Pažnja: Vršnjačko nasilje je sve veći problem!

FOTO: Buka

Aleksa Janković je trpeo nasilje od strane drugara iz škole koju je pohađao. Na zlostavljanje su ostali nemi zaposleni u školi, oni koju su imali obavezu da spreče nasilje i reaguju, tvrde Aleksini roditelji. Aleksa se ubio skočivši sa trećeg sprata zgrade pre pet godina. „Mi smo svesni da našeg Aleksu ne možemo da vratimo, ali smo, takođe, svesni odgovornosti koju nam je, na žalost, život nametnuo“, rekla je Dragana Janković, Aleksina mama, za iSerbiu. Iznoseći Aleksinu priču u javnost, žele da podignu svest o vršnjačkom nasilju i ohrabre sve one koji ga trpe da ne ćute o tome.

Primeri nasilja sve brutalniji! Maloletnik iz Vršca pre mesec dana nožem usmrtio dečaka i jednog teško ranio. Trinaestogodišnjakinju iz Arilja drug vređao, pa udario glavom. Ovo su samo neki od primera vršnjačkog nasilja koji su se dogodili od početka ove godine. Kako žrtve često nisu spremne da priznaju da trpe nasilje, ovakvih primera je, verovatno, mnogo više.

Nasilje je svaki vid ponašanja koji ima za cilj nanošenje fizičke ili psihičke boli. Kada je reč o nasilju između dece istog ili sličnog uzrasta, govorimo o vršnjačkom nasilju. Ako, pak, ono duže traje i vrši se od strane jačeg, govorimo o vršnjačkom zlostavljanju. U fizičko nasilje spada udaranje, guranje, oduzimanje i uništavanje stvari, dok u psihičko (ili emotivno) ubrajamo vređanje, nazivanje pogrdnim imenima, ruganje, ismevanje, dobacivanje, šikaniranje.

U vršnjačko nasilje se ubraja i sve češće seksualno zlostavljanje, a zbog prisutnosti dece na internetu, često je i zloupotrebljavanje fotografija i dečijih video snimaka.

Socijalno nasilje ima za cilj da se dete ili deca isključe iz grupnih aktivnosti. Zapravo, socijalno nasilje je diskriminisanje deteta. Ogleda se u odvajanju deteta na osnovu neke različitosti, ogovaranje ili teranje drugih da ogovaraju, izmišljaju neistine, da se ne druže ili da ignorišu dete.

Nasilja ima sve više!

Psihološkinja Danijela Jocić, inače zaposlena u jednoj osnovnoj školi, smatra da ima mnogo uzroka povećanog broja nasilne dece. Ona je za naš portal objasnila da jedan od uzroka može biti preuzimanje modela ponašanja iz porodice. „Deca ne preuzimaju model ponašanja svojih roditelja svesno i namerno. U pitanju su složeni procesi za koje dete u tom uzrastu nema odgovornost, već tu odgovornost treba da preuzmu roditelji“, kaže Danijela.

„Svakako da postoji udeo i urođenih crta ličnosti, ali to u kojoj meri i na koji način će se one manifestovati opet zavisi od nekih spoljašnjih faktora – stila vaspitanja roditelja, načina komunikacije u porodici, funkcionalnosti (ili disfunkcionalnosti) porodice, okruženja u kome dete odrasta i stavova, vrednosti i normi tog okruženja“, rekla je ona.

Kao neke od uzroka Danijela vidi i sve više crtanih filmova sa agresivnim scenama, jer je, kako kaže, poznato da deca za režiranje svojih igara koriste motive iz crtanih filmova koje gledaju. Sa druge strane, mediji imaju uticaj na stariju decu veličajući agresivne i antisocijalne pojedince i promovišući program koji se zasniva na nasilnom ponašanju i verbalnoj agresiji.

Ona navodi i da nedovoljna komunikacija i neposvećivanje pažnje detetu može dovesti do toga da dete postane nasilno. „Tada se deca, prepuštena sebi, snalaze onako kako umeju, što često rezultira agresivnim, antisocijalnim, delinkventnim ponašanjem, ali i mnogim drugim problemima“, objašnjava psihološkinja.

