Jazavac – arheolog i otkrića običnih ljudi
Pixabay

1. Francuski radnik iskopao je Hilderihovo blago


Dana 27. maja 1653. godine, Adrijen Kvinkvin radio je na crkvi Svetog Brajsa u Turnai, kada je umesto prašine i zemlje iznenada iskopao zlatne novčiće. Daljim iskopavanjem otkrivena je drevna grobnica prepuna iznenađenja: više stotina novčića, granitom i zlatom ukrašeni mačevi, pribor i kopče za konja, ogrlica od čistog zlata, zlatna glava bika, 300 zlatnih pčela i zlatni pečatni prsten. Na pečatnom prstenu jasno je bilo upisano Kralj Hilderih.

Gospodin Kvinkvin pronašao je grobnicu Hilderiha I, kralja salijskih Franaka, koji je bio sahranjen u svom glavnom gradu Turnaji, nakon smrti koja se dogodila 481. ili 482. godine nove ere. Dva veka nakon što je pronađeno, blago kralja Hilderiha je ukradeno iz Nacionalne biblioteke Francuske. Lopovi su pretopili skoro svo zlato, ostavivši samo dva novčića, dve pčele i korice mača u kožnoj torbi koju su bacili, a policija „upecala“ iz Sene.


2. Francuski vojnici otkrili su Kamen iz Rosete


Francuski vojnici, rušeći stare zidine da bi ojačali utvrđenje Julijen, nedaleko od egipatskog grada Rosete u julu 1799. godine, otkrili su ispisanu crnu ploču koja je bila odbačena kao građevinski materijal. Viši oficiri shvatili su da bi ona mogla da bude predmet od istorijske važnosti, pa su se obratili Napoleonovim naučnicima na egipatskom Institutu, koji su odredili starost ploče na II vek pre nove ere. Natpis – uredba o osnivanju božanskog kulta Kralja Ptolomeja V – bila je napisana grčkim pismom, demotskim pismom i hijeroglifima. S obzirom na to da je ista povelja bila napisana na sva tri pisma, kamen iz Rosete je istraživačima dao priliku da konačno dešifruju drevne egipatske hijeroglife. Bilo je potrebno 20 godina, ali naučnik Žan Fransoa Šampolion je na kraju otkrio kod.


3. Sakupljači morskih sunđera okrili su najstariji analogni kompjuter na svetu


Antikitera mehanizam je uređaj na principu sata, sa najmanje 30 prenosnih zupčanika koji je napravljen u antičkoj Grčkoj u II ili III veku pre nove ere. Koristio se za izračunavanje nebeskih događaja i ciklusa Panhelenskih igara (kao što su Olimpijske igre). Takođe, smatralo se da je ovaj mehanizam najstariji poznati analogni kompjuter. U I veku pre nove ere, Rimljani su ga spakovali na brod prepun luksuznih predmeta koje su opljačkali širom Grčke (tako da stručnjaci ne znaju tačno odakle ovaj mehanizam potiče).

Brod je potonuo u blizini ostrva Antikitera, da bi ga otkrili, ronioci koji su sakupljali morske sunđere skoro 2 hiljada godina kasnije, 1900. godine. Oni su izvadili mehanizam koji je do tada korodirao u neprepoznatljivu kocku od metala i drveta – i nisu imali ideju šta su pronašli. Bilo je potrebno sedam decenija i brojno rendgensko snimanje da bi areheolozi shvatili šta ovaj uređaj predstavlja.

Pixabay
Pixabay

4. Ekipa za rušenje pronašla je najvažniju kolekciju elizabetanskog i jakobinskog nakita ikada otkrivenog

Radnici koju su rušili kuću Vejkfildovih u Čipsajdu u Londonu, 1912. godine su pijukom razbili vrata podruma i otkrili drvenu kutiju punu dragulja. U kutiji se nalazilo više od 400 komada dragocenosti iz kasnog XVI i ranog XVII veka, među kojima i komplet švajcarskih satova u čistom kolumbijskom smaragdu, zlatnog, dijamantskog i smaragdnog salamandera i vizantijski dragi kamen kameo.

