10 najvažnijih savremenih meksičkih umetnika

FOTO: El Universal

Meksikanac David Alfaro Sikeiros je imao je eksperimantalni atelje u Njujorku, otvoren 1936. godine. Bila je to laboratorija modernih tehnika i oni koji su posećivali njegov atelje eksperimentisali su sa erbraš tehnikom i sintetičkom, industrijskom farbom. Džekson Polok je bio jedan od njih, i on je, kao i njegov učitelj, prepoznao goruću važnost slučajnosti u umetnosti. Harold Lejman, takođe jedan od polaznika ovog ateljea, tvrdio je: „Svako od nas je morao da stane iznad slike kako bi nakapao boju i potom da je isprska po platnu, nakon čega bi se stavljao razređivač“.

Zapravo, specijalista za Sikeirosa, Irene Erner, tvrdi da se Polok „osetio privučenim od strane Sikeirosa, koga je doživljavao modelom akcionog slikarstva“. Iako većina ne zna pravu pozadinu priče i ceo svet tvrdi da je Polok otac apstraktnog ekspresionizma, Meksikanci su tu da nam ukažu na to da je do prekretnice u umetnosti doveo ovaj meksički muralista. Pored Sikeirosa, ovo su neki od danas najpoznatijih, savremenih meksičkih umetnika:

Gabrijel Orosko

Iako su njegova dela veoma kritikovana, on je najpoznatiji meksički umetnik na savremenoj umetničkoj sceni i njegova dela procenjena su na hiljade dolara. Koristi različite materijale i delove koje pronađe u smeću, na napuštenim mestima, i kasnije ih transformiše u neočekivane dekoracije. Na ovaj način uspeva da donese u potpunosti drugačije značenje od onog koje mi vidimo.

Skulpturama, fotografijama, slikama, snimcima i umetničkim instalacijama pokazuje veliko interesovanje za nauku, matematiku, procese organskog rasta i granice između prirode i tehnologije. Kritikuje umetnost samom umetnošću sa filozofskog stanovišta koje prikazuje probleme koji se javljaju u mogućnosti susreta i prostornih odnosa.

gabriel-orozco.jpg

FOTO: Cultura colectiva

Minerva Kuevas

Kuevasova je jedna od umetnica koje svoju umetnost šire preko političke i društvene kritike savremenog sveta. Ipak, umesto da stvara dela koja imaju veliki odjek, ona proizvodi suptilne predloge koji donose prave promene. Svojim projektom „Korporacija Bolji život“ (Mejor Vida Corp) otvorila je firmu u jednom od najvećih nebodera u zemlji, gde nudi besplatne usluge koje podmiruju potrebe lokalnog stanovništva.

Firma deli srećke, karte za metro u „špicu“, daje preporuke za posao sa potpisom svoje firme, pomaže u pisanju pisama da bi nepismeni mogli da stupe u kontakt sa dragim osobama koje su daleko od njih, distribuira jeftinije proizvode... Ona spaja umetničko sa političkim.

507_cuevas7.jpg
FOTO: Clarin blogs

Abraham Krusviljegas

Njegova dela su autobiografije koje prikazuju njegovo okruženje i iskustva. U svakom delu stvara samog sebe, a neka od svojih dela završava autodestrukcijom i sopstvenom konfuzijom. Istražuje svoje poreklo, sarađuje sa prijateljima i porodicom i pokušava da prouči materijale, ljude i pejzaže.
Na isti način, kao i većina spomenutih umetnika, prkosi tradicionalnim kanonima umetničkog stvaranja oštrim pogledima i smislom za humor. Iako je studirao pedagogiju, njegova dela su priznata u celom svetu i dobitnik je internacionalnih nagrada Yang Hyun Prize i Prix Altadis d’Arts Plastiques.

Autoconstruccion_Tate.jpg

FOTO: Revista Código

Teresa Margoljes

Teresa Margoljes je bila jedna od najbitnijih predstavnika meksičke umetnosti devedesetih godina. Svojim projektom SEMEFO napravila je od smrti i umetnosti jeziv i impresivan spoj. Sve je počelo u meksičkim mrtvačnicama, a kasnije se Meksiko pretvorio u toliko nasilnu državu da nije bilo potrebe da ide u mrtvačnice da bi nabavila materijal za svoja dela. Istoričar umetnosti Kuautemok Medina tvrdi da se ovaj projekat „može opisati u frazi: briga za život leša, a ne za mrtvog ili društvene strukture, već za ono što je bilo živo u mrtvoj materiji“.

