Strip o Lorki: život, smrt i homoseksualnost, bez uvijanja
Flickr: Federico Garcia Lorca - Plaza Santa Ana

Pištolj u ruci nepoznatog čoveka uperen u njegovu glavu, licem u smrt. Bljesak u stidljivoj pozadini jedne oprezne zore ne briše tamu noći. Masline, kamenje i pesnikova senka ispunjavaju podnožje u blizini Alfakara (u Granadi). 


Poslednjom stranom defiluju ostale žrtve koje su se Federiku Garsiji Lorki pridružile u konačnom času. Sporim korakom ih prati Dioskor Galindo, hromi republikanski učitelj iz Pulijanasa.


U pozadini, španska tajna policija za krov automobila vezuje jednog od anarhističkih vođa – Fransiska Galadija ili Hoakina Arkoljasa – koji su takođe poginuli u tom danu punom mržnje, krvi i leda…

Ovo je crtež koji je izabran za naslovnu stranu stripa Život i smrt Federika Garsije Lorke (II izdanje), koji su zajedno priredili Jan Gibson i crtač Kike Palomo. Prikazuje Lorku bez tabua i maski; njegovo detinjstvo u oblasti Vega de Granada i njegovu mladost u Madridu, dok je stanovao u studentskom domu, porodicu i tajne ljubavi, svetske uspehe – u Španiji i Americi – i slomove njegovih prisnih prijateljstava; ubiranje plodova rada i rasipanje koje dovodi do toga da padne u ruke ubica iz eskadrona; žrtvovanje, sa jasnom poukom, kaže Gibson, ,,zbog kojeg je pesnik najgoru špansku buržoaziju ranije nazvao: granadska.”

Flickr
Flickr

Nije lako nacrtati jedan mit. Svi pamtimo neki gest, fotografiju, osmeh... ,,Postoji lorkijska ikonografija”, komentariše Palomo. 


,,Unutar tih zbivanja postoje stvari koje se čine lakima, i one ne toliko lake. Lako je to što ga možemo karikaturisati. Kod njega postoji izvesna i prepoznatljiva povezanost obrva i čela. Ima nečega i u njegovoj bradi, takođe.”


Ali, to treba ponoviti na 600 slika. ,,Varijacijama sa ovim elementima to se može pokušati”, tvrdi crtač. I različitim događajima koji nas vode kroz jedan napet život. 


,,Crtajući i proučavajući ga, primetiš da je on neko ko je iskoristio svoj život i sve okolnosti kako bi dobio sve.” Čak i ako to ponekad nije bilo lako. ,,Biti homoseksualac u prvim decenijama XX veka sa sobom je nosilo brojna ograničenja. Ali, sa druge strane, to u njemu izaziva razna otkrovenja i ispitivanja koja obogaćuju njegovo delo.”


Njegov seksualni identitet bio je jedan od glavnih pokretača za iskazivanje stvaralačke žudnje. ,,Čitava srž ovog zadatka”, kaže Kike Palomo. Kao i njegov zločin: ,,Takvo stanje haosa i gušenja trebalo je da bude oslikano u našem stripu.” Takođe i poruga, zatvorena u ledenom plesu senki, isto koliko i radost življenja.


Poput one koju nam prenosi iz svog detinjstva, gde je ulične igre zamenjivao ljubavlju prema prikazivanju misa; svojom očaranošću putujućim muzičarima, lutkama i narodnom muzikom zajedno sa privrženošću zagonetnoj zemlji i plugu, koju mu je preneo otac. Ili iz svoje mladosti u Madridu, sa nerazvojnim prijateljima Dalijem i Bunjuelom.


Jedno vreme je bio zaljubljen u Dalija, sa kojim je imao aferu i delio istinsku strast, ali je često bio u svađi sa Bunjuelom, zbog njegove rešenosti da pesnika vodi po bordelima kako bi odagnao (ili potvrdio) sumnje da je Lorka bio homoseksualac.

Zajedno sa njima, na stranicama se nalaze i drugi pesnikovi pomagači: Manuel de Falja, Andres Segovija, Margarita Širgu i ostali pesnici koji su manje-više bili njegovi vršnjaci... 


Takođe, važni ljubavnici, slučaj Emilija Aladrena. Ili mesta njegovog sazrevanja i uspeha: Njujork, Kuba, Buenos Ajres. Čitavo jedno putovanje kroz svetle delove njegove ličnosti, pre nego što biti izvrgnut mučenju.


Palomo i Gibson su se složili na samom početku: ,,Odmah smo se razumeli”, potvrđuje hispanista i stručnjak za pesnikov lik. 


,,Kike se već divio Lorki, tako da nismo mogli da počnemo od nule. Prosledio sam mu kratki pregled pesnikovog života i dela, a pročitao je i moju biografiju. Tokom prvih sastanaka smo odličili da naglasak stavimo na dugo detinjstvo budućeg pisca iz oblasti Vega de Granada, korena njegovog sveta. Takođe, i na izuzetnu stvaralačku vitalnost koja mu je dozvolila da za samo dvadeset godna rada (1916-1936) izgradi raznovrsni književni opus kojem se danas dive i koji se izučava u čitavom svetu.”


Osim već pomenutih tema, Gibson ističe i druge: ,,Njegova obuzetost društvenom nepravdom, vidljiva u njegovim pisanim inicijalima i u njegovom javnom i glasnom antifašizmu; poistovećivanje sa rasno mešanom Granadom izgubljenom nakon 1492. godine, a za koju je Lorka verovao da ga je naterala da se oseti blizak progonjenima; njegova nagodba sa republičkim kulturnim programom i neuporedivi spoj njihovih muzičkih talenata; neverovatna mešavina narodnog i savremenog karakteristična za njegovo rad...”, zaključuje autor.


Uz neprestanu težnju da se čitaocima različitih sredina i različitih sklonosti ka crtežu njegov lik iznova približava, Lorku bi, nesumnjivo, oduševio ovaj mig popularne kulture u formi stripa.


Izvor: El país