Kuća Vejkfildovih nalazila se u ulici poznatijoj kao „Zlatareva ulica“ kada su ovi dragulji pronađeni, tako da je tajno skladište najverovatnije ostavio zlatar koji je tu radio i sakrio ga ispod poda tokom engleskog građanskog rata. Građevinski radnici sakrili su dragulje u svoje džepove, čizme, i kape i prodali ih vlasniku lokalne zalagaonice, za koga se ispostavilo da je šef nabavke u Londonskom muzeju. Londonski muzej je i danas ponosni vlasnik „Čipsajd riznice“.

5. Radnici na plantaži banana otkrili su kamene sfere sa Kostarike

Kada su radnici Udružene voćarske kompanije očistili džunglu u delti Dikvis u Kostariki, 1930-ih godina, da bi napravli mesta za plantaže banana, oktrili su da su njihovi buldožeri blokirani velikim kamenim sferama – neke od njih bile su teške po nekoliko tona. Lokalni radnici su čuli priče o velikim sferama koje su napunjene zlatom, tako da su uradili sve da bi došli do centra kamenih sfera, neke su čak razneli dinamitom. Oni nisu pronašli zlato, i mnoge od ovih sfera su uništene u pokušajima da se otvore ili pomere, ali na kraju je vlada intervenisala kako bi sačuvala istorijske artefakte.

Kasnija istraživanja su oktrila da je sfere stvorila kultura Dikvisa, početkom 600. godine nove ere i nastavila to da radi tokom drugog milenijuma, sve do prestanka pre dolaska Španaca. Sfere su veličine od nekoliko inča u prečniku do skoro šest metara, i niko ne zna koja je bila njihova namena. Otprilike 300 njih sačuvano je do danas, i predstavljaju nacionalno obeležje Kostarike, a njihove masivne obline inspirisale su zavere povezane sa vanzemaljcima i klasične momente u filmovima „Indijane Džounsa“.

6. Francuski tinejdžeri otkrili su crteže u pećini Lasko

Osamnaestogodišnji učenik automehanike, Marsel Ravid, šetao je šumom koja se nalazila u blizini njegovog rodnog sela Montinjak, u jugoistočnoj Francuskoj, u septembru 1940. godine, kada je naišao na ulaz u pećinu. Postoji priča da je njegov pas jurio zeca do ulaza. Neki pričaju da je ulaz pronašao sam Marsel. U svakom slučaju, on se kasnije vratio sa tri prijatelja i istražio pećinu. Unutra su otkrili raskošno oslikane figure bikova, konja, jelena, nosoroga i ljudi na zidovima, a boje su i dalje bile sjajne. Napravili su dogovor da ono što su pronašli ostane tajna, ali su uspeli da je zadrže samo nedelju dana kada su sve ispričali profesoru, koji je bio lokalni stručnjak za preistorijsku umetnost.

Pećina je otvorena za javnost posle rata, 1948. godine, ali je zatvorena samo 15 godina kasnije, kada su nezdrava isparenja i bakterije koje su nastale kao posledica disanja i izlučivanja ljudi koji su u velikom broju posećivali pećinu, izazvali drastično brzo propadanje stanja u kome su bili crteži, jer su se pojavili lišajevi, gljivice i buđ u prethodno netaknutom prostoru. Oni koji bi sada želeli da posete ovu pećinu moraju da se zadovolje replikom, pećinom Lasko II, ili da posmatraju virtuelni obilazak.

7. Mladi pastiri pronašli su svitke iz Mrtvog mora

Godine 1947. tri beduinska pastira pratili su izgubljenu kozu do pećine koja se nalazila u blizini antičkog lokaliteta Kumran, kilometar udaljenom od Mrtvog mora, i pronašli su glinene posude u kojima se nalazilo sedam papirnih svitaka. Oni su prodali papiruse jednom trgovcu antikvitetima u bescenje, u Vitlejemu. Kada su naučnici shvatili vrednost pronalaska, pokušali su da pronađu pećinu. Godine 1949, uspeli su i tokom naredne decenije, višestruka iskopavanja vršena su u mnogim pećinama i otkriven je 981 tekst – knjige kanonske hebrejske Biblije, Apokrifi iz Drugog hrama, verovanja članova jedne ili više verskih sekti – napisani od IV veka pre nove ere do I veka nove ere. Svici iz Kumrana pobedili su po starosti do tada najstariji poznati rukopis hebrejske Bibilije za više od hiljadu godina.

