Filmovi koji su pomerili granice „normalnog“

Foto: forbes

Priredila: Jelena Radojević

„Rođenje nacije”

Nešto manje od sto godina unazad nastaje film u kojem se opravdavaju postupci Kju–kluks-klana. Upravo je to prikazano u filmu D. V. Grifita „Rođenje nacije“ koji je snimljen 1915. godine. Nemi film u crno-beloj tehnici opisuje rođenje jedne od monstruoznih rasističkih grupacija koja je nastala na jugu SAD-a. Ovaj kultni film bio je jedan od najpopularnijih i komercijalno najuspešnijih projekata tokom čitavog razdoblja nemog filma. Film je snimljen prema romanu „The Clansman“ koji je napisao Tomas Dikson. To je bio prvi film u istoriji svetske kinematografije koji je trajao preko 100 minuta. U njemu se mogu uočiti tehnike skokovite montaže i krupnog plana lica, koje su promenile tok razvoja kinematografije. Ono što je posebno zanimljivo jeste da nijedan glumac u filmu nije bio crnoput, već su svi glumci bili belci koji su se šminkom maskirali da bi odglumili crnce.


„Poslednji tango u Parizu“

Ovom filmu svakako treba dati atribut kontroverznog. Poznati talijanski redatelj Bernardo Bertoluči u filmu „Posljednji tango u Parizu” prikazuje nešto što će jako uzdrmati širu javnost.. Protagonisti radnje su četrdesetogodišnji depresivni muškarac Pol i izgubljena dvadesetogodišnjakinja Džini. Njihov sadomazohistički odnos prikazan je kroz niz eksplicitnih scena seksa od kojih je najpoznatija scena sa puterom. Zanimljivo je da je reditelj završio na sudu zbog neprihvatljivog prikaza odnosa muškarca i žene. Iako je optužnica da snima ilegalnu pornografiju odbačena, Bertoluči je na pet godina lišen svih građanskih prava.


„Salo: 120 dana Sodome“

Pjer Paolo Pasolini u filmu „Salo: 120 dana Sodome“ vizuelno je dočarao fantazije poznatog francuskog pisca Markiza de Sada. Radnju Markizovog romana Pasolini prebacuje u vreme Drugog svetskog rata i vladavine Musolinija u Italiji. Protagonisti radnje su četvorica predstavnika vlasti koji uz pomoć fašističkih jedinica uhapse grupu mladih te ih zatvore u raskošnu vilu, pa uz pomoć bivših prostitutki u poznim godinama na zarobljenim mladićima demonstriraju svoje stečeno seksualno iskustvo. Iako je film metafora društva u kojem dominira nasilje, ugnjetavanje i seksualno iskorišćavanje, javnost ga je osudila zbog eksplicitnih seksualnih scena i sodomije. Od prvog prikazivanja film je izazvao žestoke reakcije, organizovano je i nekoliko javnih protesta. Ovaj film je i danas zabranjen u nekoliko zemalja.


„Kanibal Holokaust“

Jedan od najkontraverznijih horor filmova u istoriji svakako je „Kanibal Holokaust“ čiju režiju potpisuje Ruđero Deodato. Kako i ne bi bio kada je nedugo po premijernom prikazivanju u Italiji zabranjen, a sličnu sudbinu doživeo je i u Velikoj Britaniji, Australiji i još nekoliko država. Sam reditelj bio je čak uhapšen, jer su kružile glasine da je u pitanju snuff film i da su neki od glumaca zaista ubijeni tokom snimanja. Deodato je kasnije, naravno, oslobođen optužbi, ali film je i dalje bio pod zabranom zbog šokantnih scena nasilja, seksualnog iživljavanja i šest scena istinskog i brutalnog ubijanja životinja. Film je svakako veoma brutalan, sa nekoliko upečatljivih scena, kao što je na primer kažnjavanje zbog preljube, brutalna ubistva životinja, kažnjavanje obolele žene od ostalih članica plemena, a tu je i scena zbog koje je film završio na sudu - žrtva nabijena na kolac je bila toliko realna da je Deodato morao da dokazuje kako je ta scena snimljena i da je glumica živa.


„Antihrist“

„Antihrist“ je fon Trirov najšokantniji film, što, kada se radi o autoru ponosnom na svoju reputaciju provokatora, govori puno. Glavni protagonisti su otuđeni bračni par koji se povlači u prirodu u pokušaju da se oporavi od gubitka trogodišnjeg sina. On je arogantni psihoterapeut čije se bihevioralne metode lečenja graniče sa sadizmom. Ona je nevoljni pacijent rastrzan između poverenja i prezira prema svom potencijalnom spasitelju. Njihov odnos je grčevit sukob muškog razuma i ženskog nagona, i samo je pitanje vremena kada će se uloge mučenika i mučitelja zameniti, a verbalna tortura prerasti u fizičku. Premijera „Antihrista“ izazvala je skandal u Kanu zbog pornografskih scena i eksplicitnog nasilja, što je prouzrokovalo padanje u nesvet četvoro gledalaca na premijeri.


„Paklena pomorandža“

Film Stenlija Kjubrika „Paklena pomorandža“, adaptacija romana Entonija Bardžisa, koji, među ostalim scenama eksplicitnog nasilja, uključuje tri dugo razvučene scene silovanja. Primarna tema „Paklene pomorandže“ je pitanje granice dobra i zla, odnosa pojedinca i društva u prelasku te granice kao i manipulacija društvenih sistema prihvaćenim i poželjnim normama ljudskog ponašanja. Lodoviko sistem prevaspitavanja je samo metafora večnih postupaka društvenih sistema u oblikovanju ljudskih masa, primenjivanih uvek i svuda, koji se menjaju i prilagođavaju od situacije do situacije.

Izvor: Blic


Pročitajte i:

Najzahtevnija scena u istoriji kinematografije
Podzemni muyej umetnosti
10 filmskih predloga za mirno veče kod kuće