Radila je sa delovima leševa, organima i tečnostima koje je mnogo puta nabavljala bez dozvole iz mrtvačnice, sa ciljem da razbije tabue. Njeno najpoznatije delo je jezik leša jednog pankera, koji je dobila nakon što je platila sahranu pomenutog mladića. U svojim drugim delima koristila je ostatke fetusa i delove konja da bi prikazala rupe u društvenom sistemu Meksika.

25-narcomensajes.jpg

FOTO: Plétora

Damjan Ortega

Preko svojih eksperimenata defragmentacije i atomizcije, stvara umetnost kako bi teoretisao o delovima koji čine stvarnost. Sa tenzijom između svega i ničega, istražuje potrošnju, ekonomiju i razne kulturne situacije. Prema časopisu Gatopardo, Damjanova dela porede stvarnost sa anagramima, tačnije prostor menja smisao kada se slova u njemu ispremeštaju.

230582-944-629.jpg

FOTO: 20 Minutos

Karlos Amorales

Kroz svoja dela istražuje fantaziju i anksioznost. Poznat kao „umetnik mutant“, pravio je performanse, umetničke instalacije i filmove. Svojim delima pokušava da stvori više identiteta i napravi napetost između stvarnosti i mašte. Njegova umetnost je paradoks u kome u potpunosti koegzistiraju suprotni elementi. Za Amoralesa ne postoje jasne granice između dizajna i umetnosti.

image.jpg

FOTO: Cultura inquieta

Danijel Lesama

Osvojio je nagradu Rufino Tamajo 2000. godine i imao je 20 samostalnih izložbi. Lesamine slike su prilično poetične i govore o povratku života tela preko zemlje. Po mišljenju umetničkog kritičara Erika Kastilje, Lesamini likovi, uvek erotski, nude seksualnost stanovnika njegove mašte. U svojim delima uzima ono svakodnevno i od toga pravi mitske slike. Uvek sa meksičkom simbolikom, njegove slike predstavljaju meksičku stvarnost, ali im daje potpuno drugačiji i savremeni pečat.

fewffeweff.jpg

FOTO: Cultura colectiva

Dr. Lakra

Potomak dinastije Toledo, Heronimo Lopes Ramires, poznatiji kao Dr. Lakra, radio je tetovaže i posle ih je uvodio u savremenu umetnost preko slika, crteža i umetničkih intervencija. Stvara misaonu igru između društvenog konteksta, političkih mišljenja, meksičke istorije i onog što je jezivo. Koristi prehispanske figure, filmske likove i borce, ali ih menja i daje im provokativno i drsko značenje koje ruši norme. Fasciniran je tabuima, fetišima, mitovima i ritualima. U svojim delima istražuje i stvara antropološke i etnografske studije.

image.jpg

FOTO: Cultura colectiva

Marsela Armas

Za razliku od ostalih umetnika pomenutih u ovom tekstu, Marsela radi sa različitim platformama uz pomoć kojih jasno spaja umetnost, nauku i tehnologiju. Prema njenom mišljenju, svi materijali imaju poetski potencijal, koliko god izgledali mehanički. U svojim delima prikazuje i ističe prirodne konflikte koji se događaju u društvenim odnosima, kao i ponašanje ljudi i utilitarne koncepte koji stvaraju život.

Armasova pravi mašine i elektronske uređaje da bi dala značenje i smisao sadašnjosti, istoriji i budućnosti. Zajedno sa Hilbertom Esparsom, jednim od najvažnijih predstavnika bioumetnosti u Meksiku, predvodila je eksperimentalni elektronski projekat pod pokroviteljstvom Telefonske fondacije VIDA 10 u Peruu, Argentini, Čileu i Meksiku. Osvojila je nagradu ARCO/BEEP za elektronsku umetnost u Muzeju savremene umetnosi u Madridu i pozvana je da izlaže zajedno sa drugim umetnicima na izložbi koja prikazuje meksičke probleme.

image.jpg

FOTO: Interior gráfico

Pedro Rejes

U svojim delima se trudi da prikaže nepravdu i nasilje u celom svetu, a posebno u Meksiku. Živi smišljajući kako da poboljša živote onih koji se zanimaju za njegovu umetnost jednostavno posmatrajući njegova umetnička ostvarenja. Skulpture, performanse, muziku i slike kombinuje sa konceptima umetničkog pokreta „Siromašna umetnost“ (Arte Povera) iz šezdesetih godina prošlog veka i koristi ih u svojim delima.

S obzirom na patnju koja postoji u Meksiku i na probleme koje tehnologija može da prouzrokuje, Rejes je stvorio oružje koje čini dobro transformišući se u muzičke instrumente. Koristeći svoje znanje o tehologiji tvrdi da način upotrebe proizvodi zlo, a ne proizvodnja.

14265329.jpg

FOTO: Folha


IZVOR: Cultura colectiva