8. Kopajući bunar, farmeri otkopali vojsku od terakote cara Ćin Ši Huanga

Dana 29. marta 1974. godine, sedam farmera kopalo je bunar u blizini mesta Si'an, u Kini kada su udarili u glavu glinene statue u prirodnoj veličini. Oni su obavestili lokalne vlasti, koje su pozvale arheologe da bi nastavili iskopavanja. Ispostavilo se da je statua jedna od 8 hiljada procenjenih vojnika od terakote, od kojih svaki ima jednistveni izraz lica, frizuru, položaj, oklop i naoružanje. Glineni vojnici, oficiri, strelci, vozači kočija i konjanici bili su poređani u rovovima pod zemljom, čineći ogromnu silu postrojenu da zaštiti Cara Ćin Ši Huanga (koji je preminuo 209. godine pre nove ere, i sahranjen u još neiskopanom mauzoleju iza njih) u zagrobnom životu. Jame još uvek nisu u potpunosti iskopane, tako da ove slike pogrebne raskoši mogu lako biti još brojnije i složenije nego što je do sada poznato.

9. Jazavac pronašao grobnicu srednjevekovnih slovenskih poglavara

Jazavac je proveo pet godina kopajući jazbinu na farmi u Stolpi, u severo – istočnoj Nemačkoj, da bi je napustio u 2012. godine, kada je iskopao karličnu kost prethodnog (ljudskog) stanara. Arheološka iskopavanja koja su usledila otkrila su osam grobova iz XII veka, od kojih su dva pripadala slovenskim poglavarima sahranjenim sa bronzanim činijama kod nogu. Ostali predmeti pronađeni u grobnici bili su mač sa dve oštrice dugačak 1 metar, strele, kopča za pojas sa zmijskim glavama na svakom kraju, i novčić u ustima jednog od skeleta – dokaz prehrišćanskih pogrebnih običaja. S obzirom na to da je ovo područje bilo potpuno pokršteno u XII veku, jazavac je otkrio jedno od poslednjih paganskih sahranjivanja u Branderburgu._veb_novinarstvo.gif

10. Nemački turisti pronašli su mumiju staru 5300 godina smrznutu na Alpima

Helmut i Erika Sajmon bili su na planinarenju na Austijskim Alpima, 19. septembra 1991. godine, kada su primetili gornji deo tela koji je virio iz leda glečera. Misleći da je u pitanju planinar koji je nedavno preminuo, par je prijavio svoje otkriće žandarmu. Njegovi pokušaji da izvuče telo koristeći alatke za razbijanje leda i pneumatsku bušilicu, izbor zbog koga je kasnije mnogo zažalio, bili su uspešni 22. septembra, i za nekoliko dana arheolozi Univerziteta u Insbruku identifikovali su ostatke (na osnovu predmeta pronađenih kod njega) kao čoveka iz Bronzanog doba.

Nakon toga, ledeni čovek „Otzi“ nazvan po planinama gde je pronađen, bio je od neverovatne važnosti za arheologiju, zahvaljujući izvanrednom stanju očuvanosti. Istraživači su proučavajući njegovu genetiku, oktrili da je najverovatnije imao lajmsku bolest i da je bio netolerantan na laktozu, istraživali su njegove poslednje dane i uzrok smrti, i identifikovali 19 savremenih ljudi iz južnog Tirola koji su genetski povezani sa njim. Naučnici su takođe pronašli i najstariju ljudsku krv koja je ikada otkrivena – crvena krvna zrnca zarobljena u tkivu jedne od Otzijevih rana. On je mumija stara 5300 godina i dalje nastavlja da pruža informacije.


IZVOR: Mentalfloss