Elizabet Holms: pojam toksične šefice
Pixabay

Veoma je teško ne primetiti da je nekolicina ljudi drugih rasa unapređena, kao i da je politika porodiljskog odsustva loša (ako uopšte postoji). Ona će možda angažovati štićenika, ili više njih, koji će, uprkos konstantnom teroru, biti ushićeni njenim prisustvom. Niko od njih neće istrajati duže od nekoliko meseci. Možda je iznad svega, Šefica otporna na prozivke zbog ponašanja. 


Bez obzira na koji način kažnjava ili pokazuje svoje nezadovoljstvo – proračunato pasivno – agresivnim ponašanjem, škripom zuba, besnim stisnutim pesnicama, prisiljavajući zaposlene da očiste njeno improvizovano posuđe za salatu – ona neće ustuknuti, jer biti Šefica znači da ne morate reći „Žao mi je“. 

Umesto toga ona će to opravdati argumentom, koji bi praktično u svakom drugom kontekstu, verovatno bio tačan: ako bi se muškarac ponašao na isti način, niko ništa ne bi rekao.

Uspon Šefice proizilazi iz popularizacije onog što se odnosi na „naklonost ka feminizmu“ inspirisan knjigom direktorke poslovanja Fejsbuka, Šeril Sendberg Korak napred: žene, posao i volja za liderstvom

Kada je objavljena, 2013. godine, knjiga je pohvaljena zbog promovisanja ideje da žene naprave korak napred na svom radnom mestu kako bi postigle profesionalno osnaživanje i uspeh; tada je naišla na oštre kritike zbog promovisanja čistog, korporativnog pogleda na žensko osnaživanje, u kom žena mora da se pridržava pravila igre postavljena od bogatih belih muškaraca kako bi napredovale u karijeri. 


Knjiga je takođe bila odbačena jer je ignorisala strukturne prepreke koje sprečavaju žene sa niskim primanjima ili žena drugačijih rasa da budu postavljene na liderske pozicije. Ipak, budući da je Lean In feminizam ušao u popularni zeitgeist i podigao na viši nivo kućnu radinost porukama o ženskom osnaživanju, koje promovišu poruku da žene mogu da rade i postignu sve. Takođe, podsticala je ideju da je ženska snaga besprekorna i imuna na feminističke kritike samo zbog činjenice da su dostigle visoke pozicije. 

Pixabay
Pixabay

I bez prostora za dvosmislenost, Korak napred ka feminizmu stvorilo je i Elizabetu Holms. Holmsova, sramotni direktor i osnivač zdravstvenog startapa Teranos (Theranos) je tema novog HBO dokumentarca „Izumiteljka: Krvopija u Silicijumskoj dolini“ (The Inventor: Out for Blood in Silicon Valley) osvojila je javnost iz nekoliko razloga: njen dubok uznemirujući (navodno lažan) bariton, njena sklonost ka Issey Miyake crnim rolkama, njena očigledna sklonost laganju i za najmanje detalje, uključujući i koje je rase njen pas, Balto. 


Možda je, pre svega, Holmsova fascinantna figura zato što je nedokučiva (ili, kako „Njujorker“ navodi, ona je „uznemirujuće podseća na sfingu“). Nakon kraha njene karijere, dala je nekoliko intervjua, tako da nema načina da saznamo nešto o njenim motivima. U odsustvu istih „Izumiteljka“ pruža nekoliko teorija: 

Konkretno, da je Holmsova bila idealista kojem je krenulo po zlu, dobronameran preduzetnik koji je verovao u kompaniju i viziju da će cilj opravdati lažna sredstva. Čini se da je time zamagljena jednostavna istina: bila je prevarant, i to veoma dobar.

Nije kao da je Holmsova jedina mlada, bela, visokoobrazovana osoba na svetu koja je shvatila da sve ove osobine mogu da joj omoguće pristup svetu koji bi inače bio van granica. Kao što su mnogi ranije primetili, postoji, zapravo, dugačka lista prevaranata koji su samo u poslednjih godinu dana bili na naslovnicama i ušli u ovu kategoriju, od osnivača Fyre Festa Billija MekFarlanda, kriminalističkog romanopisca Danijela Malorija do prevare sa prijemom na koledž u koju je bio umešan Rik Singer, muškarci čije je nečuveno ponašanje (uključujući, u slučaju Malorija, koji je ostavio šoljicu urina na saradnikovom radnom stolu), kojima se gledalo kroz prste godinama, ako ne i decenijama. 


