Španski posleratni roman

FOTO: El Cultural, Kamilo Hose Sela

Španski građanski rat (1936-1939) je prouzrokovao veliki društveni i moralni pad u državi. Nakon rata, najpoznatiji dotadašnji modeli u pisanju umiru, dok neki pisci bivaju proterani. Uspostavljena je Frankova diktatura, zbog čega je veoma prisutna cenzura, siromaštvo, nejednakost, nedostatak svih sloboda, pa i slobode izražavanja. Javlja se nekoliko generacija pisaca, među kojima su oni koji su obeležili tremendizam, socijalni realizam, egzistencijni i psihološki roman, period tehničke obnove i savremeni španski roman, koji je doživeo procvat tek nakon Frankove smrti.

Tremendizam

Početkom četrdesetih godina XX veka javlja se tremendizam koji sjedinjuje ideologiju i realnost sa grotesknim elementima. Predstavlja deskriptivnu tehniku čiji je cilj da šokira čitaoca i da naglasi brutalne aspekte realnosti kako bi dao ogledalo ljudskog roda. Naglašene su neprijatnosti i dat je dubinski i detaljan opis tadašnjeg života. Dva najznačajnija pisca, ali i preteče sledeće književne etape, su Kamilo Hose Sela (1942. Porodica Paskuala Duartea) i Karmen Laforet (1944. Ništa). U ovim romanima su predstavljeni marginalni likovi i pesimistička stvarnost u kojoj vladaju strah, glad i nasilje. Prikazana je okrutnost života, postepen nestanak sitne buržoazije i tragična sudbina ljudi. Hose Sela je dobio Nobelovu nagradu za književnost, dok je Karmen Laforet dobila prestižnu nagradu Nadal.

nada.jpg
FOTO: Iber Libro, Karmen Laforet

Socijalistički realizam

Sa postepenim političkim otvaranjem zemlje i slabljenjem cenzure pedesetih godina, Hose Sela je započeo novu književnu struju sa svojim romanom Košnica (1951). Radnja se dešava u Madridu, traje svega dva i po dana i ima preko trista likova. Neke od glavnih tema su: egzistencijalni pesimizam, kolektivni junak, težak život na selu, razlika između sela i grada, odnosno, između buržoazije i radničke klase, građanski rat i njegove posledice.

Tokom pedesetih godina, smatra se da započinje savremena španska književnost i objavljena su mnoga književna dela. Neki od najpoznatijih pisaca ovog perioda su Migel Delibes, Gonsalo Torente Baljester, Ignasio Aldekoa i Rafael Sančez Ferlosio.

Među njima možemo istaći Migela Delibesa, čija su dela prevedena na tridesetak jezika, a neka su adaptirana za pozorište i za film. Poznati Delibesovi romani prevedeni kod nas su: Svrgnuti princ, Jeretik i Ljubavna pisma čulnog šezdesetogodišnjaka. Njegov stil se odlikuje jednostavnošću pripovedanja i bogatim jezikom.

delibes.jpg

FOTO: Biografías y Vidas, Migel Delibes

Eksperimentalizam

Ekonomski i kulturni razvoj Španije, lavina književnih izdavačkih kuća (Seix Barral, Planeta, Visor, Lumen), turizam, pojavljivanje novih medija komunikacije i, pre svega, novi zakon o štampi koji se pojavio 1966. godine i doneo odluku o kraju cenzure, dozvolili su autorima da odbace socijalni realizam i traže nove oblike izražavanja. Zato se ovaj period naziva eksperimentalizmom. Najpoznatiji predstavnici su Huan Gojtisolo, Huan Benet, Karmen Martin Gaite i Ana Marija Matute.

Ana Marija Matute je predstavnica takozvane „generacije zapanjene dece“ (kako je sama rekla u svom čuvenom delu Los niños asombrados) i mnogi je smatraju najboljom spisateljicom posleratne književnosti, budući da je predstavila tadašnje društvene odnose iz svog ugla. Ona je treća žena koja je primila najprestižniju nagradu na kastiljanskom jeziku, nagradu Servantes 2010. godine. Kao i Delibes, neka od njenih dela govore o deci koja su morala da razumeju besmislene stvari koje su ih okruživale. Njenim najuspešnijim delom smatra se roman Zaboravljeni kralj Gudu, objabljen 1966. i iste godine ju je Kraljevska španska akademija izabrala za akademika, treću ženu u istoriji ove institucije.

ana-maria-matute-muere--644x362.jpg
FOTO: ABC España, Ana Marija Matute


IZVOR: Basicos de la Literatura