Branko Ćopić je osnovnu školu završio u svom rodnom mestu Haćani, a nižu gimanziju u Bihaću. Ostavivši svoju rodnu kuću i zavičaj nastao je veliki prelom u njegovom životu. Prvih dana u domu za učenike osećao se usamljeno, plakao je noćima i činilo mu se da nikada više neće videti svoje Hašane. Mnogo godina kasnije, uspomene iz detinjstva (lov na ribe u rečici Japri, slušanje brujanja malog mlina, igre sa sestrom, bratom i drugarima) pomenuo je u knjizi „Deda Trišin mlin“.
Prvu priču objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. godine. Pisao je na bosanskom jeziku, a knjige su prevođene na ruski, ukrajinski, poljski, češki, bugarski, mađarski i nemački jezik.
Branko Ćopić je kao mladić došao u Beograd kako bi studirao, ali zbog greške u korespondenciji sa rođacima niko ga nije sačekao na stanici. Ne sluteći da će mnogi Beograđani misliti da je most dobio ime po njemu, tumarao je gradom, spustila se kišna noć, a on je svoju prvu noć u Beogradu proveo upravo ispod Brankovog mosta.
Studirao je u Beogradu na Filozofskom fakultetu, diplomirao je 1940. godine, a već 1949. godine postao je urednik dečijeg lista „Pioniri“. Bio je član najveće naučne i prosvetne ustanove - Srpske akademije nauka i umetnosti u Republici Srbiji.
FOTO: Pinterest
Za svoje književne i kulturno-prosvetne aktivnosti dobio je 11 nagrada koja su kruna njegovog stvaralaštva. Ukupno je objavljeno oko 150 njegovih dela, pa se s pravom ubraja u red najplodnijih i najčitanijih pisaca druge polovine 20. veka u bivšoj Jugoslaviji. Zabeležen je i jedan komentar našeg pisca Branka Ćopića koji se odnosi na njegovu posvećenost i ljubav prema pisanju za decu:
Nažalost, Branko je 1984. godine izvršio samoubistvo skočiviši sa Brankovog mosta. Ovaj most je i inače poznat po velikom broju samoubistava koja se izvrše ili pokušaju s njega (navodno, oko 40 svake godine).
IZVOR: Wikipedia