Lažne istine o Edgaru Alanu Pou

FOTO: Pixabay

Prevela: Ljupka Mirković Dubajić

Ovo je istinita priča o izmišljotinama koje su na neverovatan način postale poznate celom svetu. Protagonista je bio pesnik čije ime ćete prepoznati ali čiji život je i dalje nedokučiv. Devetnaestog januara bi bio njegov rođendan. Zlikovac u priči je pesnik čije ime nećete prepoznati ali je definitivno jedini razlog zbog kojeg ćete poverovati u istinitost lažne informacije.

Priča o dva zavađena pesnika nije novost niti je neka posebno interesantna, ali je zato zlikovac u ovoj priči veoma neobičan. A zlikovčeva bizarno opsesivna mržnja je toliko jaka da je skoro nerazumljiva.

Priča počinje 9. oktobra 1849, dva dana nakon smrti Edgara Alana Poa, kada su jedne od najpopularnijih novina – nekadašnji Njujork Dejli Tribjun (New York Daily Tribune) – objavile čitulju o piscu.

Čitulja počinje ovako: „Edgar Alan Po je mrtav“.

No, u prvom pasusu pisac čitulje je izjavio, „Ova objava će iznenaditi mnoge, ali malo njih će biti u žalosti zbog toga“, kao i „imao je malo ili nimalo prijatelja“.

Verovatno najsmešnije od svega je to što je pisac ove čitulje je opisao Poa kao osobu koja „je šetala ulicama, u ludilu ili melanholiji, sa usnama koje su se micale u nerazgovetnim kletvama ili sa očima uperenim u strastvenim molitvama (nikad za sebe, jer je osećao, ili se zakleo da oseća, da je već bio proklet)“.

Ovo pisanije je privuklo veliki broj čitalaca širom Amerike. Autor je bio Rufus Grizvold, Poov rival.

Šire gledajući njihov međusobni odnos, Grizvold je bio severnjak, a Po južnjak. Obojica su redigovali istu književnu publikaciju, Grahamov Magazin (Graham’s Magazine), ali u različito vreme. Grizvold je objavio Poov rad u svojoj antologiji, Pesnici i poezija u Americi (The Poets and Poetry of America). Pou je prešlo u naviku da kritikuje vrednosti ove antologije.

„Po i Grizvold su samo iritirali jedan drugoga“, objasnio je Kris Semtner, kustos Muzeja Edgar Alan Po u Ričmondu u Virdžiniji, za Hafington Post (The Huffington Post). „Po nije pomogao da se izgladi odnos pišući oštre prikaze knjiga u kojima je napadao Grizvoldove prijatelje i držeći predavanja na kojima je ismevao Grizvoldov veliki opus Pesnici i poezija u Americi“.

Nakon što je pročitao Grizvold rad, Po je stvorio lika koji kroz priču postaje gluplji.

Ron Smit, poznavalac Poovih dela i bivši član odbora Muzeja, rekao je prošle godine za Stajl Vikli (Style Weekly) iz Ričmonda da, iako je po prirodi imao zlobnu narav, Po je to uradio u šali ili u činu književnog „sporta“. Ali umesto povratnog zadirkivanja, Grizvold je planirao da uništi svog neprijatelja. Čuveni virdžinijski pisac je postao „čovek koga je [Grizvold] najviše mrzeo“, dodao je Semtner. Kao što je kustos ima autoritet po ovom pitanju tako i Muzej Edgara Alana Poa ima najveću svetsku kolekciju Grizvoldovih ličnih predmeta uključujući pisma, rukopise i slike. To je svakako ironična sudbina Grizvoldove zaostavštine.

Nakon Poove smrti Grisvold je ubedio Poovu taštu da se odrekne prava na autorsko delo. Grizvold je nastavio da objavljuje sabrana dela sa Poovom biografijom koju je sam napisao i u kojoj je izmislio priče o Poovom pijanstvu, nemoralu i nestabilnosti.

Kako je Semtner opisao biografiju, Grizvold je predstavio „... Poa kao nitkova koji je proneverio ženin novac i većinu vremena bivao pijan“.

Sam vrh ove urnebesne zlobe predstavljaju izmišljeni Grizvoldovi citati koji je pripisao Pou. „Grizvold je takođe dodao cele izmišljene pasuse Poovih pisama koje je citirao u biografiji“, rekao je Semtner. „Sem toga, ubacio je i ulizičke pohvale sebi samom koje mu Po navodno dodeljuje“.

edgar-34077_640.png
FOTO: Pixabay

Epilog Grizvoldovog plana je bio kontraproduktivan. Sve priče po kojima je Po običan nitkov, bez obzira što se mogu opovrgnuti, pretvorile su Poa u legendu, veoma povećavši njegovu popularnost.

Oba pisca su u svoje vreme bila popularna, ali samo je Po taj za koga se zna čak vek i više kasnije, što je šteta. I Grizvold je imao sopstvena životna trvenja od kojih su takođe mogle da se ispredaju legendarne priče. No i ona su samo doprinela Poovoj legendarnosti.

„Grizvold je bio ogorčen čovek koji je stvarao neprijatelje na svakom koraku, a takođe je bio i kompleksni individualac koji je bio veoma posvećen smrti svoje prve žene, a sopstvena deca su ga naizgled zanemarivala“, rekao je Semtner. „Mesec dana nakon smrti njegove žene, pokopao ju je u grobnicu i proveo noć sa njom“.

Tokom osam godina od Poove smrti a pre njegove, Grizvold je potrošio silnu energiju da uništi svog rivala i, što je sasvim očigledno, nije mogao da ga ostavi da počiva u miru.

„Kada je [Grizvold] umro, jedna od njegove vrlo cenjene zaostavštine bio je Poov portret koji je visio u njegovoj kući“, rekao je Semtner. Grizvold je ukrao ovaj portret u ulju, što je jedini portret Poa za života, od Poove tašte (zajedno sa onim pravima na Poov rad).

„Pitam se šta je prolazilo kroz njegovu glavu kada je video sliku na zidu“, rekao je Semtner. „Po je bio onaj koji ga je potcenjivao i ismevao i pri tom je Po stekao međunarodnu slavu za života. Grizvold, pak, bio je najpoznatiji kao antolog poezije drugih ljudi a uskoro je postao poznat samo kao biograf svog najljućeg neprijatelja“.

Gledano sa današnje distance, Grizvold je patio od iste sudbine koju je pripisao Pou, no, on nije ovde da može da se brani. Delom zaslugom svojih postupaka, danas samo poznavaoci Poovog dela mogu da tumače Grizvoldov život i napišu njegovu istoriju. Kao što je ranije pomenuto, najveća kolekcija Grizvoldovog rada sada počiva u muzeju koji je posvećen njegovom rivalu.

Razlika između heroja i zlikovca je često dvosmislena izvan priče. Međutim, obe uloge su neophodne kako međusobno isticale onu drugu. U ovom slučaju, tužno je reći, Grizvold je postao fusnota čoveka koga je pokušao da zgazi. Uprkos gorčini koja je dovela do Poove besmrtnosti, Rufus Grizvold ni sam više nije živ.


IZVOR: Huffington Post

Ljupka vas informiše o svetu oko vas da biste ga bolje sagledali i snašli se u njemu.