O Božiću i tradiciji...

FOTO: Pixabay

Ko donosi poklone? Isus, Deda Mraz ili Sveta tri kralja? Kada je zapravo rođen Isus, odnosno, kada počinje godina - prvog, sedmog ili 16. decembra? Šta više simbolizuje decembarske praznike - jaslice ili novogodišnja jelka? Oba simbola predstavljaju duh Božića, a u zavisnosti od oblasti ili generacije u kojoj se slavi, svi navedeni odgovori mogu da budu tačni.

Pored ovih obeležja, Kolumbijci veruju da je decembar prilika za slavlje i okupljanje porodice. Za istoričarku Ajdu Martines Karenjo „decembar i januar su meseci odmora, a samim tim i meseci za okupljanja, putovanja i zabave“, a ako je to srž proslave katoličkog Božića, onda je decembar najvažniji mesec u godini.

Neosporno, u Kolumbiji, zemlji katoličke tradicije, podsećanje na Hristovo rođenje ima veliku važnost. Međutim, način na koji se danas slavi predstavlja mešavinu tradicija koje potiču sa različitih delova planete.

_veb_novinarstvo.gif

Ko donosi poklone?

Isus, Deda Mraz i Sveti kraljevi se bore ko će da donese poklone u Kolumbiju. „Deca ne znaju kome da traže poklone, da li Deda Mrazu ili Isusu“, kaže Ajda Martines. Uvek se sve završi sa poklonima sa nagomilanom zbrkom natpisa „od Deda mraza za...“, „od Isusa za...“ ispod jelke. Ipak, najučestalije verovanje je da Isus donosi poklone 25. decembra, a ne Sveti kraljevi 6. januara, kao što se veruje u najviše Hispanoameričkih zemalja.

poklon_bozic_prevod_januar_2016.png
FOTO: Pixabay

Devetodnevna molitva (La novena de aguinaldos)

Još jedan tipično kolumbijski božićni običaj koji je nastao u XIX veku je Molitva koje traje devet dana. „Stihovi molitve su kao stihovi Nacionalne himne. Svi ih znaju napamet, ali ih niko ne razume“, kaže istoričarka Magdalena Koradin. To pokazuje veliku popularnost ove „Devetodnevne“ (Novena), čije je poreklo zapravo iz Perua ili Ekvadora, a u Kolumbiju ju je donela monahinja Bertilda Samper Akosta i koristila u molitvi za Božić.

Badnje veče u Kolumbiji

Severoamerikanci i Anglosaksonci slave veče uoči Božića. Prema Koradin, „porodična večera za Badnje veče je obavezna. Ona za Amerikance sa severa predstavlja trenutak za iskazivanje zahvalnosti“.

Dok se kod njih ovaj dan slavi sa ćurkom na stolu, u predelima Kolombije se obeležava jelima lokalne kuhinje. Ćufte u kukuruznoj smesi ili kori od banane, paprikaš, ćuretina, šunke i razne poslastice. U oblastima Antiokiji i Kaldasu, krofnice sa kiselom pavlakom su neizostavne, dok se u centralnim delovima zemlje uglavnom pripremaju slatke krofnice prelivene šećernim sirupom.

Tropski bor

U Kolumbiju su iz anglosaksonske tradicije stigli božićna jelka, sneg (vrlo čudna pojava u jednoj tropskoj zemlji) i Deda Mraz. Upotreba ovih simbola izaziva negodovanje zbog svog komercijalnog karaktera. Martines ovu pojavu naziva „komercijalizacijom Božića“ i navodi da je Kolumbija „zatrpana Deda Mrazovima i igračkama sa snežnim motivima, koji su svojstveni tradiciji gringos-a (Amerikanaca sa severa) i koji dolaze direktno iz Kine“.

Za druge istoričare, kao što je Koradin, takozvana globalizacija nije tako negativna. Ona potvrđuje da su se „božićna jelka i jaslice integrisali u kolumbijsku tradiciju“ na isti način kako su se pre nekoliko vekova prožele paganska i hrišćanska tradicija.

U Evropi je u svakom narodu postojao kult prirode, u skladu sa čim su Skandinavci iskazivali čast boru, jedinom stablu koje u toku zime nije gubilo lišće. Kult vatre je takođe tradicionalan, i od lomača se u Kolumbiji razvio Dan sveća, običaj paljenja sveća 7. decembra, u noći uoči Bezgrešnog začeća Bogorodice.

bozic_januar_prevod_2016.jpg
FOTO: Pixabay

Smena godišnjih doba na kolumbijski način

Takođe, Kolumbijci slave smene godišnjih doba. Dolazak leta se poklapa sa San Huanom (Noche de San Juan), a početak zime sa Božićem. Kako u ovim krajevima nema godišnjih doba, došlo je do prilagođavanja, a Božić je dobio na važnosti dok je Kolumbija još uvek bila jedna od španskih kolonija.

Odakle god da tradicije potiču, Božić je vreme kada ljudi iznova praktikuju one običaje koji su najustaljeniji - kada pripremaju tradicionalnu hranu i okupljaju se sa porodicom.

Bez obzira na njegovu vrednost u komercijalnom svetu, kako kaže Magdalena Koradin, „Božić i dalje u svojoj suštini predstavlja narodni i porodični praznik“.

IZVOR: SEMANA.COM