Ovo niste znali o crtanom „Pinokio“!
Pixabay

Zamislite da ste Volt Dizni i da ste u žiži interesovanja zbog uspeha „Snežane i sedam patuljaka”, filma iz 1937. godine koji je napravio preokret u animiranoj filmskoj industriji, inspirisao posebnog Oskara i komentar Njujork Tajmsa: „Hvala Vam mnogo, gospodine Dizni, vratite nam se uskoro”. Kako biste vi sačuvali svetsku slavu?

Dizni je to pokušao sa Pinokijom. Film je izašao iz studija sa delimičnim uspehom: bio je omiljen među kritičarima, ali zarada je bila loša. Ispostavilo se da je pretvaranje drvene marionete u simpatičnog, dopadljivog lika bio zadatak sa kojim se i Dizni teško nosio. Kako su pokušali da ga izvedu samo je jedna od 12 neizmišljenih činjenica do kojih smo došli u vezi sa ovim klasikom iz 1940. godine.

1. Poput mnogih drugih Diznijevih filmova, utemeljen je na knjizi.

„Pustolovine Pinokija” bila je dečija kniga italijanskog pisca Karla Kolodija, prvobitno izdata 1883. godine. Ako mislite da je Diznijeva verzija mračna, trebalo bi da pročitate original: Pinokio je izboden od strane ubica i na polovini radnje obešen, mada je kasnije izbavljen i pretvoren u stvarnog dečaka pomoću „Deteta sa plavom kosom”.

2. Animatori su bili zabrinuti kako da nacrtaju Pinokija.

Nisu bili sigurni da li da ga nacrtaju sa ljudskim ili drvenim pokretima. Pokušavali su 18 meseci, sve dok direktor animacije Milt Kal (jedan od „Diznijevih devet staraca”) nije odlučio da iskombinuje dve ideje: da Pinokiju dodeli pokrete nalik ljudskim, uz dodatak marionetskih - mešavinom spojeva i vijaka.

3. Marioneta je prošla kroz nekoliko različitih izmena karaktera.

U jednom trenutku Dizni je želeo da bude „moderna”, mudro sklopljena igračka poput Edgar Bergenovog lutka – Čarlija Makartija. Druga verzija svakako ne bi prošla među porodičnom publikom: „pohotljivi” Pinokio bi zgrabio plavu vilu svaki put kada bi se pojavila.

4. Diznijeva legenda Vord Kimbal je umalo napustio film - dok ga Volt nije zadužio za animaciju cvrčka Cvrče.

Animator Vord Kimbal je još uvek bio uzrujan zbog scena koje su mu isekli iz „Snežane” i bio je u Voltovoj kancelariji spreman da podnese ostavku. Međutim, Volt ga je odgovorio pitavši ga da li bi preuzeo odgovornost za animaciju cvrčka Cvrče, što je bio nezgodan zadatak, s obzirom na to da niko nije bio siguran kako da učini malog insekta dopadljivim. „Bože, uradio je divnu stvar”, tako da sam izašao veoma srećan i rekao: „Kako je ovo divno mesto”, prisećao se Kimbal kasnije._rangiranje_fakulteta_1.gif

5. Lik Cvrčka je inspirisan nekolicinom različitih ljudi.

Kada je Volt objasnio lik Kimbalu, pomenuo mu je da ga Cvrča podseća na svog „voljenog čudaka - ujaka Eda”. Saslušavši Voltovo viđenje, Kimbal ga je prvobitno dizajnirao tako da dosta podseća na pravog cvrčka - imao je antene, iskolačene oči i izduženo telo. Volt ga je nazvao „glomaznim”, tako da je Cvrča pretvoren u čovečuljka sa velikom glavom koji vrlo malo liči na pravog insekta. „Bio je cvrčak, samo zato što smo ga mi nazivali cvrčkom”, govorio je Kimbal, objašnjavajući kasnije kako je vremenom zamrzeo njegov lik. „Mrzeo sam tog cvrčka. Bilo mi je muka od crtanja te okrugle glave koja gleda u svim pravcima. Nalepnica sa boce Džoni Vokera mi je poslužila kao ideja za njegov kaput. Kaput je sa zadnje strane isečen po sredini, tako da podseća na krila cvrčka”.

