Može li se bez veštačke inteligencije?
Pixabay

Kada je porota u saveznoj američkoj državi Ohajo čitala presudu, ni slutila nije da je na tom slučaju radio „Ros“, specijalno programirani robot koji je za manje od tri sekunde obradio 200 miliona pravnih informacija – posao koji bi 50 pravnika radilo danima. Zbog toga je jedna advokatska kancelarija angažovala ovog „advokata“, a koji je stvoren u okviru projekta veštačke inteligencije. 

Pixabay
Pixabay

Artificial intelligence (veštačka inteligencija) predstavlja posebnu granu informatike koja se bavi automatizacijom inteligentnog ponašanja i mašinskog učenja. Reč je o posebno programiranim uređajima, poput kompjutera ili telefona, koji mogu rešavati i najsloženije probleme putem jednostavnih algoritama (npr. kompjuterske igrice).

Radi se o mašinskoj inteligenciji, tj. kompjuterima i robotima. Zbog toga moramo pomenuti „Tjuringov test“. To je ništa drugo nego test za kompjutere koji proverava koliko je kompjuter „inteligentan“. Ispitivač postavlja pitanja putem tastature na koja računar i drugi čovek odgovaraju. Ispitivač može postavljati koliko god pitanja želi i test je završen kada ispitivač oceni da li priča sa kompjuterom ili ne. Cilj drugog čoveka jeste da pomogne i usmeri ispitivača na tačan odgovor, dok kompjuter nastoji da prevari ispitivača i uveri ga da je čovek. Do sada, nijedan računar nije prošao ovaj test.

Pixabay
Pixabay

Veštačka inteligencija pre svega omogućava da računar obavlja tražene radnje oponašanjem ljudskog procesa razmišljanja. Na osnovu nje mašine mogu same da obrađuju informacije i to na visokom nivou. Algoritmi sami uče i traže rešenja, pa je ključ zapravo u raspoloživim informacijama. Najbolji primeri toga su naravno tzv. pametni telefoni

Prilikom otključavanja telefona, ekran, na osnovu prethodno dobijenih informacija, prepoznaje lik vlasnika, te se time mogu izbeći šanse da neko koristi podatke vlasnika bez njegove dozvole. Pametni telefon će zahvaljujući veštačkoj inteligenciji lako prevesti bilo koji tekst na jezik koji odaberete, ukoliko kameru telefona uperite u neki proizvod, on će pokazati koji je sastav tog proizvoda ili odakle je potekao. Telefon će nas podsećati koliko često treba piti vodu u toku dana ili pak voditi i režim ishrane koji nam najviše odgovara. Mogućnosti su beskrajne, a proces digitalizacije nezaustavljiv.

Pixabay
Pixabay

Termin „veštačka inteligencija“ nije novijeg datuma. Za vreme Drugog svetskog rata britanski matematičar Alan Tjuring uspeo je da skrati trajanje rata za dve godine tako što je pronašao način rešavanja kodiranih poruka nemačke mornarice. On je, naime, napravio kompjuter koji je trebalo da, kao i čovek, ispituje sve kombinacije dok ne dođe do tačnog rešenja. Stoga se on smatra ocem veštačke inteligencije.

Ovo polje počinje naglo da se razvija krajem ’60. i ’70. godina prošlog veka. Do tada su samo najbolji univerziteti mogli da razvijaju ovu granu, pošto je pre svega bilo potrebno posedovati dovoljno novca za proučavanje kompjutera. Slučajno ili ne, tokom Hladnog rata vlade su uvidele značaj kompjutera te je tako počelo i njihovo masovno usavršavanje. Možemo reći da je veštačka inteligencija procvetala krajem prošlog veka. IT kompanije su tada počele da se bave ovim sektorom i samim tim doprinele njegovoj širokoj upotrebi.


Prvi rezultat (1997) koji će ostati upamćen u istoriji veštačke inteligencije jeste pobeda IBM-ovog superkompjutera „Deep Blue“ u šahovskoj partiji nad Garijem Kasparovim, jednim od najboljih šahista svih vremena. Odigrane su dve partije po šest mečeva koji su bili medjiski veoma dobro ispraćeni. Ovo je bio nezapamćen pomak u razvoju veštačke inteligencije koji je otvorio vrata daljim uspesima.

Donald Klark, britanski predavač u oblasti veštačke inteligencije, kaže da veštačka inteligencija ne kopira mozak, ona predstavlja tehnološku inovaciju koja je bolja od mozga, a posebno zanimljivo je upravo to da je mozak tvorac veštačke inteligencije.

Pixabay
Pixabay

Cilj veštačke inteligencije je da globalno, ali i na nivou pojedinca olakša svakodnevne operacije i donese priličnu uštedu vremena. Međutim, sve je više zagovornika činjenice da će u skorijoj budućnosti mašine u potpunosti zameniti čoveka i da postoji opravdani strah za to. Vlasnicima kompanija jeftinije je da plate mašinu nego radnike koje plaćaju godinama, obučavaju i koji na kraju i dalje prave greške. Stoga veruju da će se u budućnosti izgubiti veliki broj zanimanja, a samim tim bi radnici ostali bez svojih radnih mesta.


Poznata tehnološka istraživačka firma iz Amerike „Gartner“ predviđa da će do 2025. godine jedna trećina današnjih poslova biti zamenjena tzv. pametnim mašinama. Nedavni izveštaj čuvene svetske konsultantske kuće Mekinzi (McKinsey) predviđa da će do 2030. godine veštačka inteligencija zameniti i do 14 % tradicionalnih radnih mesta.

S druge strane veštačka inteligencija bi po nekim procenama otvorila i do 500 hiljada radnih mesta više nego što bi ugasila. To bi značilo da bi se otvarale škole za obuku i učenje ljudi koji će raditi sa visoko intelektualnim mašinama. Ljudi bi rasli i učili uz njih i obrnuto.


Profesor inovacija sa danskog univerziteta, Alf Ren, ističe da se godišnje investira „tri hiljade milijardi dolara u digitalne inovacije“, a kompanija Google je već dala zvaničnu procenu da će do 2029. godine roboti dostići nivo ljudske inteligencije, a uz to dolazi i činjenica da već imamo prvog humanoidnog robota koji je dobio državljanstvo neke zemlje. Ovo bi možda bio dobar pokazatelj da razloga za strah i ima.


Ipak, sve dok mi učimo o mašinama, a ne one o nama, i sve dok ih unapređujemo u cilju olakšavanja a ne upravljanja našim životima, imaćemo kontrolu nad veštačkom inteligencijom koju smo sami i stvorili. 

 Ipak, sve dok mi učimo o mašinama, a ne one o nama, i sve dok ih unapređujemo u cilju olakšavanja a ne upravljanja našim životima, imaćemo kontrolu nad veštačkom inteligencijom koju smo sami i stvorili. 

Izvori: RTS / Wikipedia /Nedeljnik