Let iznad kukavičjeg gnezda, sloboda i ludost
zff2012 (Wikimedia Commons)

Režirao ga je Forman, a zasnovan je na istoimenoj knjizi Kena Kizija, Let iznad kukavičjeg gnezda je jedan od onih filmova koji su u istoriji kinematografije zapamćeni kao kultni klasici. Obiluje nezaboravnim scenama čije smo odbleske toliko puta videli i kasnije u drugim delima. Ovo je film u kome najviše dolazi do izražaja, pored svih onih dobrih stvari koje ga oblikuju, Nikolsonova maestralna gluma


Let iznad kukavičjeg gnezda, film koji je osvojio pet Oskara, donosi nam Randla Mekmarfija koji se suočava sa zatvorskom kaznom i, u pokušaju da je izbegne, odlučuje da se pretvara da je lud. Zbog toga biva prebačen u psihijatrijsku ustanovu gde će biti procenjeno njegovo stanje i živeće sa ostalim pacijentima.

Georges Biard, CC BY-SA 3.0 (Wikimedia Commons)
Georges Biard, CC BY-SA 3.0 (Wikimedia Commons)

Tamo radi medicinska sestra Rečed koja je i glavni antagonista ovog dela. U pitanju je jedna žena koja se sa superiornošću i arogantnošću odnosi prema pacijentima. Mekmarfi će uneti svežinu među ostale pacijente, on će probuditi njihovu čežnju za slobodom i baš će zbog toga nastati mnogobrojni sukobi sa sestrom Rečed. 


Let iznad kukavičjeg gnezda je kritika ludnica i mentalnih ustanova, kritika uperena protiv odnosa prema „ludacima“ kroz istoriju. Ovaj film predstavlja ratni uzvik koji dolazi na mesto večitih zaboravljanja. Ali je, pre svega, buđenje slobode svih pojedinaca. 

Ludaci u Letu iznad kukavičjeg gnezda


Ko su ludaci? Možda deluje da je odgovor na ovo pitanje jednostavan, ali ako se okrenemo istoriji, videćemo da se ideja „normalnog“ menjala kroz vreme. Društvene norme, napredak u medicini, nauci i ostalim sferama, sve je to značajno uticalo na koncept ludosti jer nešto što se u jednom trenutku smatra mentalnom bolešću, već u drugom ne mora imati tu etiketu.


Nisu uvek ludaci bili jedni te isti, niti su na isti način bili isključeni. Ponekad su ljudi pokušavali da ih „izleče“ uz pomoć tretmana poput lobotomije, a nekim drugim slučajevima su ih gonili do smrti. Sve ono što izlazi van okvira „normalnog“ i konvencionalnog u nekom konkretnom trenutku, progonjeno je; to je bio slučaj u srednjem veku sa veštičarenjem ili sa nekim bolestima kao što je lepra. Istorija ludosti u klasičnom dobu je Fukoovo delo koje vrlo dobro prenosi tu ideju isključivanja i proganjanja ludosti.


Pixabay
Pixabay

Fuko je skrenuo pažnju na to da je, s vremenom, bilo pokušaja da je preobrati ludak, da se istrenira da bude normalan. Kako je to postizano? Putem autoriteta, kao i tretmana koji su jedino uspevali da ponište pacijenta, pretvarajući ga, dakle, u jednu poslušnu osobu. Upravo to vidimo u Letu iznad kukavičjeg gnezda, kada Mekmarfi, koji nije lud ali je delinkvent, dolazi u ludnicu i vidi kako se ponaša grupa ljudi bez ikakve volje.


Sestra se igra sa strahom bolesnika, to naročito vidimo kod Bilija, jednog nesigurnog mladića koji muca i koji je već nekoliko puta pokušao sebi da oduzme život. Sestra Rečed je prijateljica Bilijeve majke i kada on uradi nešto što nije smeo, ona ga pritiska i podseća ga da će reći njegovoj majci za to. Ludaci u ovoj ustanovi se pokoravaju bez ijedne reči, jer se boje, boje se da će dobiti elektrošokove i da će biti podvrgnuti lobotomiji ako ne urade sve po volji glavne sestre.

Pixabay
Pixabay

Mekmarfi, koji se ne pokorava, osoba je koja odbija da bude poslušna i koja traži slobodu. Zanimljivo je kako ovaj lik uspeva da probudi istu pobunu kod drugih pacijenata, kako uspeva da se ove osobe, koje su bile potpuno poništene i izmanipulisane, probude iz ovog stanja i usprotive sestri Rečed.


