Kultura: nekad i sad
Flickr

Po definicijama Rečnika srpskog jezika Matice srpske, kultura predstavlja razvitak duhovnih i materijalnih sveukupnosti koje je čovečanstvo razvilo u toku svoje istorije, ali i razvitak delatnosti, kulturne aktivnosti kao i same ličnosti u duhovnom i društvenom smislu. Nakon ovih značenja navodi se i ono koje se odnosi na uzgoj i obradu biljaka.


Koliku promenu u konotaciji jedan termin pod pritiskom vremena i promene društvenih okolnosti može da pretrpi, svedoči baš reč kultura, s obzirom na to da se do 18. veka odnosila isključivo na poljoprivredu. Poljoprivredna kultura je sinonim za useve, biljnu vrstu koju čovek uzgaja i obrađuje, odnosno, biljku čiji razvitak je u rukama čoveka.


Slavni rimski državnik i filozof Ciceron je razvitak biljke iskoristio kao metaforu za kultivaciju duše. Tek se u 17. veku Samuel fon Pufendorf pozvao na Ciceronovu metaforu kada je kulturu povezao sa životnim izražavanjem društva. U današnjem smislu, onom koje podrazumeva kulturu zasnovanu na simbolima, jeziku, vrednostima i ritualima, njeno shvatanje se razvilo u Evropi tokom sledeća dva veka. 

Flickr
Flickr

Temelj kulture svakako je tradicija, jer ona podrazumeva očuvanje običaja, znanja i veština jednog naroda. S obzirom na to da je prisutna nejednakost u civilizacijama i društvu, jasno je da mora postojati i skala kulture koja se na njih odnosi, te se razlikuju visoka i niska kultura.


Pod pojmom visoke kulture se podrazumevaju dobra i aktivnosti namenjena kulturnim elitama, koje poseduju kulturni kapital. Termin kulturnog kapitala je uveo Pjer Brudije, definisao ga je kao neekonomska dobra i podelio ga na otelovljeni, objektivni i institucionalizovani.


Otelovljeni je onaj koji se stiče vremenom i izražava se kroz karakter i način razmišljanja. Jedan od primera jeste jezik koji ne predstavlja samo način komunikacije nego i način samo-prezentacije. Kapital koji poseduje finansijsku vrednost i sastoji se od materijalnih objekata, odnosno umetničkih dela, spada u objektivni. Iako je finansijski, ovaj vid se može razumeti kako u umetničkom tako i u istorijskom kontekstu. Osim ekonomske nosi i tu vrstu vrednosti.


Obrazovanje i kvalifikacije omogućavaju širenje kulturnog kapitala, što se najčešće događa u institucijama. Zbog toga je po Pjeru Brudijeu društveni sloj koji je obrazovaniji bliži muzejskoj umetnosti, književnim klasicima ili klasičnoj muzici te je njihov način života i društvenih aktivnosti otmeniji od načina života radničke klase.

Flickr
Flickr

Sa druge strane, popularna kultura nema visokoumetničke vrednosti, ali je obeležje kolektiva ili vremenskog perioda. U ovom slučaju, kultura je namenjena širokim narodnim masama. Smatra se da je nastala sredinom 19. veka kao rezultat industrijalizacije, urbanizacije i obaveznog školovanja.


Kroz vreme, promene u društvu, industriji i uopšteno civilizaciji, granice ove podele su se pomerale. Jedan od primera koji to najbolje ilustruje je knjiga, koja je do 17. veka bila namenjena samo nekolicini ljudi - onima koji su imali tu privilegiju da budu opismenjeni. Danas su takozvani bestseleri namenjeni upravo širokoj publici, te baš zbog toga što su prihvaćeni od strane velikog broja ljudi uživaju visok položaj na lestvici kulturnih sadržaja. Tu pojavu proizvodnje i distribucije standardizovanih kulturnih dobara namenjenih širokoj potrošnji i stvaranju profita nemački filozofi i sociolozi Teodor Adrono i Maks Horkheimer su nazivali kulturnom industrijom.


Smatrali su da ova industrija ne nudi nikakvo umetničko bogatstvo nego stvara samo homogenu kulturu u kojoj sve teži sličnosti te uništava individualnost. Ona ima moć da iskrivi realnu sliku sveta i zadatak da drži društva pod kontrolom, tako što bi ih prepravila manje značajnim kulturnim produktima što dovodi do suzbijanja želje za promenom u socijalnim sistemima. Međutim, to nije jedini vid promene kulture.


Promene se mogu dogoditi iz otpora, kao što je to slučaj sa ženskim pokretom koji se borio za izjednačavanje sa muškarcima. Pored promene kulture usled izmene klime, vremena ili državnih granica, dolazi i do promene prilikom dodirivanja sa drugim kulturama jer se na taj način međusobno mešaju njihovi obrasci i norme.

Flickr
Flickr

Razvojem civilizacije, različite kulture mnogo lakše dolaze u dodir jedna sa drugom. Osim putovanjima, načinom na koji su ljudi u mogućnosti ih posete, putem televizije, knjiga, interneta pa čak i internacionalnih restorana širom sveta, druge kulture dolaze do nas.


Pod pritiskom razvoja društvenih promena, menja se i kultura. Promene nisu nužno loše, naprotiv, pružaju mogućnost da svoje negujemo a tuđe spoznamo - spremaju nas za budućnost koja je zasigurno multikulturalna.

Izvori: Rečnik srpskog jezika, Matica srpska, Novi Sad, 2011 / Zeitzug.de / uni-potsdam.de / gkr.hr