Igre koje razvijaju samopoštovanje kod učenika

Foto: Pixabay

Sve više centara i osoba za nastavničkim zvanjem traži sredstva za rad na emocijama i samopoštovanju u učionici, budući da to čini deo celokupnog razvoja učenika. Ovakav pristup može pomoći u prevenciji ozbiljnih problema, slučajeva školskog nasilja i uznemiravanja i drugih situacija sa dramatičnim krajem.

Vaspitačice jaslica „Arlekin”, iz opštine Fuenlabrade u Madridu, završile su specijalizovane kurseve ne bi li od ove godine započele program za razvijanje emocionalne inteligencije. „Na sastancima govorimo da li smo zadovoljni ili tužni, ljuti ili nam je dosadno, radimo na empatiji i samopouzdanju”, navodi direktorka Laura Santana.

Škola za emotivni i socijalni razvoj „Afektiva”, na zahtev saveta roditelja organizuje vannastavnu aktivnost u državnoj školi „Fransisko Arans“. „Mora da postoji dobro prilagođeno, stvarno samopoštovanje, učenici moraju biti svesni svojih sposobnosti i kvaliteta, ali i šta mogu da poprave i koja su njihova ograničenja“, naglašava Rakel Burgiljo, jedna od psihološkinja tima „Afektiva“.

„Nema potrebe komplikovati, ponekad je dovoljno samo insistiranje na običnom, svakodnevnom savetu ili nešto jednostavno kao što je podsećanje dece na njihove kvalitete“, dodaje Rosio Lopes, specijalistkinja inovativne nastave i direktorka portala za komunikaciju Edúkame. „Imamo običaj da se fokusiramo na negativno da bismo ispravili greške“ i da koristimo, kako stručnjaci nazivaju, „samoispunjavajuća proročanstva“: „Nećeš moći...“, „Dosadan si...“.

Naravno, sputani učenik na kraju i bude dosadan ili ne može nešto da uradi. „Dobar nastavnik zna da podstiče samopoštovanje svojih učenika hvaleći mali napredak i uloženi trud. To postiže koristeći pozitivan rečnik, čineći da se svaki učenik oseća zadovoljnim samim sobom i onim što oseća i radi“, dodaje dečija psihološkinja Sara Tares uz još nekoliko saveta: „Treba pomoći detetu da razvije svoje sposobnosti, da poboljša komunikaciju i stvori radne navike, da ne razvija stereotipe i predrasude; treba ga naučiti da izbegava da ističe negativne osobine pred drugom decom i starijima i da konstruktivno kritikuje obavljene zadatke“.

„Igra je najvažnija za razvoj samopoštovanja kod dece“, zaključuje Taresova. U nastavku predlažemo neke od njih.

EU%20GIF.gif

Dečije igre

Plakati sa ličnim osobinama

Na različitim mestima u učionici nastavnik postavlja plakate sa akademskim, društvenim ili fizičkim kvalitetima: „Simpatičan sam“, „Dobro igram fudbal“, „Pametan sam“. Plakati su kao reklame sa isečcima sa brojem telefona na dnu. Deca trče do plakata za koji misle da ih najbolje opisuje, cepaju jedan od isečaka i lepe ga na crtež sebe koji su pre toga nacrtali.

Vruća stolica

Jedna osoba sedi na stolici, a ostatak grupe prolazi pored nje i govori šta mu se sviđa ili prija kod njega/nje. „Primetili smo da se pojedina deca postide ili im je neprijatno jer nisu navikli da čuju pozitivne stvari o sebi“, zaključuju iz tima „Afektiva“.

Igra statua

Služi za rad na emocijama. Dok ide muzika, deca igraju. Kada muzika stane, svi treba da stanu mirno sa određenim izrazom lica, a ostali treba da pogode koje osećanje izražava taj izraz.

Free_Image_on_Pixabay_Classroom_Kindergarten.jpg
Foto: Pixabay

Osnovna škola

Podela zvezdica

Deca sede na podu u krugu. Učitelj govori nešto pozitivno o svakom od njih dok im daje zvezdu od papira ili nalepnicu. Dok igra traje, svako dete treba da kaže nešto pozitivno o detetu koje sedi i sa jedne i sa druge njegove strane, takođe dok predaje zvezdu. „Ključno je da svako treba da razmisli šta će reći drugome, šta nama govore i kako se zbog toga osećamo“, ističe psihološkinja Sara Tares.

Kutija sa skrivenim blagom

Učitelj sakriva ogledalo u kutiju, uz objašnjenje da se u njemu nalazi jedinstveno blago. „Na taj način stvaramo iščekivanje“, navodi Taresova. Učenici će otvoriti kutiju jedan po jedan, ali nikome neće reći šta se u njoj nalazi. Na kraju, učitelj će ih pitati da kažu naglas kakvo blago se nalazi u kutiji i da svako kaže šta misli da ga čini jedinstvenim, posebnim, neponovljivim i neobičnim.


