Kako bismo živeli da ne postoji Mesec?

FOTO: Astronoteen

Šta bi bila Zemlja kada bi Mesec iznenada nestao? Kako bi to uticalo na život na planeti? Odmah bismo videli potpuno tamne noći. To bi bio san svih astronoma jer bismo mogli da uživamo gledajući zvezde, Mlečni Put, i sva ostala čuda kosmosa bez mesečeve svetlosti koja bi ih zasenila. Ne bi bilo ni pomračenja Sunca ni Meseca. Osim toga, nastali bi još veći i konkretniji problemi.

1. Zbogom plimi i oseki

beaches_275236_1280.jpg

FOTO: Pixabay

Efekat koji bismo ubrzo primetili je nestanak plime i oseke usled nestanka Mesečeve gravitacije. Voda zauzima 70% površine naše planete. Mesec proizvodi privlačnu silu gravitacije na tečnu koru, deformišući je i proizvodeći kružne oscilacije povezane sa Zemljinom rotacijom, otprilike na pola dana.

Tačno je da gravitacija Sunca takođe proizvodi deformaciju okeana na Zemlji, ali njen efekat je upola slabiji od Mesečevog, tako da bi se bez prisustva Meseca i dalje proizvodile plima i oseka na Zemlji, ali mnogo slabije. Bile bi kao manji talasi.

Kao posledica nestanka plime i oseke koje proizvodi Mesec, morske struje bi oslabile i vode bi stagnirale, zbog čega bi morske obale izgubile svoj sistem drenaže i prirodnu čistoću koja se održava pomeranjem talasa. Morska voda bi se kretala ka polovima i povećao bi se nivo mora na obalama. Posledica svega toga bila bi drastična promena klime na Zemlji.

2. Zbogom stabilnoj osi rotacije

earth_1033728_1280.jpg

FOTO: Pixabay

Kretanje Meseca oko Zemlje je sinhronizovano, to jest, potrebno mu je isto vremena da se okrene oko svoje ose i oko Zemlje. Zbog toga uvek vidimo istu stranu Meseca, a druga ostaje sakrivena sa naše planete. Orbitalno kretanje Meseca oko Zemlje stabilizuje osu rotacije naše planete održavajući njen nagib na 23˚ u odnosu na ravan njene orbite. Ovaj nagib zadužen je za postojanje godišnjih doba ovakvih kakve ih poznajemo.

Osa rotacije Zemlje pravi stabilan kružni pokret koji se naziva precesija, koji održava pomenuti fiksni nagib. Zemljinoj osi treba oko 26 hiljada godina da izvrši ovaj pokret. Bez Meseca, precesija bi se usporila, čime bi osa rotacije izgubila svoju stabilnost. Njen nagib bi mogao haotično da varira, od 0 do 90 stepeni.

Ovo bi proizvelo ogromnu promenu u klimi na globalnom nivou, gde bi letnja temperatura dostizala 100 stepeni, a zimska bi se spuštala i do 80 ispod nule. U najekstremnijem slučaju, osa rotacije bi mogla da bude usmerena pravo ka Suncu, i tada bi neke zone Zemlje bile stalno izložene sunčevoj svetlolsti, dok bi druge ostale u potpunom mraku. Ogromne razlike u temperaturi između te dve zone izazvale bi vetrove jačine veće od 300 km/h i druge dramatične meteorološke fenomene.

EU%20OM.gif

3. Zbogom mnogim vrstama na Zemlji

penguin_56101_1920.jpg

FOTO: Pixabay

Nestanak Meseca bi takođe uticao na floru i faunu na Zemlji. Neposredni efekat bio bi nestanak svetlosti koju reflektuje Mesec. To bi promenilo biološki ritam mnogih biljnih i životinjskih vrsta koje su se prilagodile i razvile u skladu sa prisustvom ciklične mesečeve svetlosti. Morale bi da se naviknu na iznenadni efekat potpunog mraka.

Nestanak plime i oseke uticao bi, pre svega, na vrste koje su prilagođene morskim tokovima i strujama, one koje nastanjuju obale ili mora i okeane, to jest, one koje su naviknute na postojeće modele tokova okeana.

Drastične klimatske promene na globalnom nivou bile bi uzrok ogromnih promena u životu na Zemlji. Životni ritam svih biljnih i životinjskih vrsta promenio bi se usled ovih klimatskih promena: migracije, sezona parenja, hibernacija, i tako dalje.

Rast biljaka takođe bi bio pogođen velikim temperaturnim variranjem. Vrste ne bi bile sposobne da se prilagode, što bi dovelo do izumiranja. U ekstremnom slučaju, kada bi osa rotacije bila usmerena ka Suncu, život na Zemlji kakav poznajemo ne bi bio moguć ni na jednoj od dve hemisfere. Možda bi bio moguć samo na ekvatoru, između tople hemisfere, i one ledene.

IZVOR: El Ciudadano