Sorentino i Velika lepota beskrajne melanholije
Printscreen, Popcorn

Sorentinovi filmovi prepoznatljivi su po izrazitoj specifičnosti stila. Scene sadrže dubinu koja se uočava pažljivim proučavanjem slojeva i detalja koji se protežu kroz ceo film. Nijedan kadar, muzička podloga ili rečenica nije slučajna, svaka od njih  iga svoju ulogu. Kadrovi poseduju sve kvalitete umetničke slike, dok likove prožimaju najsuptilnije psihološke pojedinosti.


Njegove uloge ne igraju samo ljudi, već i gradovi i drugi najsitniji svakodnevni predmeti koji osvetljeni kamerom prenose sasvim nov kontekst. Muzika ima funkciju kontrasta ili dopuna scene.  Njegovi likovi najčešće su reprezenti moćnih krugova, jer prema njegovim rečima, uveren je da se iza sna o moći krije jaka melanholija i neverovatna usamljenost.


Print screen: Popcorn time
Print screen: Popcorn time

„Velika lepota” (La Grande Bellezza) je priča o beskrajnom začaranom krugu blještavog ništavila i potrage za davno izgubljenom suštinskom lepotom. Glavni junak - Đep Gambardela, proslavljeni pisac i novinar, kralj visokog društva Rima,  pored glamuroznog stila života,  poštovanja i uspeha, u samoj  biti neutešno je melanholičan i izgubljen.


Prikazana je njegova potraga za samim sobom, od ogoljenog ekstravagantnog života do banalne svakodnevnice. Prikriveni emotivac, nakon svog jedinog romana iz mladosti koji mu je doneo trajnu slavu i reputaciju, čitav život provodi u iznalaženju inspiracije za svoju sledeću knjigu.


Predmet njegove potrage je velika lepota, ono nešto za čim svako na svoj način traga, ono nešto što daje smisao besmislu pukog postojanja čineći nas celim. Dim melanholije koji prožima njegov život, konstantno je prisutan. Uzrok se umnogome krije u životnim izborima i gotovo mazohističkoj potrebi za traćenjem talenta.

Print screen:Popcorn time
Print screen:Popcorn time

Okružen svim očiglednim lepotama gotovo nepovratno se udaljio od one suštinske, najveće koja zapravo nosi težinu. Njegova potraga završava se na samom početku, u fragmentima mladosti. Praveći krug pokazuje da je odgovor na najkomplikovanija pitanja uglavnom vrlo jednostavan. Neprestano tragajući za nečim što mislimo da je sreća, onu pravu ostavimo ili je zaboravimo ubeđeni da je još uvek nismo sreli niti spoznali.


„Velika lepota” je ujedno i kritika visokog društva, ispraznosti i njihove dekadencije. Film slika ironiju i apsurd površnosti i licemerja zajednice koja se svim snagama trudi da obmanjuje, sebe ali i sve ostale na svakodnevnom nivou. Preokupirani spoljašnjim, zaboravili su unutrašnju lepotu i  oplemenjivanje, što je uzrok njihovog bledila i nevažnosti, ali i duboke tuge i razočaranosti koju sa toliko truda pokušavaju da sakriju.


Print screen:Popcorn time
Print screen:Popcorn time

Lik Đepa Gambardele vodi nas kroz pitanje smisla i sreće. Shvatiti da sreća nije ono što nam drugi nameću već da je individualna, skrivena u malim stvarima, u posmatranju trenutka, osluškivanju grada, primećivanju neprimetnog. Kreiranje stvarnosti prema sopstvenim merilima jeste ključ, a svako pozajmlivanje i kopiranje vodi samo u besmisao i ambis.

Lepota koju tražmo krije se u kratkim bljeskovima i fragmentima, pojavljuje se sporadično. Suština je u isto vreme zastrašujuća i surovo istinita. Izuzev povremenih trenutaka očaranosti, svi naši strahovi, strepnje i osećanja uglavnom se prepliću iznova i iznova u jedno klupko velikog razočaranja.

Postojanje je kratkotrajno i prolazno. Pored zacrtanih ciljeva i piramide obaveza, ne treba zaboraviti sitnice, naizgled banalne i beznačajne, ali zapravo krucijalne. Pustite pesmu koju volite i prepustite se imaginaciji, dopustite emociji da diše, jer: Uvek se završava tako, smrću. Ali pre toga bio je život.  Poruka njegovih filmova može biti:  potrudite se i probudite se, dok još traje.

Izvor:  Kultiviši se