Moral i etika u školama?

FOTO: TheConversation

Prevela: Milica Dragićević

„Sloboda ne podrazumeva da radimo ono što želimo, nego da imamo pravo da radimo ono što bi trebalo”, Papa Pavle II.

Iako britanska Vlada i dalje vodi kampanju o tome kako bi u škole uvela učenje o britanskim vrednostima, postoji urgentnije pitanje koje treba rešiti. Svakog dana čitamo o postupcima i ponašanju koje pokazuje odsustvo samokontrole i nedostatka integriteta, morala ili bilo kakvog osećaja za društvenu odgovornost.

Iako je pohvalno promovisanje demokratskih vrednosti, vladavine prava, individualnih sloboda i uzajamnog poštovanja koje se endemički usredsređuje, kako u društvu tako i u školama, na nas same i na ono što smo dostigli, neophodno je da ulazimo još dublje u problem, kako bi deca mogla da, proučavajući moral i etiku, odrastaju pravilno razumevajući šta je ispravno, a šta pogrešno.

Dok slavimo slobodu oličenu u Velikoj povelji sloboda, posledice brzih društvenih promena tokom poslednjih nekoliko decenija dovele su nas do društva u kojem se mnoga deca i odrasli bore da opstanu. Zbog toga je neminovno da ovde nije reč o slobodi, nego o ostvarivanju slobodne volje i nedostatku moralnog konstrukta.

EU%20GIF.gif

Ako za to tražimo primere, ne moramo ići dalje od nedavnih vesti o utaji i izbegavanju plaćanja poreza: jedan od njih je zakonit, drugi ne, iako oba potežu etička pitanja, posebno kada velike kompanije i veoma bogati pojedinci manipulišu zakon u svoje svrhe.

Međutim, dok bogati pojedinci mogu da unajme finansijske savetnike i da iskoriste poreska utočišta, jer mogu da ih priušte, ne donose samo oni neetičke odluke. U nekoj manjoj meri, svi mi možemo biti krivi za to, čak iako samo podržavamo one multinacionalne kompanije koje izbegavaju da plaćaju visoke poreze. U takvim slučajevima, retko se uzima u obzir zajednica ili dobrobit drugih ljudi. Ne uzima se u obzir da li se odluka donosi po bilo kom drugom osnovu osim po onom „šta je imam od toga”?

Ako očekujemo da naša deca kad odrastu poštuju vladavinu prava, (koje bi trebalo da bude pravično i jednako za sve), onda moramo da ih naučimo da donose etičke odluke i da imaju vrednosni sistem po kojem bi ih donosili. Ovo delom zahteva promenu u načinu razmišljanja koji preovladava u društvu, a to je ono koje kaže „ako je legalno i ako se možeš izvući bez posledica, onda je to prihvatljivo”.

Da bismo to promenili, trebalo bi da u okviru nastavnog plana izdvojimo vreme za učenički parlament i druge školske aktivnosti kako bismo naučili decu da probleme i ponašanja razmatraju sa stanovišta etike, a ne da im mera uspeha bude ono što je danas uobičajenije. Bez odgovarajućih etičkih razmatranja, u opasnosti smo da društvo postane sve podeljenije i nestabilije, dok lični interes baca senku na javno dobro.

Deca_u_skoli.jpg
FOTO: Puls online

Druga velika promena u našem društvu koja ima etički imperativ je nezapamćen i uglavnom neregulisan napredak u nauci i tehnologiji širom sveta.

Mnogi od projekata mogu se činiti nezamislivim, kao što je mapiranje ljudskog gena pre jedne decenije, ili nemogućim kao što nam projekat Gilgameš izgleda danas. Brzina kojom dolazi do promena i inovacija je zapanjujuća: umesto da idu ruku pod ruku sa etičkim standardima, naučnici iz oblasti nanotehnologije, inteligentnog dizajna, kiborg inženjerstva i inženjerinstva neorganskog života uglavnom nemaju nikakvog moralnog konstrukta.

Opasnosti neregulisane tehnologije i odluka o budućnosti koje se ne donose na osnovu etike potencijalno su katastrofalne. Da bi odrasli mogli da donose odgovarajuće političke i etičke odluke o korišćenju novih tehnologija, moramo prvo obučiti našu decu da pitaju relevatna i odgovorna pitanja u okviru preciznog moralnog i etičkog okvira. Moramo ih obučiti da misle drugačije.

IZVOR: Telegraph

Milica je zaljubljenik u engleski jezik i književnost koja smatra da je svaki novi prevod dokaz da jezik ne sme biti prepreka ka širenju novih vidika.