„Ružičaste“ naočare

Učitelj traži učenicima da „stave“ imaginarne naočare koje su vrlo posebne, jer kroz njih mogu da vide samo pozitivne stvari ovog sveta. Svako treba da nacrta sebe na sredini papira i da napiše svoje ime. Listovi papira kruže od jednog do drugog stola, a učenici, noseći svoje „naočare“, treba na njima da napišu neku od pozitivnih osobina svojih drugara: „Pomaže mi oko domaćih zadataka“ ili „Brzo uči“.

Važno je da i učitelj da svoj doprinos prilikom navođenja osobina. Ove poruke, koje se sastoje od dobijanja priznanja od strane drugova i učitelja, pothranjuju samouverenost učenika koja je jedna od najznačajnijih stavki njihovih života, navodi Rosio Lopes za jedan članak objavljen u listu Educación 3.0.


Varijanta ove igre je da svi dečaci i devojčice zakače na leđa list papira na kome ostatak odeljenja ispisuje lepe stvari o njoj ili njemu. Na kraju, svi sede u krugu i iznose svoje utiske i osećanja.

Igra pantomime

Svako dete treba da zabeleži stvari koje mu idu dobro, kao i one koje bi voleo da popravi. U nastavku, svako pantomimom predstavlja stvari u kojima je dobar, a drugovi treba da pogode o čemu je reč.


Učenik kao nastavnik

Ova aktivnost se može koristiti i u srednjoj školi. Učionicu treba podeliti na mini-radionice koje će voditi po jedan učenik, a ostali učenici mogu da budu njegovi polaznici. Mali nastavnici treba da osmisle „zanat“ u skladu sa svojim interesovanjima, i mogu da pokažu drugima, na primer, kako da izvedu mađioničarski trik ili kako da što duže tapšu loptu, a da ne padne na zemlju, koliko znaju o „Ratovima zvezda“ ili kako da programiraju video igricu.

Free_Image_on_Pixabay_Girl_Student_Girl_Stud.jpg
Foto: Pixabay

Srednja škola

Stiglo ti je pismo

Učenici na papiru treba da napišu svoje vrline i mane, a papir da stave u koverat. Učenici jedni drugima prosleđuju koverte, pritom dodajući još tri vrline za svakoga, ali ne i mane. Svaki učenik treba da pročita vrline koje ostali misle da poseduje. „Cilj ove igre je da dođu do zaključka da smo svi različiti, kako svi imamo mane, ali i da imamo i puno vrlina koje drugi cene kod nas“, objašnjava Taresova.

Oglasi

Na ulaz učionice treba postaviti list sa dve kolone: u prvoj, svako treba da izdvoji šta može da ponudi drugima (časove matematike, da dohvati neki predmet sa najviše police), a na drugoj svoje potrebe ili ono što bi voleo da nauči (časovi crtanja ili nauke). „Otkrili smo sposobnosti i kvalitete koje ni sami učenici nisu znali da poseduju ili su mislili da ne poseduju, osnažili njihove veze sa ostalim učenicima i nastavnikom, doprinoseći inkluziji u grupi“, kaže Lopesova.

Prodaj se

Dečaci i devojčice treba da izmisle reklamu o sebi, što podrazumeva da razmisle o svojim vrlinama i sposobnostima, ne bi li ih ostali kupili. Predstavljaju sebe pred svojim drugovima.

Dole etiketiranje!

Ova aktivnost omogućava da se razmisli o dobrom i lošem etiketiranju, koje je nametnuto od strane društva i koje nas uslovljava. Biti lenj, neuredan, lep ili štreber. Učenik ih ispisuje na bele nalepnice i lepi po sebi. U dogovoru sa ostalim učenicima odlučuje koje da zadrži, a one koje ne želi odlepljuje. Ova igra „pomaže da razumeju šta su vrednosti, da prihvate etikete koje im drugi zalepe, ali i da znaju da imaju moć da ih promene ili odlepe, navodi tim „Afektiva“.

Obrazovni centri

Sanduče sa predlozima: Da nasilje ne bi „vrebalo“ u tišini i da bi problemi izašli na videlo, pokazalo se da je fundamentalno na vreme uočiti nisko samopoštovnje kod dece, kao i slučajeve školskog uznemiravanja i nasilja. U skladu sa ovim uverenjem, tim „Afektiva“ predlaže korišćenje sandučeta sa predlozima za celu školu ili za pojedinačna odeljenja, pomoću kojih bi učenici mogli da komuniciraju, da se žale ili ističu ono što im se dopada ili ne dopada u grupi ili školi.

Izvor: El Pais