Preminula pionirka naučne fantastike
Youtube

Književni univerzum uzdrman je smrću Ursule K Le Gvin (Ursula K Le Guin), američke spisateljice čiji su pionirski radovi, uključujući dečiji ciklus fantastike „Zemljomorje“ (Earthsea) i revolucionarni naučnofantastični roman (u kome je pol samo fluid) „Leva ruka tame“ (The Left Hand of Darkness), veoma uticali na ovaj žanr u poslednjih pola veka.


Le Gvinova je preminula u ponedeljak, u 88. godini što je njena porodica u utorak objavila na Tviteru. Njen izdavač Golanc (Gollancz) je izjavio da je u poslednjih nekoliko meseci bila lošeg zdravlja, iako je njen sin Teo Dauns Le Gvin (Theo Downes-Le Guin) rekao za Rojters (Reuters) da je njen um bio bridak do poslednjeg trenutka. 


Njenu smrt su žalile kolege autori i obožavatelji, uključujući Nila Gejmana (Neil Gaiman), Stivena Kinga (Stephen King) i Čajna Mijevila (China Miéville) koji ju je opisao kao književnog kolosa i pionira.

Autorka je preminula u svojoj kući u Portlandu, u Oregonu, gde je, kako navodi njen sin, radila do poslednjeg trena. „Ona više-manje nikad nije prestajala da piše. Iznenadila je čak i samu sebe pišući priče do pre dva meseca“, izjavio je. „Rekla mi je pre nekoliko dana da oseća malu krivicu zato što je pisala samo radi svog zadovoljstva.“


Prvi roman u serijalu „Zemljomorje“, u kome je pratila život čarobnjaka Geda, Le Gvinova je objavila 1968. godine. Naučnofantastični roman „Leva ruka tame“, smešten na planetu čiji stanovnici samo prisvajaju pol zarad reprodukcije, usledio je iduće godine, a tokom 70-ih je objavljen niz njenih pionirskih naučnofantastičnih romana uključujući „Čoveka praznih šaka“ (The Dispossessed) i „Nebeski strug“ (The Lathe of Heaven). 


Treći roman ciklusa „Zemljomorje“, „Najdalja obala“ (The Farthest Shore), doneo joj je Nacionalnu nagradu za dečiju književnost (National Book Award in children’s literature), dok su joj „Leva ruka tame“ i „Čovek praznih šaka“ doneli nagrade Hugo (Hugo) i Nebula (Nebula).


Wikimedia Commons, Speech500 (Own work) [CC BY-SA 3.0]
Wikimedia Commons, Speech500 (Own work) [CC BY-SA 3.0]

Autorka više od 50 knjiga, sveobuhvatne poezije, kritika, kratkih priča i prevoda Taoa Tea Činga (Tao Te Ching), Le Gvinova je postala dobitnica Nagrade za svetsku fantastiku (World Fantasy Award) za životno delo i proizvedena je u „velikog majstora“ (grand master) Američkog udruženja pisaca naučne i epske fantastike (Science Fiction and Fantasy Writers of America). 


Njene počasti su prepoznate i izvan žanra: godine 2014. dobila je Medalju Fondacije nacionalne knjige za izuzetan doprinos američkoj književnosti (National Book Foundation’s Medal for Distinguished Contribution to American Letters), u kojoj je navedeno kako je više od 40 godina prkosila konvencijama naracije, jezika, građenju likova i žanra, ali i prekoračivala granice između fantastike i realizma, utirući nov put za književnu fantastiku


Prilikom primanja medalje, rekla je da je deli sa svojim kolegama piscima naučne i epske fantastike, piscima koji su toliko dugo isključivani iz književnih krugova… koji su poslednjih 50 godina gledali kako lepe nagrade idu u ruke takozvanih realista.

„Žestoko smo osiromašeni odsustvom Ursule K Le Gvin“, rekao je Mijevil, pisac naučne i epske fantastike. „Ona je bila književni kolos, radikalna, pionir.“

„Uticala je na generacije pisaca, na žene, svojom inspirativnošću i primerom, ali i na muškarce koji su imali ambiciju da se bave naučnom i epskom fantastikom, kako bi težili da postignu višem od dozvoljenih formi“, rekao je Gaj Gavriel Kej (Guy Gavriel Kay). „Mi smo siromašniji bez nje, a bogatiji jer je bila sa nama“, dodao je.