OVO VEROVATNO NISTE ZNALI! 44% učenika je bar jednom bilo izloženo nasilnim napadima svojih vršnjaka. 65% učenika je jednom, a više od 24% učenika je više puta bilo žrtva nekog vida vršnjačkog nasilja u periodu od TRI MESECA. 60% dece koja su bila nasilna u vreme školovanja do 24. godine ima bar jedno krivično delo. U 85% slučajeva deci ne pomogne niko. Vršnjaci su nemi i pasivni posmatrači, jer nisu sigurni kako treba da reaguju.
(Podaci preuzeti iz brošure Užičkog centra za prava deteta „Nasilje u školi")

Mladen Aleksić je nastavnik u jednoj školi u Jagodini. On za iSerbiu kaže da se više puta susreo sa vršnjačkim nasiljem. Na osnovu iskustva u prosveti, misli da je vršnjačko nasilje sve češće i sve prisutnije.

Šta kada se desi vršnjačko nasilje?

„Razgovor sa učenicima, uz pomoć pedagoga i psihologa u školi, kao i roditelja“, prvi je korak, kaže Mladen. „U zavisnosti od sitaucije, pokreće se određeni vaspitno - disciplinski postupak“.

Psihološkinja Danijela navodi da je prvi korak psihologa razgovor sa problematičnim detetom, ali i sa detetom koje je bilo žrtva nasilja. „Psiholog u školi, kada je u pitanju vršnjačko nasilje, treba da reaguje urgentno, uključivanjem roditelja i razrednog starešine u čitav proces, ali ponekad i prijavljivanjem slučaja nadležnim organima“, kaže.

„Rad sa detetom svakako ne treba završiti sa određenom problematičnom situacijom, već pratiti njegovo ponašanje određeni vremenski period, u zavisnosti od ozbiljnosti situacije i procenjene potrebe. Obavljanje razgovora sa detetom i onda kada ne ispoljava problematično ponašanje, takođe može imati efekta“. Danijela navodi da se nasilniku mora skrenuti pažnja i uputiti kritika za ono što je uradio, ali i da je uloga psihologa da pruži razumevanje za pojedine segmente ponašanja ili života deteta.

SVI TREBA DA REAGUJU! „Veoma je bitno aktivnije uključivanje zaposlenih u školi, jer su oni uzori svim tim učenicima, koliko god oni smatrali nešto drugačije. Children see, children do. Ako vi kao direktor škole nemo posmatrate tuču u školskom hodniku, vi toj deci dajete signal da vas takav incident ne interesuje, da ga opravdavate ili čak ohrabrujete. Obavljate i vaspitnu i obrazovnu funkciju, ne zaboravite to“, rekla je za iSerbiu pravnica Dragana Ćorić.

U razgovoru sa socijalnom radnicom (koja je želela da ostane anonimna) saznali smo da se socijalni radnici u problem vršnjačkog nasilja uključuju kada reaguju zaposleni u školi: razredni starešina, direktor, psiholog ili pedagog. Obično se tada radi o „težim oblicima nasilja“ koje školski tim nije uspeo da spreči i/ili zaustavi. Uključuje se čitav tim stručnjaka (socijalni radnici, psiholozi, pedagozi, defektolozi, pravnici) koji nastoje da utvrde uzroke nasilja, posledice i razgovara sa detetom koje je vršilo nasilje, ali i žrtvom nasilja. Uključuju se i roditelji, a ponekad i policija.

Kakve posledice ima vršnjačko nasilje?

„Jedna od čestih posledica vršnjačkog nasilja, kada je u pitanju strana koja trpi nasilje, je da taj neko iz pozicije žrtve pređe u poziciju agresora. Osim toga, dete nad kojim se vrši nasilje može da doživi razne izmene u okviru svoje ličnosti – pad samopouzdanja, pad samopoštovanja, narušavanje slike o sebi, povlačenje u sebe“, misli psihološkinja. „Takođe, može doći do pojave konstantne anksioznosti koja detetu predstavlja smetnju u svakodnevnom funkcionisanju. Kada govorimo o ličnosti agresora, čest je slučaj da dete koje vrši vršnjačko nasilje bude sklono i drugim poremećajima ponašanja i antisocijalnim delima“.

stop_nasilju.jpg
FOTO: Vox tv

Ipak, ona nudi jednostavno rešenje – radionice na ovu temu. Radionice u školama bi pružila deci da se sa temom upoznaju kroz praktične primere i aktivno učešće. Sa druge strane, nasilje treba da se saseče u korenu. „Svakako, prevencija nasilja bi prvenstveno trebalo da se odvija u porodici. Često se loši i neadekvatni odnosi sa braćom i sestrama odražavaju i na odnos sa vršnjacima. Roditelji u tom slučaju treba da prate međusobne odnose svoje dece i na tim odnosima rade“, jedno je od rešenja koje nudi psihološkinja.

