Po čemu ćemo pamtiti Šarla Aznavura?
Xavier Thomas (Wikimedia Commons)

1. Le Chemin de L’Eternite

Na ovom ranom domaćem uspehu (čiji se naziv prevodi kao „Put prema večnosti“), Aznavur je krenuo prema bisernoj kapiji, setivši se da skine cipele iz straha „da mogu ostaviti otiske na nebu“. 

2. La Boheme

Rađanjem visprenog albuma Njegove ljubavne pesme na engleskom iz 1965. godine, Aznavurovih sledbenika je bilo sve više. Među njima je bio i Bob Dilan, koji ga je slušao u Karnegi Holu u Njujorku i rekao: Prosto me je oduševio”. Vrhunac šoua je bila pesma La Boheme , pozdrav Montmartru. Ovo je bila Aznavurova prepoznatljiva melodija. Jedan od svojih poslednjih nastupa u Britaniji začinio je samo jednim rekvizitom, belom krpom, koju je bacio u publiku.   

3. Non, Je N’Ai Rien Oublié - Ne, ne mogu nikad zaboraviti

Ovaj susret sa starom ljubavi je bio pokretač pozorišne scene. Takođe, predstavlja odličan primer Aznavurovih tehnički ograničenih vokalnih kapaciteta koji prenose perfektnu dikciju i modulaciju njegovog širokog vibrata tokom izdržavanih tonova, ojačanih emocijama najmučnijeg jada. 

4. The Old fashioned Way - Na staromodan način

Njegov prvi ulaz na UK Top 40 listu, 1973. godine, Les Plaisirs Démodés – naslov na francuskom – bio je deo Aznavurove scenske prezentacije tokom rekordne serije od 70 angažmana u Olimpiji, auditorijuma u Parizu, 1967. godine. Njegovo sećanje na romantičnu prošlost bilo bi ponovljeno u obliku up-tempo za svako recitalsko nadmetanje. 

Flickr
Flickr

5. What makes a man – Šta čini čoveka

Na B strani albuma “Na staromodan način” bilo je ovo smelo poricanje senzibiliteta pop senzacije – za šta je Aznavur verovao da će biti prva šansona o tranvestitu. Tekstopisac ga je opisao kao muškarca koji živi sa majkom udovicom, jadnika kog bez sumnje privlači Mark Olmond (Marc Almond) kada je 1993. godine bio na naslovnici. 

6. She - Ona

Aznavur je dospeo na prvo mesto UK No 1 listu sa pesmom Ona, 1974.godine. Ipak ovo dostignuće ga je godinama označilo kao sentimentalca. Bez obzira na to, dva heroja novog talasa su obradila pesmu: Teri Hol (Terry Hall) i Elvis Kostelo i ona se našla kao odjavna numera romantične komedije Ričarda Kurtisa (Richard Curtis), Nothing Hill. Za stalan šou Keti Kirbi (Kathy Kirby), 1981. godine, ponovo je prepevana kao On (He).  

7. The Ham – Šunka

Kada su ELP, Tubular Bells, Wheater Report i Steely Dan nastali iz spavaonica koledža kao prethodnici panka sedamdesetih godina, pažljivo sam slušao sva tri toma „Aznavur peva Aznavura“. Pre nego što je prošla decenija, tinejdžerska Evropa je bila izložena verziji „The Ham“ (Le Cabotin) u filmu Klejson i Argonauti , koja je od strane NME opisana kao „Aznavurevo parče pokajanja“.

8.Les Deux Guitares

Aznavur pije tokom tanga koji je izveden iz izvornog folka. Na početku pesme je dosadan, izbacujući floskule poput: „Svi smo isti kada odemo“. Bend daje tempo, rasterećujući njegovu pijanu tromost, i on postaje živ i nemiran – „ako kraj dolazi danas, pustite me da se kockam“. Tempo je brži, on ustaje sa stolice i igra, i postaje talac ritma dok ne padne, iscrpljen ili mrtav. 

9. Yesterday, when I was young – Juče, kada sam bio mlad

U svojih 90 godina, još uvek je nastupao, ali Aznavur nije bio samo veličanstven za svoje godine, on je bio veličanstven u svakom smislu, čak i u obraćanju izgubljenoj mladosti kada je prvi put objavljen 1964. godine (kao Juče i Ponovo). 


Pesma su snimile desetine pevača, uključujući Dastija Springfilda (Dusty Springfield), Glena Kembela (Glen Campbell), Džonija Matisa (Johnny Mathis) i Eltona Džona (Elton John) na Aznavurovom Duos albumu 2008. godine. Najpoznatija verzija, barem u Sjedinjenim Američkim Državama, verovatno je verzija koju je izveo Roj Klark (Roy Clark). Njegova verzija iz 1969. godine probila se u Top 10, i to je bio Klarkov jedini pop hit. 

10. Emmenez-Moi (Take me along) – Povedi me

Imajući približno istu temu kao i Otis Redingova pesma „Sedim na pristaništu zaliva” (Sittin’ on The Dock of the Bay), Emmenez-Moi je bio prigodan Aznavurov oproštaj pre nego što je nestao na krilima, zauvek, nakon poslednjeg koncerta, 17.septembra u Tokiju. 


Stojeće ovacije pune žudnje koje su probijale decibele nastavljene su 10 minuta nakon Emmenez- Moi, tada je limuzina velikog šansonijera verovatno bila već na pola puta do hotela. Bravo, Čarls – et adieu!

IZVOR:The Guardian