Šta se dogodilo sa pravim holivudskim zlikovcima?

FOTO: Screen Rant

Prevela: Ivana Rangelov

Ta dobra vremena kada je zlikovac bio u drugom planu. Njegova primarna uloga je bila da razradi do najsitnijih detalja na koje će sve načine ubiti heroja, i da, na kraju, ne uspe u tome. Ali onda, negde usput, loši momci su pobedili.

Prošlog Božića, obožavalac Vejdera, Kajlo Ren je izbrisao sećanje na sentimentalnog Anakina Skajvokera iz priče koja je prethodila „Ratovima zvezda” (Star Wars: The Force Awakens), tako što se izdigao iznad najvoljenijeg lika franšize. Kreštavi osvetnik je doživeo apsolutnu slavu u animiranim filmovima kao što su „Grozan ja” (Despicable Me), „Megaum” (Megamind) i „Hotel Transilvanija” (Hotel Transylvania).

Sada je stigao „Odred otpisanih” (Suicide Squad), Diznijev zabavni paket super zlikovaca – uključujući i određenog klovna, princa zločina.

_veb_novinarstvo.gif

Ipak ovaj luna park zloća uprkos tome prikriva krizu u zajednici zlikovaca. Sa toliko zla na tržištu, pravo zlo – pravu neumoljivu tamu – nikada nije bilo tako teško pronaći. Linija između heroja i zlikovca je sada jedva deblja od vlasi kose: Bond i Born su izmučeni ili moralno kompromitovani, Supermen, pod starateljstvom Zaka Snajdera, počinio je ubistvo; u međuvremenu, zloća iz animiranog filma „Grozan ja”, Felonijus Gru, nezadovoljan usvajanjem troje slatke siročadi, u stvarnom životu je oslobodio Minione na omamljenu decu širom sveta, što je svakako jedna od najgrotesknijih interpretacija svetske dominacije koja se može zamisliti.

Možda je, upravo, ova nejasna linija razlog tome što, dok Ajronmen i društvo provode polovinu svog vremena boreći se međusobno, Marvelov univerzum ima tako slab rezultat u zločinačkoj oblasti. Da citiramo nekoga ko zna, sada živimo u eri polu-zla, kvazi-zla, margarina zla. (Dr Evil from Austin Powers: The Spy Who Shagged Me)

Dr-Evil.jpg

FOTO: What's A Geek

Uspeh Majk Majersove parodije na Bondovog protivnika, Doktora Zlog (Dr Evil) je označila kraj za stare zloće. „Ne mogu da tolerišem dvodimenzionalnu vrstu zlikovca”, rekla je veteran scenarista Linda Vulverton. „Kada pomislim na vrstu zlikovca o kome ne želim da pišem, to je tip kao što je Džafar (iz Aladina) – uvrnutih brkova, zao-bez-ikakvog-razloga zlikovac”. Ovo je modus operandi rogate vile Grdane iz Diznijevog animiranog filma „Uspavana lepotica” (Sleeping Beauty) iz 1959. godine, nad kojom je Vulvertonova izvela revizionistički preokret za Anđelinu Žoli 2014. godine.

Ovaj posao je bio, kako kaže, tvrd orah, ali njeno obrazloženje za Grdanino proklinjanje bebe je zanimljivo: to što je mračnoj vili krila odsekao budući kralj Stefan je metafora za silovanje. „Mislim da ne možemo sistematično veličati zlo. To nije dobro za svet”, kaže Vulvertonova. „Pokušavam da prikažem zašto su zlikovci takvi kakvi jesu”.

aweiw4kkifeehwt8e9qa.jpg

FOTO: Cloudinary

Opasnost je u tome što ovaj impuls da se humaniziraju – svaki loš momak koji je odskora u prvom planu je priuštio sebi neku vrstu pozadinske priče kao i njegov protivnik dobročinitelj – lišava zlikovce njihovog satanskog veličanstva. Niko ne želi da čuje, kao u filmu „Spektra” (Spectre), da je Blofeld naneo toliki bol agentu 007 samo zato što je ljubomoran na svog davno izgubljenog usvojenog brata.

