Šta znate o slem poeziji?

Foto: The odyssey online

Slem je recitovanje koje liči na glumu, pa sve zajedno predstavlja neku vrstu performansa. Ovo je poezija koja govori, koja viče, u kojoj nema mnogo mesta lepršavim osećanjima, već je više puna buke. Peva se iskreno, govori se o stvarima o kojima se ne priča mnogo, o najnižim porivima čoveka. Kritikuju se društveni odnosi, konvencije, pa se na taj način, teme koje se obradjuju, dodiruju sa naturalizmom.

Izlivom nezadovoljstva ili nekog drugog dubokog osećanja kroz izvođenje pesnika, dolazi se do određene katarze kod publike, gde ona reaguje, pa samim tim postaje i učesnik u performansu. Teme u slem poeziji, međutim, nisu određene, pa se može pevati o svemu. Tako imamo i haiku slem, a obrađuju se i teme o nadrealnom, o apsurdu, kao i teme preuzete iz savremene hip-hop kulture.

Slem se obično izvodi na sceni i ima takmičarski karakter. Smatra se da je najmlađi pesnički žanr, nastao je 1985. godine u Čikagu, zahvaljujući mladom pesniku Marku Šmitu. Originalni slem događaji imali su takmičarski duh, dok je žiri bila prvenstveno publika. Za razliku od klasičnih večeri poezije, koje uglavnom proteknu bez puno buke, u slem performansu su aplauzi, upadice i zviždanje poželjni i spadaju u sastavni delovi izvođenja.

_veb_novinarstvo.gif

Iako relativno mlad pesnički žanr, u Srbiji dobija sve veću popularnost. Prvi regionalni slem festival poezije u Beogradu, Yougoslamia, održan je 2011. godine u oragnizaciji udruženja građana Alternativni kolektiv, gde je organizacija Poezin bila partnerski ogranizator. Na festivalu su nastupali slem pesnici iz regiona, a gošća festivala bila je američka slemerka Kerolin Harvej.

Posle ovog događaja, usledio je veliki broj festivala u Beogradu i ostalim gradovima Srbije. Ogranizacija Poezin, na čelu sa Milanom Mijatovićem, koja je trenutno vodeća pesnička organizacija u zemlji, bavi se prvenstveno nalaženjem mladih pesnika, produkcijom radova o slem sceni i poeziji, zatim organizovanjem radionica, kao i povezivanjem mladih pesnika iz regiona.

Poetry_hp_21.jpg
Foto: Kultiviši se

Jedna od svakako bitnih pesničkih organizacija je i Poetarijum iz Novog Sada, na čijim se pesničkih večerima, osim klasične, često izvodi i slem poezija, i na kojima je, kako kažu, svako pozvan da učestvuje. Ovakve večeri veoma su popularne i u Zagrebu, gde je nedavno održano još jedno od brojih slem večeri u klubu Močvara, koji većina slemera smatra matičnim, u programu Kazalište u Močvari. U ovom zagrebačkom klubu i slemeri iz Srbije često imaju prilike da pokažu svoje izvođačke veštine.

Kroz niz rаdionicа, kao i kroz sаrаdnju sa multimedijаlnim umetnicima, vizuelnim umetnicima, muzičаrima, horovima, performerima i edukаcije od strаne glumаcа i režiserа, Poezin je intenzivno rаdio nа poboljšanju ove scene. Pesnici okupljeni oko Poezina dobitnici su rаznih nаgrаdа, kаo što je Brаnkovа nаgrаdа, nаgrаda Đurа Đukаnov, godišnje nаgrаde zа nаjbolje slem pesnike Srbije i mnoge druge. Ovde je bitno istaći da slem pesnici nisu tek puki zaljubljenici ili uštogljenI studenti književnosti, jer slem poezija je često angažovana književnost, te je motivacija veoma bitna.

Tako je, na primer, Milan Mijatović, posle vojne parade koja je održana u Beogradu i kojoj je, kao počasni gost prisustvovao predsednik Rusije, Vladimir Putin, slemovao na tu temu inspirišući se poetizovanom bajkom pesnika Nikole Oraveca o Snežani i sedam patuljaka, pa je ova pesma nastala kao kombinacija te dve inspiracije. Nikola Oravec je, inače, nastupao 2014. godine na evropskom prvenstvu u slemu u Švedskoj. Povodom nastupa Gorana Živkovića na prošlogodišnjem evropskom šampionatu u slem poeziji, odžanom u Estoniji, u produkciji Poezina, snimljen je promotivni film, u režiji Dragane Nikolić, pod nazivom „Bela noć". Naslov je istoimena pesma iz zbirke „Psihoslajdovi”.

Slem poezija je našla svoje mesto u modernoj umetnosti izražavanja i kao takva, postala veoma popularna. Oslobodivši se svih konvencija i pravila, poezija novog doba postaje slobodna, otvorena i buntovna, izazivajući kod publike različita osećanja, gde niko ne ostaje ravnodušan.


Silvija voli crno-bele fotografije, Rejmonda Karvera i Dunav.

Silvija Stojić

Pročitajte i:

Marinko Madžgalj - Krade nam se u večeri
Frank Sinatra - šarmer zlatnog glasa
U potrazi za identitetom: Herman Hese