Videvši da joj je autoritet u opasnosti, ona čini sve što može da se stvari ne odvijaju onako kako je Mekmarfi zamislio. Rečedova je glavni antagonista u filmu, jedna razumna osoba na visokom položaju koja, pak, nameće svoju volju pacijentima, pritiska ih, muči i manipuliše njima kako joj se prohte, a sve sa ciljem da se oni ponašaju kao „normalne osobe“, pokorne i bez sposobnosti kritičkog razmišljanja.

U potrazi za slobodom


Odavde nadalje članak sadrži spojlere, tako da vam savetujemo da prestanete sa čitanjem ako niste pogledali film. Usred ove silne ludosti, ovog bezumlja, ne možemo da zaboravimo da su ovi pacijenti ljudska bića, da imaju osećanja i želje i da isto tako pate. Sestra Rečed je tako dobro odigrala svoju ulogu, te tako ima celu vojsku „ludaka“ pod svojom kontrolom, kao da je u pitanju stado ovaca.


Osvrnućemo se ovde na zanimljiv naslov filma. Kod nas je u pitanju bukvalan prevod originala – One flew over the cuckoo's nest, iako se deo prenesenog značenja gubi sa ovim prevodom. Naslov na engleskom jeziku se može tumačiti na dva načina: sa jedne strane, u kolokvijalnom jeziku cuckoo's nest je pogrdan naziv za mentalnu ustanovu; s druge stane, odnosi se i na dečiju pesmicu koja se spominje u romanu - „bile tri guske u jatu: jedna je odletela na istok, druga je odletela na zapad a treća je preletela iznad kukavičjeg gnezda“. Poruka ovih stihova je da svaki pojedinac korača svojim sopstvenim putem kroz život.

Pixabay
Pixabay

Ako se fokusiramo na ovo drugo značenje, shvatićemo da je ta ideja o sudbini u formi trojstva prisutna i u filmu. Sloboda je taj motor koji pokreće Mekmarfija, ono što ga tera da krši pravila ustanove u kojoj se nalazi, ali se takođe poistovećuje sa ostalima i pokušava da i njih usmeri ka slobodi.


Mekmarfi će malo po malo koračati ka tom oslobođenju ostalih pacijenata: prvo će da predloži da pogledaju utakmicu bejzbola, zatim će da ukrade brod i tako će ih izvući iz monotonije, i, na kraju, napraviće žurku na koju će dovesti i žene. Mekmarfi oseća sažaljenje i naklonjenost prema Biliju, s obzirom da je vrlo mlad i da još ništa nije proživeo. Takođe ga nešto veže i za indijskog poglavicu, samotnjaka i krajnje zagonetnog čoveka. 


Vraćajući se na onu ideju o trojstvu, uviđamo da tri osobe, na ovaj ili onaj način, dostižu slobodu: Bili, Mekmarfi i poglavica – oni su tri guske iz pesmice. Prvi je, kao što smo i pretpostavili, jedan nesiguran mladić koji ima problematičan odnos sa svojom majkom. Sestra Rečed to zna i potpuno guši Bilijevu čežnju za slobodom. Međutim, Mekmarfi je taj koji te želje ponovo budi kod njega, dajući mu priliku da se provede sa ženom. Nakon što biva otkriven, Bili je suočen sa dva osećanja – strah od posledica, s jedne strane, i samozadovoljstvo i sreća pred svojim drugovima. Bili ne uspeva da podnese pritisak kojem ga podvrgava Rečedova i izvršava samoubistvo, ali nakon smrti dostiže, na neki način, željenu slobodu.

Pixabay
Pixabay

Mekmarfi je osuđen zato što je odbio poslušnost, lobotomizovan je i ostaje da životari u vegetativnom stanju, bez volje i slobode. Upravo zbog toga poglavica, koji se godinama pretvarao da je gluvo-nem, oseća sažaljenje prema njemu i ubija ga da bi ga oslobodio. Na ovaj način mu vraća uslugu za to što je Mekmarfi njega oslobodio, što mu je otvorio oči. Poglavica je taj koji na kraju dostiže nemetaforičnu slobodu, tako što beži iz ludnice.


Mekmarfi je uspeo u nameri da pacijenti napuste tu platonovsku pećinu u koju ih je bila zatvorila Rečedova, a poslednja scena u kojoj indijski poglavica trči ka slobodi je uistinu razotkrivajuća i inspirišuća. Nije važno ako su za dostizanje slobode neki morali da umru, nije važno ni kakva sudbina čeka indijskog poglavicu jer oni su već pobedili.

„Moram da budem skroz lud da bih bio u ovakvoj ludari.“ -Let iznad kukavičjeg gnezda

Izvor: La Mente es Maravillosa