Pionirka među feministkinjama, Le Gvinova je pomerala granice kako u svom pisanju tako i svojoj borbi za ženska prava. U čuvenom pismu iz 1987. godine, odbila je da napiše pohvalni komentar za jednu antologiju u kojoj nije bilo ženskih pisaca rekavši da je na tone tih tako samozadovoljnih, isključivo muškaraca, kao u klubu ili svlačionici, završivši rečima: „Gospodo, ja prosto ne pripadam ovde.“ 


Godine 2004. je napala kuću SaiFaj čanel (SxFx Channel) zbog nekorektne adaptacije knjiga o „Zemljomorju“ jer su odabrali da Gedov lik tumači belac, a u knjigama je on čovek crveno-braon boje kože. „Većina likova u mojim knjigama epske i naučne fantastike u dalekoj budućnosti nisu belci. Oni su mešani, oni su kao duga“, napisala je za magazin Slejt (Slejt). „Belci su manjina na Zemlji sada – zašto onda ne bi bili manjina, ili samo bili progutani u većem obojenom genetskom bazenu u budućnosti?“


Autorka je takođe aktivno učestvovala u kampanji u industrijskim bitkama protiv Gugla i Amazona, redovno pišući blogove i deleći svoje misli o svemu počev od Donalda Trampa, o kom je pisala u februaru, do svoje mačke Pard:


On je u potpunosti stvorenje medija. On je medijski golem. Ako ga ne biste snimali kamerama ni mikrofonima, ako ne biste obraćali pažnju na njega, od njega ne bi ostalo ništa – samo blato.


Žestoka braniteljka žanrova naučne i epske fantastike, Le Gvinova se zauzela za sve počev od Margaret Atvud (Margaret Atwood) do Kazuoa Išigura (Kazuo Ishiguro) za koje je rekla da imaju prezriv stav prema formi


„Realizam je žanr, veoma bogat žanr, koji nam je davao i dalje nam daje puno veličanstvene fantastike“, rekla je Le Gvinova za Gardijan (Guardian) 2016. godine. „Ali proglašavajući taj žanr standardom kvaliteta, ograničavajući književnost na njega, ostavili smo previše ozbiljnog štiva po strani. Previše suštinskih stvari odbacujemo zajedno sa nebitnim. Previše kritičara i nastavnika je ignorisalo bilo koju vrstu fikcije sem realizma“, rekla je.

O Feiticeiro de Terramar, de Ursula K. Le Guin, (Flickr)
O Feiticeiro de Terramar, de Ursula K. Le Guin, (Flickr)

Godine 2015. pokrenula je onlajn radionicu za pisanje fikcije za pisce u usponu, nakon što je izjavila da nema više energije za svoje romane i da se uvek strastveno zalagala za značaj književnosti. „Mi knjige čitamo da bismo otkrili ko smo. Šta drugi ljudi, stvarni li izmišljeni, rade, misle i osećaju… to je osnovni vodič do našeg razumevanja toga ko smo mi sami i ko možemo postati“, rekla je. 


Takođe je bila recenzent za Gardijan. Njeni poslednji zapisi su objavljeni u novembru 2017. 


Njen izdavač u Golancu, Malkolm Edvards (Malcolm Edwards), rekao je: „Bila je, po mišljenju svih, jedna od najvećih, ako ne i najveći savremeni autor naučne i epske fantastike. Ovo je veoma tužan dan“, rekao je Edvards.

„Blago rečeno, mi koji smo imali to zadovoljstvo da radimo sa njom, pamtićemo je kao velikodušnu i veoma duhovitu ženu čelične volje.“

Golanc će 22. februara objaviti dokumentarnu zbirku „Snovi moraju sami sebe da objasne“ (Dreams Must Explain Themselves), kao i omnibus novela „Zemljomorja“ koje je ilustrovao umetnik Čarls Ves (Charles Vess), kasnije tokom 2018. godine.

IZVOR: The Guardian