Prošetajte kroz Gradove papira

FOTO:Deviantart.com

Pre nego što krenem da vam pričam o samom filmu, potrebno je da razumete da se „Krive su zvezde” i ovaj film ne mogu povezati, jer tema nije ista, emocije koje prorade dok gledate ove filmove nisu iste. Pročitala sam negde da je ovaj film slab i da očekivanja nisu ispunjena, da je tehnički loše ovo, da je po knjizi loše ono. Ako ste obožavatelj pisca, znate da je on naglasio da će doći do izmena i da neće ići striktno po knjizi, a opet ako ste tehnički potkovani, onda bismo možda mogli da razgovaramo o tome kako ovo nije remek-delo koje se takmiči za Oskara, ovo je film za tinejdžere kojima tehnika i ne bode oči, sem ukoliko nije reč o nekoj opakoj akciji.

„Gradovi na papiru” prate priču tinejdžera Kventina (Nat Wolff) koji pokušava da ponovo oživi prijateljstvo sa devojkom koja živi preko puta, Margo (Cara Delevigne). On je, zapravo, zaljubljen u nju jos od ranog detinjstva, ali su se stvari promenile i njih dvoje nisu progovorili ni reč poslednjih devet godina.

output_6cz6ud.gif

Bliži se kraj srednje škole, matura i odlazak na koledž. Kventin i njegovo društvo Radar (Justice Smith) i Ben (Austin Abrams) imaju prilično zacrtan i tačan plan kojim tokom njihovog života treba da ide, sve do jedne noći koja pokreće veliku avanturu i daje nam glavnu nit filma.

Margo odvodi Kventina u osvetničku pustolovinu, kako bi kaznila dečka zbog prevare kao i prijatelje koji su odlučili da to sakriju od nje. Za Kventina ta noć predstavlja početak oporavka prijateljstva i potencijalnu priliku da kaže Margo šta zapravo oseća prema njoj.

1428888381_cara-delevingne-nat-wolff-paper-towns-zoom.jpg
FOTO: Us magazine

U dijalozima između Margo i Kventina uviđamo koliko je Kventin uljuljan u svoju komfor zonu i koliko ga ta divlja strana Margo vuče da se oseća življim i ushićenijim nego ikad. Dok, s druge strane, u Margo osećamo razočaranost i nepripadnost:

„Živimo u gradu od papira, sa papirnim kućama i papirnim ljudima, sve je ružnije izbliza. Svi ti papirni ljudi žive u svojim papirnim kućama, spaljujući budućnost da bi ostali ugrejani“.

Međutim, Margo odlazi od kuće i samim tim nestaje i Kventinova šansa da joj kaže sve što je oduvek želeo. On odlučuje da ne odustane, odlučuje da je pronađe. Pronalazi tragove koji bi mu pomagli da je nađe, zajedno sa svojim prijateljima Radarom i njegovom devojkom Anđelom (Jaz Sinclair), Benom i Margoinom drugaricom Lejsi (Halston Sage) kreće na put koji će mu pomoći da shvati koliko je svet lepši kada otvoriš vidike i kada živiš život punim plućima.

U momentu kada Kventin nalazi Margo, on pronalazi ono za čim je zapravo sve vreme tragao. Neću vam kvariti film time što ću vam reći šta je našao i da li je Margo zaista čudo koje je oduvek tražio, ali ponekad nam se vid malo zamuti, jer toliko dugo želimo jedno da nismo svesni svega drugog oko sebe.

EU%20GIF.gif

Narativ Džona Grina je ono što ovaj film čini drugačijim od mora tinejdžerskih filmova koje gledamo poslednje decenije. Jeste, u pitanju je srednja škola, jeste lik Margo Rot Spiglman je najpopularniji u školi, ali nemojte se zavarati da je to ohrabrivanje stereotipa, jer nije. U centru dešavanja nije postavljen školski hodnik i zadirkivanje štrebera i nepopularne dece. U centar je postavljena avantura i samopronalazak. Dijalozi likova su dovitljivi i smešni, iskreni i realni. Povezivanje sa njima je nezaobilazno. Svako od nas se pronašao u nekom liku ovog filma, svako od nas je bio nesiguran, izgubljen, uljuljan u komfor zonu, zaljubljen. Zajedno sa ovom grupicom ljudi, prolazite neka prva iskustva kojih se rado sećamo. Prvo bežanje sa časova, prva žurka i pijanstvo, prva ljubav.

Ne želim da govorim kako je tehnički loše nešto što mlade podstiče na razmišljanje i što širi vidike. Ne mogu da kažem da nije doraslo ovom ili onom filmu kada je ovo film sam za sebe. Jača strana ovog ostvarenja je što se ne fokusira na večnu ljubav ili temu kako svaka ljubav pobedi na kraju, ono slavi slobodu, prijateljstvo, pravo na izbor, pravo da budeš svoj. Na vama je da odlučite koji deo filma ćete uzeti u obzir kada pričate o njemu, svako od nas ima svoj jedinstven kod po kojem bira stvari koje mu trebaju i odgovaraju.

Izgubite se da biste se konačno pronašli. Pogledajte „Gradove na papiru".

Kristina ne može bez kafe, filmova i knjiga. Zašto se zadovoljiti samo jednim svetom, kad čitanjem i gledanjem možemo živeti u kojem god poželimo.

Pročitajte i:

Zasto su umetnici siromasni
Gia neke bajke nemaju srecan kraj
Medju javom i medj snom-Laza Kostic