Injarituova potraga za savršenstvom

FOTO: Flickr

Surferi bi rekli da je Alehandro Gonzales Injaritu (Meksiko Siti, 1963) uhvatio dobar talas. Njegov film „Povratnik“ je osvojio tri Zlatna Globusa, dobio 12 nominacija za Oskara i tako postao favorit. U Španiji ovaj prevestern, kako ga definiše režiser, zasnovan na istinitim događajima, je premijerno prikazan 5. februara.

Snimljen je uz pomoć prirodnog osvetljenja, u kanadskoj i argentinskoj divljini, uz teškoće pri snimanju sasvim dovoljne za poseban film. Pre nego što počne borba za holivudsku statuetu, Injaritu po Evropi prikazuje priču o Hjuu Glasu, lovcu koga su 1823. saputnici napustili i otpisali kao mrtvog. U petak popodne, telefonom se Meksikanac javlja iz Rima, i skreće pažnju: „Govorim pod dejstvom mamurluka. U glavi mi je prava papazjanija“.

EU%20GIF.gif

Pitanje: Prošle godine „Čovek ptica“ je dobio četiri Oskara, od kojih su tri pripala vama. Ove godine ste favorit.

Odgovor: Trudim se da ne budem pohlepan.

P: Nakon premijere „Čoveka ptice“ rekli ste mi da ste siti pikantnih meksičkih jela i da bi vam prijalo nešto slađe. Ali „Povratnikom“ se vraćate na pikanterije.

O: (Smeh). To je u mom stilu. Bio je snažan i komplikovan film. Nisam ga samo snimio, morao sam i da ga preživim. Privlače me snažne i komplikovane stvari, a mogu biti odan samo sebi.

P: Sa navršenih 50 godina definisali ste sebe kao „pogođenog melanholijom“. Da li ste je prevazišli?

O: Kada je počela pretprodukcija „Povratnika“, nije bilo mesta za melanholiju. Moj otac je govorio da je depresija buržoaska bolest. Radnici ne mogu da uživaju u njoj.

the-revenant-image-leonardo-dicaprio-alejandro-gonzalez-inarritu.jpg
FOTO: Glasstire

P: Šta ste pronašli u Dikapriju što vam nisu ponudili drugi glumci?

O: Stalne kompromise u potrazi za savršenstvom. Delimo hronično nezadovoljstvo u kom od sebe tražimo maksimum. Malo glumaca je posvećeno kao on. Sa predostrožnošću i najvećom detaljnošću sam mu objasnio način na koji ću snimati film, koji nije nimalo lak, jer je bilo neophodno da mi veruje. Tako je i bilo, nikada nije izgubio poverenje u mene. Pravi je kavaljer. O njegovom umeću da i ne pričam. Ipak hoću, jako je detaljan i poseduje odličan unutrašnji ritam, uz koji je na platnu igrao tango sa El Čivom (Emanuel Lubeski, čest Injarituov direktor fotografije).

P: Gde ste pronašli priču o Hjuu Glasu?

O: Pre sedam godina sam pročitao verziju scenarija. Nije sadržala mnogo više od napada medveda, koji ga umalo ubija, i naslova. Privukli su me jednostavnost i primitivizam anegdote. Po njoj sam napisao novi scenario. Pre pet godina sam potražio lokacije, još tad uz Dikaprija, ali se isprečio „Vuk sa Volstrita“ pa sam prešao na „Čoveka pticu“.

P: U svim filmovima podstičete na razmišljanje o posledicama i značaju života.

the-revenant-nature-2-e1450986961151.jpg
FOTO: SSN Insider

O: Voleo sam da istražujem fizički aspekt beskrajnih vidika američkog pejzaža, a da pred sobom istovremeno imam taj dah protagoniste u prvom planu, želeo sam da gledaoci iskuse kako se oseća neko ko je izgubio sve. Privlačilo me prikazivanje tišine prirode, i odnosa koje čovek ima sa njom. Potraga za onim što čoveka održava u životu.

P: Radi se o neživom čoveku, poput duha sa šekspirovskim odjecima.

O: On je anđeo, demon, lebdeći duh kog sledi kamera. Pokušao sam da obradim duhovnost lika. Ne znam da li mi je uspelo. Kada me nešto ne uzbuđuje, odustajem. U umetnosti tražim katarzu, i kada je pronađem, oslobađam se. Doživljavam transformaciju. Ako je ne pronađem, osećam slabost.

P: Kada ste poslednji put doživeli katarzu?

O: Uf, ne sećam se. Mamurluk...

P: „Povratnik“ govori o zemlji u izgradnji, u kojoj su svi imigranti. Skoro je nemoguće ne naslutiti Trampov odgovor.

revenant-group-shot.jpg
FOTO: SSN Insider

O: U srži je je rađanje Sjedinjenih Država, što se retko da videti na filmu. Bilo je Francuza, Kanađana, Španaca, nas Meksikanaca koji smo se tek tad oslobodili od vas. I naravno, Indijanaca. Kao umetnik mogu da budem veran samo sebi i vlastitoj situaciji. To je situacija Meksikanca koji već 15 godina živi u Sjedinjenim Državama. Osećam se kao tamnoputi autsajder, a trenutna klima u ovoj zemlji nije naklonjena Meksikancima. Zbog toga sam se poigravao rasama i prikazao rasizam u mom filmu. Rasna čistota, kako navodi Tramp, bolesna je i nepostojeća masturbacija, priroda je orgija raznolikosti. Svima teče svačija krv.

P: Hju Glas poseduje duhovnost koja je danas retka.

O: Ne samo to, već i saosećajnost. Kada je neko danas saosećajan okarakterisan je kao slab i smešan.

P: Da li biste intervjuisali El Čapa? Možda i snimili film o njemu?

O: Razumem Šona Pena. Aktivista je 30 godina. Autor je brojnih članaka. Vrlo je radoznao i privlače ga kontroverzne ličnosti. Ima sva prava da traži El Čapa. Vodio je sjajne zapise o tome kako je došao do njega ali, nažalost, intervju nije u potpunosti obavljen jer nije uspeo da mu postavi pitanja. Obaveštajna vrednost je mala, iskustvo, međutim, ogromno. Hulio Šerer je rekao: „Ako mi Đavo ponudi intervju, odoh dođavola“. Takav sam i ja - ishod je nešto drugo.

P: Planirate li film u kom neće biti letećih ljudi?

O: (Smeh). Možda je došao trenutak. Ali, znaš šta? U poslednje vreme često sanjam da lebdim. To mi se i u detinjstvu dešavalo. Mada mi se sada u snovima pridružuje otac, koji je umro pre tri godine, a bili smo jako prisni. Tako je lagan, on, koji je stalno bio poprilično punačak. Ti odnosi, koji emotivno utiču na mene i objašnjavaju moje viđenje života privlače mi pažnju u toj meri da je natprirodno postalo obeležje mog filmskog stvaralaštva.

IZVOR: El País