6. Mačka Figaro je bila Voltov omiljeni junak.

Iako je Figaro relativno nebitan lik u filmu, Volt je toliko voleo mačka da mu je po završetku Pinokija dodelio ulogu ljubimca Mini Maus. Mini je već imala koker španijela za ljubimca, ali je njegovo mesto zauzeo Figaro.

7. Cvrčak doživljava iznenađujuću sudbinu u knjizi.

Sladak, mali, otelovljeni insekt bio je sasvim nebitan lik u knjizi - koga Pinokio ubija čekićem. Voltova ideja je bila da mu produži život, ali je nije sproveo u delo sve dok scenarista nije završio sa rukopisom. Onda su morali da se vrate na početak i prerađuju lik Cvrče kroz ceo film.

8. Pinokio je dobio dva Oskara.

Oba se odnose na spektakularnu muziku u filmu. Pol Smit, Lej Harlajn i Ned Vašington su dobili Oskara za originalnu muziku; Harlajn i Vašington za najbolju originalnu pesmu „Kada zamisliš želju pod zvezdama”. Ta pesma će kasnije postati i jedan od zaštitnih znakova kompanije Dizni.

9. Pesma pod nazivom „Iskreni Džon” je isečena iz filma.

Izvedena od strane Turla Ravenskrofta, jednog od najvažnijih Diznijevih saradnika (takođe poznatog po glasu koji pozajmjulje tigru Toniju, maskoti za „Frosties” cerealije) i njegove grupe „Melomeni”, „Iskreni Džon” se ne pojavljuje u konačnoj verziji, ali postoji u demo snimku. 


Pixabay
Pixabay

10. Film je pobrao brojne pozitivne kritike, ali blagajne su ostale prazne.


Nisu prestajale da se nižu kritike o tome koliko je film savršen. Kritičar „Los Anđeles Tajmsa” je izjavio: „Pinokio je najbolji crtani koji sam ikada gledao”, a „Nova Republika” je pisala da „dovodi animaciju do nivoa perfekcije, tako da prevazilazi reč crtani”. Međutim, to nije moglo da se zaključi ako se osvrnete na blagajne.

Na nekim prodajnim mestima, Pinokio jedva da je napravio desetinu profita koji je postigla Snežana. Volt je verovao da je crtani trpeo zbog konkurencije, filma „Prohujalo sa vihorom” koji se nedavno počeo prikazivati, a kasnije je priznao da je „Pinokiju nedostajalo ‘ono nešto'”. Kritičari vole film i danas. Uzgred, to je samo jedan od nekolicine filmova koji su postigli rejting od 100 odsto na sajtu „Rotten Tomatoes”.


11. Mel Blank je pozajmio glas mačku Gideonu.


Volt je unajmio Mela Blanka da pozajmi glas zločestom drugaru, nakon što je čuo kako Blank štucajući imitira pijanca. Blank je snimio sav svoj tekst za 16 dana i zaradio 50 dolara po danu, ali ako ste gledali film možda se sećate da je mačak Gideon nem. Dizni se na kraju zabrinuo da bi publika mogla da pomisli da je mačak pijan, pa je izbacio sve što je Blank snimio izuzev štucanja koje se čuje nekoliko puta u filmu, što ovaj nije saznao sve do premijere filma. Srećom, ostao je prepoznatljiv po glasu koji je pozajmio Dušku Dugoušku.


12. Dizni je podigao nadgrobni spomenik Klifu Edvardu.

Vodviljski veteran, glumac Klif Edvard, u filmu pozajmljuje glas Cvrčku, uključujući i božanstvenu interpretaciju „Kad zamisliš želju pod zvezdama”. Nažalost, Edvardova zavisnost od droge i alkohola je dosta uticala na njegov rad. Njegova karijera je počela da propada, a do 1969. godine prestaje da radi za Volta Diznija.


Kompanija je, međutim, u tajnosti preuzela troškove za njegovo lečenje. Ranih osamdesetih neko od zaposlenih je došao do saznanja da Edvard nije dobio odgovarajuću nadgrobnu spomen ploču posle smrti 1971. godine. Dizni je naručio simbolično obeležje koje je odavalo priznanje Edvardu, poznatom po nadimku „Ukulele Ike” iz davnih vodviljskih dana.


Izvor: Mental Floss