Ovo je 10 najrazvijenijih gradova iduće decenije

FOTO: Flickr

Urbanizacija je, istorijski gledano, jedna od većih tendencija čovečanstva ubrzana industrijskom revolucijom u 19. veku i dodatno intenzivirana u poslednjih 100 godina. Najbolji i najuniverzalniji primer ovog procesa je Kina, poljoprivredno društvo koje po poslednjem popisu broji više stanovnika u urbanim nego u ruralnim sredinama. Prema podacima firme za konsalting „Oksford Ekonomiks“ (Oxford Economics), koja upoređuje 750 najvećih gradova u svetu, u kojima je koncentrisano 57% svetskog BDP-a (bruto domaćeg proizvoda), ova tendencija će zabeležiti porast u predstojeći godinama.

„Veliki gradski centri su pokretači ekonomskog rasta, inovacije, industrije i uslužnih delatnosti, proizvodnje i potražnje“, izjavio je za BBC Mundo Ričard Holt, direktor Globalnih urbanističkih ispitivanja (Investigaciones de Ciudades Globales) iz Oksford Ekonomiksa. Ako trenutno predstavljaju 57% svetskog bogatstva, u 2030. će predstavljati 61% uz stalan porast velikih gradskih sredina.

-preduzetnistvo.gif

10 vodećih razloga

Studija podržava tri trenda koji, prema brojnima analitičarima, menjaju odnose moći na globalnom nivou:

• Rivalitet Kine i Sjedinjenih Država za svetsku nadmoć
• Premeštanje ekonomske pokretačke sile sa Zapada na Istok
• Sve veći značaj zemalja u razvoju nauštrb razvijenih zemalja

U 2030. sedam od 10 gradova sa najvećim ekonomskim rastom će se nalaziti u Kini: Šangaj (2), Tjenčin (3), Peking (4), Gvanžo (6), Šenžen (7), Čongking (9) i Šužu (10). Svi oni će zajedno imati BDP od skoro četiri biliona, to jest trećinu trenutnog BDP-a Sjedinjenih Država. Njujork (1) će zadržati vodeću poziciju, dok će se Los Anđeles naći na petoj. Što se tiče Evrope, London (9) će biti njen predstavnik.

Sledećih deset rangiranih zemalja će potvrditi tri navedena trenda. Među pomenutim gradovima samo Tokio, Vašington, Čikago i Hjuston pripadaju razvijenim zemljama. Što se tiče Džakarte, Sao Paula, Istambula i tri kineska megalopolisa, oni će razgrabiti ostatak ovih velikih centara globalnog ekonomskog rasta. Ako se proširi analiza, 17 od 50 najmoćnijih gradova će se nalaziti u Kini. Ovaj broj će nadmašiti celu Severnu Ameriku i biti četvorostruko veći od evropskog.

chino-divisas-extranjeras-legal-Zimbabue_EDIIMA20140129_0642_4.jpg
FOTO: El Diario

Kina i urbanizacija

U centru kineskog ekonomskog razvoja nalazi se proces urbanizacije koji je više nego dupliran u poslednjih 25 godina. Tokom svetske recesije 2008-2009 godine, ulaganja u gradsku infrastrukturu su činila bitan deo sume od preko 500 milijardi dolara koje je Kina uložila kako bi ponovo aktivirala svoju ekonomiju. Ovaj stimulativni paket nije bio jednostavan kejnzijanski izlaz iz krize, već deo dugoročne strategije.

Takozvani „Novi plan nacionalne urbanizacije 2014-2020“, koji je pre dve godine najavila kineska vlada, predstavlja novu veliku investiciju od približno sedam biliona dolara. Ova cifra je približna polovini BDP-a Sjedinjenih Država.

Projekcije su da će 70% kineskog stanovništva (oko milijardu ljudi) u 2030. živeti u gradovima i da će prosečan grad imati 13 miliona stanovnika. „Proces urbanizacije uključuje ogromna ulaganja u usluge poput transporta, struje, vode, zdravstva i obrazovanja. Sve ih ovo čini velikim ekonomskim pokretačem, ali i faktorima čiji se značaj i važnost često ne vrednuju u potpunosti“, razjašnjava Holt za BBC Mundo.

trafico1-e1371758872590.jpg
FOTO: Noticia al Día

Ekonomski i društveni uticaj

Ovaj pokretački efekat se primećuje pri analizi zbirnog uticaja 750 gradova koje je proučavao Oksford Ekonomiks. U 2030. oni će predstavljati 35% svetske populacije, ali će u ekonomskom smislu značiti porast BDP-a od približno 37 biliona, odnosno blizu duplog BDP-a Sjedinjenih Država.

Potrošnja će se uvećati za približno 18 biliona dolara sa tržištem sačinjenim od oko 220 miliona domaćinstava sa prosečnim prihodima, uz jednak broj domaćinstava sa visokim prihodima. Blizu 150 miliona osoba će biti starije od 65 godina, što će imati većeg udela u zapošljavanju i brojnim delatnostima (veća potražnja za društvenim uslugama na primer).

Uvećano prisustvo takozvanih razvojnih ekonomija druga je posledica ove eksplozije potrošnje u gradskim sredinama. U potrošnji automobila, na primer, Sao Paulo će napraviti skok sa sedmog na četvrto mesto, dok će Šangaj sa trenutnog 42. preći na sedmo.

„Iako je jasno da će gradovi koji pripadaju zemljama u razvoju zabeležiti veliki razvoj, takođe je tačno da će im, kada je BDP po stanovniku u pitanju, trebati puno vremena da dostignu razvijene zemlje“, rekao je Holt. Stanovniku Pekinga će biti potrebno da doživi sredinu ovog veka kako bi dostigao stanovnike razvijene zemlje. Za Indiju predviđaju 50 godina, dok za Lagos i Nigeriju proračuni od 150 godina zalaze u domen naučne fantastike.

lima-la-gris.jpg
FOTO: Lucidez

Latinska Amerika

Sa više od 20 miliona stanovnika i ogromnom industrijskom proizvodnom gustinom Brazila, Sao Paulo je jedini latinoamerički grad koji se nalazi među 50 najmoćnijih na planeti, i tu će ostati do 2030. godine. Međutim, prema podacima Oksford Ekonomiksa, od velikih gradskih sredina će najveći porast zabeležiti Lima i Monterej. „Lima predstavlja polovinu peruanske ekonomije i još veći procenat njene dodate vrednosti“, rekao je Holt.

„Ovaj rast je vremenski održiv jer je peruanska ekonomija pogodna za porast kapitala i vredno se radilo u pogledu infrastrukture kako bi se ovaj porast održao“. „Suprotan je slučaj, međutim, sa drugim megalopolisima poput Sao Paula i Meksiko Sitija, koji imaju ozbiljne infrastrukturne probleme“, dodaje. Infrastruktura je jedan od glavnih izazova ovog urbanog rasta i zahteva objedinjenje stambene, zdravstvene, obrazovne i transportne politike, a koje često prevazilaze domen vlasti.

U slučaju velikih latinoameričkih gradskih sredina, a posebno njihovih prestonica, javlja se drugi problem, a to je takozvana geopolitička makrocefalija, odnosno koncentracija političke, ekonomske i administrativne moći u prestonicu. Holt potvrđuje da: „Ovo može izazvati velike deformacije pri funkcionisanju jednog društva, koje se kreću od komešanja do potpunog zakrčenja u sferi nekretnina“.

IZVOR: BBC Mundo