj Zoltanom (svaki je komponovao seriju od 10 pesama).

Godine 1907. postao je profesor klavira na Muzičkoj akademiji u Budimpešti. Njegovo angažovanje trajalo je skoro 30 godina, sa povremenim prekidima radi istraživanja narodnih pesama i koncertnih putovanja. Obe njegove žene – i prva, Marta Zigler i druga, Dita Pastori, bile su njegove učenice klavira. Nikada nije predavao komponovanje, jer se plašio da će to ugroziti njegovo kreativno stvaranje.

Svoja značajna dela komponovao je između 1907. i 1922. godine uključujući operu Zamak Plavobradog (1911), Gudački kvartet broj 1 i 2 (1909, 1918), balet Drveni princ (1914-1916), dve sonate za violinu i klavir (1921-1922) i balet-pantomimu, Čudesni mandarinski (1918- 1919).

Bart%C3%B3k_B%C3%A9la_1927.jpg
Foto: Wikimedia

Nakon Prvog svetskog rata Bartokova karijera koncertnog pijaniste je dobila maha. U prvim izvođenjima našla su se njegova prva dva Koncerta za klavir (1927, 1930-1931). Godine 1927. otišao je u Sjedinjene Države na turneju, izvodeći svoja brojna dela pred kritičarima čija su mišljenja bila podeljena. U značajne kompozicije spadaju Dve rapsodije za violinu i klavir (1928), Gudački kvarteti br. 4 i 5 (1928, 1934), Cantata profana (1930) i najranije knjige Mikrokosmosa, koje predstavljaju seriju od 153 napredna dela za klavir na kojima je Bartok radio od 1926. do 1939. godine.

Bartokovi pogledi na narodnu muziku

Bartokova umetnička namera na ovom stupnju njegove karijere izvanredeno je opisana u njegovom eseju ,,Uticaj seljačke muzike na modernu muziku" (1931). Ovde opisuje različite načine na koje se narodna muzika može pretvoriti u savremenu umetničku muziku. U svojoj najjednostavnijoj formi narodna melodija može biti potpuno preuzeta ili sa malo promene, uz pratnju i možda nekim otvorenim i zatvorenim frazama. Dodatni materijal može biti samo dekorativan u suštini ili od velikog značaja.

Sledeći logičan korak za kompozitora je da izume sopstvenu imitaciju narodne melodije, a zatim da je tretira kao pozajmljeni ton. Bartok tu nije pravio razliku bez obzira da li je kompozitor izumeo svoje teme ili pozajmio materijal. On je izričito naglasio da kompozitor „ima pravo da koristi muzički materijal iz svih izvora. Ono što smatra prikladnim za njegovu svrhu postaje kroz čestu upotrebu njegovog mentalnog vlasništva... Pitanje porekla može biti interestantno samo sa tačke gledišta muzičke dokumentacije."

Najviši oblik uticaja narodne muzike, verovao je Bartok, je onaj u čemu je narodna atmosfera potpuno prilagođena. Takvu muziku opisao je na sledeći način: „Ni seljačka muzika, ni imitacije seljačkih melodija ne mogu se naći u njegovoj (kompozitorovoj) muzici, ali prožete su atmosferom seljačke muzike. U ovom slučaju možemo reći da je on potpuno upio govor seljačke muzike koja je zapravo postala njegov muzički maternji jezik." Boljeg opisa nema za ulogu koju igra narodna muzika u Bartokovim poznim delima.

_izrada_sajtova.gif

Pozna dela

Sredinom 30-ih godina 20. veka politička situacija u Mađarskoj postajala je sve neizvesnija. Tokom ovog perioda Bartok je napisao značajna dela: Muzika za gudače, udaraljke i čelo (1936), Sonata za dva klavira i udaraljke (1937), Kontrasti za violinu, klarinet i klavir (1938), Koncert za violinu (1937- 1938) i Gudački kvartet br. 6 (1939). Kada je Austrija aneksirana od strane nacista 1938. godine, shvatio je da uskoro mora da napusti Mađarsku. Nakon smrti majke 1939. godine i poslednja nit je prekinuta.

Narednih godina Bartok i njegova supruga su se nastanili u Njujorku. Dobio je privremeno zaposlenje na Univerzitetu u Kolumbiji, zapisujući srpsko-hrvatske narodne pesme u Kolekciju Milmana Perija, što je trajalo do kraja 1942. godine. Njegovo nestabilno zdravstveno stanje zbog kog je bilo nemoguće da javno izvodi ili dobije neki drugi posao, ostavilo je njegovu finansijsku situaciju neizvesnom.

Na sreću, primio je važne provizije i pomoć Američkog udruženja kompozitora, autora i izdavača. Koncert za orkestar (1943) dodeljen je Seržu Kusevicki, Solo sonata za violinu (1944) Jehudi Menuhinu i Koncert za violu orkestar (1945) Vilijamu Primrouzu. Poslednje imenovano delo ostalo je nezavršeno, završio ga je Tibor Šerli, jedan od Bartokovih učenika. Bartok je radio na Koncertu br. 3 za klavir, koji je komponovao za svoju suprugu do nekoliko dana pre svoje smrti. Poslednjih 17 taktova ostalo je nedovršeno kada je preminuo od leukemije 26. septembra 1945. godine.

Nakon Bartokove smrti, njegova dela su dobila na popularnosti. Koncert za orkestar, Muzika za gudače, udaraljke i čelo i Sonata za dva klavira i udaraljke su snimani i izvođeni širom sveta; Gudački kvartet br. 6 pripada klasičnom repertoaru kamerne muzike 20.veka i Mikrokosmos se smatra standradnim materijalom za učenje klavira.


Izvor: Encyclopedia


Marijana se drži one stare da je knjiga čovekov najbolji drug.