Tamara Vuksan unosi osmeh portalu iSerbia

Svakodnevno srećemo mnoge ljude. Na neke obraćamo pažnju, na neke ne. Neke od njih propustimo kroz pogled, a neki na nas ostave poseban utisak. On je ponekad pozitivan, a ponekad ne. Mnogi nas obore s nogu svojom inteligencijom, neki kreativnošću, neki hrabrošću… ali, sasvim obični, veseli i pozitivni ljudi koji će vam pokloniti osmeh i zagrljalj i ulepšati dan svojom vedrinom, e to je ono što nas nikako ne sme ostaviti ravnodušnim u moru današnjih praznih emocija i pogleda.

Ove, kao i mnoge druge osobine krase i Tamaru Vuksan, moju sagovornicu i novinarku iSerbie, sa kojom želim da vas upoznam i podelim delić njene svakodnevice.

Tamara, rođena i odrasla u Beogradu. Što bi rekli, prava Beograđanka. Kako je protekao tvoj život u velikom gradu? Možeš li nam reći nešto o sebi?
Ja sam ponosna, a sa druge strane sasvim obična prosečna devojka, u trci sa samom sobom i jurnjavi za svojim snovima. Da, tako je. Rođena i odrasla u Beogradu. Završila sam Arhitektonsku tehničku školu, upisala fakultet, visoku školu i posle tri godine studiranja odustala. Jednostavno, to nije bio moj put. U toku studiranja sam radila. Budimo iskreni, život u tom čuvenom Beogradu nije nimalo jednostavan danas, veoma je skup. Ipak, život je krenuo da me vodi skroz nekim drugim tokovima. Počela sam da se smejem, da zaista sanjam, onako budna, ma, počela sam da se budim. Ko me razume, shvatiće. Čitala sam mnogo Paula Koelja, Skota Peka, Džosefa Marfija, modernu psihologiju... Kako bi neki rekli, to su bili počeci menjanja moje ličnosti. Kažu, da bi promenio svet, moraš promeniti sebe, i ja sam počela da se menjam.

S obzirom na to da voliš da čitaš psihologiju, šta je to što pronalaziš u tekstovima? Da li ti ona pomaže da sazriš, naučiš nešto novo o životu ili ga jednostavno posmatraš na drugačiji način?
Ja sam sa njima počela da živim svoju bajku, život gde je ljubav pokretač svega, gde su za sreću zaista potrebne one neke male stvari. Tako sam počela, osmeh prolaznicima, zagrljaj prijateljima, po koja lepa reč bilo kome, samo pozitivan stav. Počela sam da gradim tu jaku ličnost, a gradim je još uvek, svakodnevno. Onda sam naišla na Oshoa i on je postao moj duhovni učitelj, kao i časopis Sensa, i zahvaljujući tome trudim se uvek da budem vesela i pozitivna. Ne onako lažno, da stavim masku na svoje lice, ne, ja na svome licu nemam ništa sem iskrenog osmeha i srećnog pogleda.

Da li osim čitanja, postoji još nešto što ti pomaže da duhovno sazriš?
Upoznala sam i jogu, ona je nešto neopisivo. To svako mora da doživi, nešto čemu će se u potpunosti prepustiti, bez skrivanja, dati joj sve, i ona će nas bogato nagraditi. Joga je divna, nema boljeg načina da čovek upozna sebe, svoje mogućnosti i da napreduje u životu, kako fizički, tako i psihički.

Dakle, dobra knjiga i čas joge, to bi bio tvoj recept za unutrašnji mir i blagostanje ili bi tome dodala još nešto?
Svako pronalazi nešto što njemu godi. Vlakna od kojih smo satkani nam pokazuju koji je to naš put, šta to prija našoj duši, našem telu, svi smo mi različiti, ali da, dobra knjiga i joga su svakako nešto što je moj recept za unutrašnji mir. Biti svoj, biti dobar i pošten čovek, to je početak svega.

Šta još predstavlja tvoje svakodnevne aktivnosti? Postoji li nešto što ti ispunjava dan?
Radim u lokalu koji se bavi dekorativnim pakovanjem poklona. Mogu slobodno reći da sam srećnica, jer radim zanimljiv posao koji sam veoma brzo zavolela. Moj posao se sastoji iz toga da usrećujem ljude, doslovno. Ljudi svakodnevno dolaze, donose poklone za sebi drage ljude i onda uz priču (dogovor kuću gradi) dođemo do toga kako bi to trebalo da izgleda. Drago mi je kada nekome izmamim osmeh, kada saznam neke nove stvari o ljudima, samu činjenica da svakodnevno upoznajem najrazličitije ljude. Lepo je da uvek pamtiš te neke lepe priče, te zadovoljne osmehe, koji srce greju, kada ugledaju završen proizvod. Ne može se svakome udovoljiti, ali trudim se.

Onlajn_kurs_ATP_manji.gif

Svako od nas ima neku svoju misiju na ovom svetu i cilj kome teži. Da li je tvoja počela ili tek počinje? Kako bi volela da izgleda tvoja budućnost?
Moj životni cilj je da uspešno završim akademiju za joga instruktore i da se posvetim istraživanju i učenju joge, nakon čega bih svoje školovanje nastavila i za instruktora dece. Smatram da je veoma važno stvarati nove generacije srećnije i zdravije dece, jer će oni jednog dana biti srećni i zdravi ljudi. Pored toga, planiram i da završim studije psihologije. Svaka nauka je na neki svojstven način posebna, ali psihologija je meni posebno draga. Ceo život se borimo, a i ne shvatamo da se borimo sami sa sobom, da su ljudi oko nas zapravo naša ogledala, da smo mi sebi i prijatelji i neprijatelji, da se sami sebi sviđamo i ne sviđamo, i onda kada shvatamo te stvari, nekako je lakše, možemo sebi da kažemo: „u redu, tu je problem, na tome treba da radiš“.

„Duhovno putovanje počinje, ali se nikada ne završava “ - to je rekao Osho, a ja sam se potpuno složila sa njim, dok sam čitala njegovu knjigu, kao i sa time da nema svako tu sreću da duhovno izgradi sebe i živi u skladu sa svojim emocijama. Treba se radovati malim stvarima, biti dosledan sebi i svojim željama. Tamara nam upravo daje dobar primer tome.

Amela je veliki obožavalac životinja i svih vidova umetnosti, iskreni i emotivni entuzijasta koji veruje da se snovi ostvaruju upornošću i konstantnim trudom