Jedina razlika je u tome što je Holmsova bila žena, i premda je to ne čini manje krivom od prethodno spomenutih imena, to znači da se mogla sakriti iza zamki relativno novog arhetipa – Šefica Silicijumske doline – kako bi prikrila lažno ponašanje. Kao jedna od nekolicine ženskih lidera u Silicijumskoj dolini (prema izveštaju iz 2014 godine, samo 11 procenata žena je na izvršnim mestima), pol je bio prednost kada je u pitanju skretanje medijske pažnje.  Aleks Gibni, direktor Pronalazača, za Time je izjavio:

„Pogledala nas je i rekla ‘Podržite me jer sam žena u muškom svetu koji dominira Silicijumskom dolinom i što radim nešto veliko za svet.’ I mi smo želeli da kažemo, ’Da, uz tebe smo sto odsto'“.

Max Morse (Wikimedia Commons)
Max Morse (Wikimedia Commons)

Takođe, privukla je pažnju kapitalista i moćnih, starijih, bogatih belih muškaraca, koji su podlegli njenom šarmu. A upravo ti moćni ljudi su imali uticaja na ljude u vladi, rekao je Filis Gardner, njen bivši profesor na Stanfordu. Na njene motive trebalo je da nam možda ukaže izbor Margaret Tačer kao totem feminizma. Holmsova je bila svesna te činjenice, premda je u intervjuima češće ukazivala na to kao nedostatak, govoreći Blumbergu: „Kada uđete u sobu i kada ste 19-godišnja devojka, ljudi sa vama razgovaraju na određeni način” (Ovo je navodno razlog zašto je usvojila svoj čuveni bariton umesto svoj prirodni glas.)

Iako je Holmsova morala da se bori u oblasti kojom dominiraju muškarci, ona naglašava kakvu privilegiju je imala kao atraktivna mlada bela žena u Silicijumskoj dolini - privilegiju koja stoji u snažnom kontrastu sa mitovima koje je pokušala da izgradi za sebe.

Uprkos ogromnoj privilegiji i izuzetnim okolnostima koje su joj omogućile da uopšte i zakorači u Silicijumsku dolinu, Holmsova je površno istakla važnost ženske solidarnosti, lansirajući petonedeljno mentorstvo za žene u nauci i pokrenula kampanju na Tviteru, #IronSistersHolmsova nije shvatila da se prikrivanje u feminizmu ostvaruje samo ako se aktivno zalažete za žene, a ne samo za sebe. Nakon što je Džon Kerijru objavio senzaciju u „Volstrit žurnalu“i razotkrio Teranos, Holmsova je bila spremna da koristi pol kao strategijsku prednost u svojoj odbrani, kao što je radila tokom svog napredovanja. 

Pixabay
Pixabay

Nakon što je postalo jasno da će se Teranos raspasti i da je Holmsova počela da se povlači, ljudi, a posebno žene, su odmah počele da se brinu da je postavila užasan primer za buduće direktorke, i da je feminizam vratila korak unazad 


Holmsova je bila primer za ono što se dešava kada ambiciozne poslovne žene steknu neviđeni nivo investicija i poverenja. Na našu veliku štetu, zbog optužbi protiv nje, svet može imati odgovor: oni lažu. I sada će biti mnogo teže za nas ostale,


napisala je Fridmanova. Ali priča Elizabete Holms je poučna za žene u korporativnom svetu samo zato što pokazuje koliko ekstremna privilegija može zaslepeti ostatak sveta prema vašim nedostacima, kao i opasnosti od ženskog osnaživanja koja samo koristi šačici žena. I samo zato što je jedna moćna žena pala u nemilost, ne znači da će sve moćne žene deliti sličnu sudbinu, Priča o Elizabet Holms je dokaz da je samo zato što je jedna žena radila dovoljno teško da dobije tu moć, ne znači da je to radila kako bi zadobila naše poštovanje.

IZVOR: RollingStone