ŠTA AKO JE VAŠE DETE ŽRTVA NASILJA? Ukoliko primetite da se vaše dete povlači u sebe ili je često tužno, to mogu biti znaci da nešto nije u redu. Pokušajte da dete osnažite razgovorima, da mu objasnite da ono nije krivo i reaujte. Razgovarajte sa razrednim starešinom, direktorom škole, a, ako je potrebno, obratite se i Centru za socijalni rad ili policiji. Nikada ne pokušavajte da „vratite“ nasilniku vređanjem, pretnjom ili upotrebom sile!

Aleksina priča

Aleksa Janković se ubio u maju 2011. godine. Sahranjen je sa pilotskom kacigom, jer je, kao njegov otac, želeo da bude pilot kada poraste. Škola koju je pohađao (i direktorka), a koja mu nije pružila pomoć kada su ga vršnjaci tukli, vređali, ismevali, kažnjena je novčanom kaznom, jer nije preuzela zakonske mere da spreče nasilje nad Aleksom.

aleksa_Jankovic_620x350.jpg
FOTO: Srbija danas Aleksa Janković, žrtva vršnjačkog nasilja

Trenutni zakonski okvir koji uređuje oblast vršnjačkog nasilja je solidan, kaže za iSerbiu pravnica Dragana Ćorić. Ipak, on se, iz nepoznatih razloga, ne primenjuje ili se sukcesivno primenjuje. „Jednostavno, ne postoji dovoljno razumevanje ovog pravnog okvira od strane svih aktera koji su uključeni u proces obrazovanja i vaspitanja: ni roditelja, ni dece, ni nastavnika“, misli Dragana, inače i tvorac nacrta Aleksinog zakona.

Dragana Janković, Aleksina mama, objasnila je da je problem trenutnih zakona koji regulišu ovu oblast – sloboda različitog tumačenja. „Mislim da daje puno slobodnog prostora za različita tumačenja, a samim tim i izbegavanje adekvatnih sankcija i kao takav pre svega nema nikakav preventivni karakter, što mislim da je bitno, naročito ako uzmemo u obzir kome je namenjen tj. na koga se odnosi. Prosto rečeno, niko se više ne pridržava postojećih zakona po ovom pitanju niti ih primenjuje”.

output_6cz6ud.gif

Odbor za prava deteta Skupštine Srbije prihvatio je inicijativu da se Aleksin zakon uvede. Zakon predviđa izmene tri zakona koji uređuju ovu oblast.

„Uopšte nisu tako obimne promene niti nemogući zahtevi koji su postavljeni u ovom nacrtu“, objasnila je Dragana Ćorović, tvorac nacrta. „Naime, samo se traži rešavanje problema koji godinama postoje u prosveti i uopšte oblasti obrazovanja i vaspitanja, a to su: neodgovornost roditelja koji se ne odazivaju pozivu škole, nemogućnost rada sa pojedinim učenicima kod kojih nijedna vaspitna mera do sada nije prizvela bilo kakav efekat, kao i problemi sa svim nastavnim osobljem koje ne pozanje dovoljno obavezujuće propise u oblasti zaštite dece od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja“. Aleksin zakon predviđa i uvođenje institucije dečijeg ombudsmana, odnosno Zaštitnika prava deteta.

„Pre svega, želja nam je da se nasilje u školama smanji jer je ono iz godine u godinu drastično veće. Takođe bismo želeli da se pre svega promeni odnos prema ovom problemu, a on će se sigurno promeniti kada ili ako bude usvojen ovaj zakon”, rekla je Aleksina mama. „Mi smo svesni da nijedan zakon ne može da promeni odnose u jednoj sferi, pre svega društvu ako ono to ne želi ili neće. Mora se menjati svest uporedo sa ovim zakonom. Ovo prvo je išlo malo teže jer se nije poštovalo ni ovo drugo. Verujemo da smo u svemu tome dali mali doprinos, pre svega kod ovog prvog”.


Jovana je vesela devojka čiji je jedini cilj da vas nasmeje i zabavi!