Da li je dobro ispoljavati negativne emocije?

FOTO: Emociones saludables

Na Internetu postoje mnogi članci koji govore o koristi ispoljavanja negativnih emocija u kojima se javlja uobičajena greška, jer se insistira na tome da je rešenje ispoljavati ih bez ustručavanja ili osloboditi ih se na različite načine. Čak se tvrdi i da su negativne emocije sastavni deo ljudskog bića i da ih treba u potpunosti preživljavati. To nije tačno.

Ne treba se stideti takozvanih negativnih emocija, niti im se treba predati. Ne rešavaju se potiskivanjem, ali ne treba ni dozvoliti da nas savladaju. Emocije treba da razumemo i da naučimo kako da ih rešimo.

Pitanje nije tako jednostavno

Svaka okolnost može da zahteva drugačiji odgovor na pitanje da li treba ispoljavati emocije ili ne. Na primer, bes i želju za osvetom je uvek bolje iskontrolisati, ali ne treba se zadovoljiti isključivo time, već treba da naučimo da ih rešimo kako u budućnosti ne bismo morali da ih trpimo. Možemo, pak, da budemo vrlo jaki i da ne osećamo bes. Osvetu treba rešiti, ona nikad ništa ne popravlja, a pogoršava mentalno zdravlje.

EU%20GIF.gif

Ako se oseća želja za plakanjem, generalno je bolje uraditi to. Ako se radi o spontanom, povremenom ispoljavanju, to ne nanosi nikakvu štetu, zdravo je (ako se plašite da plačete pred drugima, taj strah će vam pomoći da naučite da se izborite sa emocijama). Ako se plakanje često ponavlja, ukazuje na to da postoji dublji problem koji treba rešiti.

Strah je potrebno priznati, biti svestan njegovog prisustva i ne dozvoliti da nas savlada. Ne treba mešati strah sa osećajem koji se javlja prilikom uočavanja opasnosti (ovo dvoje se mogu pojaviti zajedno ili ne). Strah je uvek štetan i trebalo bi naučiti kako se rešava, dok uočavanje opasnosti može biti korisno.

Ima situacija u kojima nam zdrav razum ukazuje na to šta može biti prikladno a šta ne

U slučaju, na primer, jednog lekara, koji treba da saopšti detetu da ima ozbiljnu bolest, plakanje pred pacijentom nije najbolji način za stvaranje poverenja, iako oseća tugu zbog toga. Sa druge strane, ako je pacijent lekarov vrlo blizak rod, neispoljavanje emocija može izazvati suprotan efekat, to da se pacijent oseća odbijenim ili zanemarenim.

Šta je onda najbolje?

Kada postoji fizički bol, sa njim se treba suočiti, i na odgovarajući način zalečiti izvor bola (rana, infekcija, bolest...) što je pre moguće. Sa emocijama i psihološkim konfliktima, osim u nekim izuzecima, situacija je slična.

freedom_negative_emotions_jpg_thumb_Id_2272826.jpg
FOTO: Press online

Takozvane negativne emocije (strah, tuga, mržnja, bes, želja za osvetom...) su posledice nerešenih psiholoških konflikata, one su emocionalna strana tih konflikata. Stoga, ono što je najvažnije, ispoljili ih ili ne, je da naučimo da se suočimo sa njima na odgovarajući način (da ih ne potiskujemo, niti da dozvolimo da nas savladaju) i iskoristimo ih kao pokazatelje, merila tih konflikata.

Dakle, ono što je zaista najvažnije je da naučimo da rešavamo konflikte koji uzrokuju te negativne emocije.

IZVOR: Huffington Post