Priredila: Marija Mitrovanov
Samo što sam se vratila sa Maštoplanete, skuvala sam sebi kafu, sipala u zelenu šoljicu na tufnice i udobno se smestila u fotelju. Želela sam da u miru i tišini saberem divne onozemaljske utiske! Međutim, tišinu su počeli da remete čudni zvuci!
Shvatila sam da su to zvuci životinja, a mi ih u stanu ne držimo, niti ih ima ispred zgrade. Okrenula sam se prema televizoru I, kad sam malo bolje pogledala, videla sam prave kokoške, krave, majmune i mnoge druge životinje. Jedva sam ih prepoznala! Kokoške nisu imale perje kao one što šetaju po dvorištu, to je perje sa leopardovskim i zebrastim motivom, drečavih boja, koje je skroz slepljeno uz kožu, prelakirano i premazano da se što manje primeti.
Niko od njih nije ličio na sebe i niko nije radio ono za šta je stvoren. Som je vozio kola, krava pevala, majmun se manekenisao, kozu nisu mogli da odvoje od foto-aparata... Haos! Shvatila sam da su zalutali i izgubili se prostoru i vremenu. Sada predlažem da se postavi zamka za njih, kako bi se vratile odakle su došle. Reagujte brzo, jer se bojim da će od silikona i tempa kojim „evoluiraju“ uskoro postati nevidljive. Ostaće samo zvuci.
Kao rezultat toga nastale su ove slike. Uostalom, tu su da biste životinje lakše prepoznali.
O poruci koju sam želela da pošaljem kolažima najbolje svedoči stručan komentar multimedijalnog novosadskog umetnika Zorana Gašija, koji je zapisao: ,,Marijana Knežev u svoje prve planove izvodi ideju da je umetnost iluzija čija je nesreća već sama po sebi zavodljiva u snazi preterivanja. To optičko preterivanje ona za trenutak otkriva, ali i vešto sakriva iz više planova nudeći pravo svakome da izabere rakurs kojim posmatra ovaj osmišljeni kaleidoskop snova”.
Izaberite pravi ugao za gledanje i razmislite o mom predlogu.
Radove Marijane Knežev možete pratiti na našem portalu
#iUmetnik
Pogledajte i:
Umetnik B. Šabazović: Šarena prepoznatljivost
Umetnik M. Vuković: Tehnologija vs čovek
Umetnica M. Knežev: Nađite Maštoplanetu