Ko je bio čuveni „Plavi čuperak“?
RTV

U trećem razredu osnovne škole na času srpskog jezika prepisao je pesmu Desanke Maksimović koja mu se svidela i predstavio je kao svoju. U selu su mu se mnogi divili i rekli da će postati slavni pesnik. Međutim, učitelj mu je na kraju trećeg razreda poklonio knjigu, kao i svim đacima koji su bili odlični. Nekoliko godina kasnije, kada je iz te fine hartije izvadio knjigu, shvatio je da je učitelj znao da je ukrao pesmu, jer mu je poklonio upravo zbirku pesama naše velike pesnikinje i doživotnu zahvalnost upućuje svom učitelju, jer da mu nije poklonio tu knjigu, verovatno nikada ne bi imao zadovoljstvo da sam nešto napravi.

Mika Antić je isticao da je najveće zadovoljstvo onda kad čovek nešto sam stvori, pa se stoga razvija priča o pisanju njegove biografije. Naime, on je mesecima hteo da napiše svoju biografiju koja bi poslužila đacima u školi, jer je planom i programom predviđeno da proučavaju život književnika, a kako je govorio, da je on isto đak, verovatno bi bio najgori, jer ni svoj život nije mogao da nauči.

Dugi niz godina radio je kao mornar, zidarski pomoćnik, kubikaš na pristaništu, fizički radnik u pivari, glumac u lutkarskom pozorištu, a u slobodno vreme bavio se slikarstvom. Zatim, je počeo da piše za novine i nekoliko godina je bio urednik lista „Ritam“ i „Dnevnik“ u Beogradu i „Mlado pokolenje“ u Novom Sadu. Vodio je televizijske emisije, pravio reporterske snimke, a što se tiče filma, režirao je dramu „Doručak sa đavolom“, posleratnu dramu „Sveti pesak“, ratni film „Široko je lišće“ i film „Strašan lav“.

Za decu je pisao pesme, od kojih je najpoznatija „Plavi čuperak“ iz 1965. godine, a među ostalima su „Horoskop“ iz 1983. godine, „Prva ljubav“ iz 1978. godine, „Garavi sokak“ iz 1973. godine, „Živeli prekosutra“ iz 1974. godine i „Plava zvezda“. Za sva ova dela dobio je brojna priznanja, kao što su: dve „Nevenove“ nagrade, nagradu za životno delo u poeziji za decu, Goranovu nagradu, nagradu Sterijinog pozorja, kao i Zlatnu arenu za filmski scenario, nagradu Oslobođenja Vojvodine i Orden zasluga za narod.

mika-antic.jpg

FOTO: Krstarica

Pesnik Mika Antić preminuo je od bolesti srca 24. juna pre 30 godina. Pre svoje smrti je poslao pismo komšinici Dudi u kojem je pisalo: „Dudo, kad me budu iznosili, neka pročitaju „Besmrtnu pesmu“, a kad me pokopaju, neka Janika Balaž ili Tugomir odsvira ,,Piro manda korkoro''. Niko ne sme da mi drži govor. M. Antić“.

Tako je i bilo - niko nije održao govor.

„Ako ti jave: umro sam - ne veruj, to ne umem. Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag. I zato: ne budi tužan. Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast i čudno drag. Noću, kad gledaš u nebo, i ti namigni meni. Neka to bude tajna. Uprkos danima sivim kad vidiš neku kometu da nebo zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim i živim“.

Besmrtna pesma



IZVOR: Story, Wikipedia