Džoker kakvog je predstavio Hit Ledžer je bio tako efektivan delom zbog toga što je on odbio umilnu pozadinsku priču: u filmu „Mračni vitez” (The Dark Knight), on priča dve potpuno različite priče o tome kako je zadobio svoje ožiljke na licu.

HeathLeger3-large.jpg

FOTO: The Telegraph

Vulvertonova je nepopustljiva, pak, da različita objašnjenja proizvode zlikovce koji ubedljivije pristaju našem sopstvenom moralnom spektru: „Možete prikazati zlikovca koji ima izbor. Svima nama su se dešavale loše stvari – način na koji se nosimo sa njima nas čini onim što jesmo, heroji ili zlikovci”. Jedna korist od toga što su stvari više približene publici je ta što je došao kraj zlikovcima koji su obeleženi time što se razlikuju: javni rasizam kao što je stereotipni arapski terorista iz filma „Pad Londona” (London Has Fallen) je jako redak sada.

Kada su scenaristi filma „Gvozdeni čovek 3” (Iron Man 3) izabrali Mandarina nalik na Fu Mančua kao velikog zloću, izbegli su metak tako što su od lika vešto napravili iluziju kao uz pomoć dima i ogledala (on je zapravo glumac zasnovan na Krojdonu koji radi kao mamac umesto glavne pretnje).

Ako se, pak, svaki zlikovac može potencijalno preobraziti u heroja priče, može li zlo i dalje imati neku dramatičnu svrhu? Možda ćete pomisliti da zlikovac-kao-glavni-lik može biti bolje sredstvo pomoću kojeg možete istražiti sopstvene sebične, destruktivne impulse.

Dosadašnji primeri, uključujući filmove „Grdana” (Maleficent) ili „Drakula: Neispričano” (Dracula Untold), nisu dovoljno koherentni; ili su pomalo zabavni deci, kao što je „Grozan ja”; ili, kao što se čini sa filmom „Odred otpisanih”, bacaju lepršavu antiherojsku senku. Ne dobijamo više ništa istinski zlokobno, nešto kao duboko ronjenje u moralnu korupciju u stilu Majkla Korleona. Potpuna moć zlikovca iz bajke – šifra za mračno psihološko stanje uma koje često okružuje seksualnost – je isparila.

1200x-1.jpg

FOTO: Bloomberg

Jedan opaki model koji i dalje opstaje je iskušavač ili manipulator. Možda zbog toga što je, ne potpuno zao, najbliži novoj vrsti zlog glavnog lika – ali je i dalje zadržao osobinu stare nedokučive pretnje. Hanibal Lektor, koji je pričom ušao u glavu Kleris Sterling, kao i u glavu publike, klasičan je primer. Iako on tehnički nije zlikovac u filmu „Kad jaganjci utihnu” (The Silence of the Lambs) – to je transseksualni serijski ubica Bafalo Bil – Lektorova vernost je nepouzdana. Golum iz filma „Gospodar prstenova” (The Lord of the Rings: The Fellowship of the Ring), Hans Landa iz filma „Prokletnici” (Inglourious Basterds) i Tom Hidelstoun u ulozi Lokija (verovatno Marvelov najefektniji zlikovac do sada) su skorašnja izdanja iste granične igre, lukavo pridobijajući našu naklonost pre nego što se pakosno preokrenu. Videćemo kako će se Džared Leto snaći u ulozi Džokera u filmu „Odred otpisanih”.

c5c695bc-7919-4405-944e-4686e87803f8.png

FOTO: Playbuzz

Da li se nerado upuštamo u analizu zla jer to znači zadiranje u nas same? Najuznemiravajući, najdublji skorašnji filmovi na ovu temu ne zadržavaju se na tome da naprave od zlikovaca glavne likove, ili da prikažu pantomimom manipulaciju. Nemilosrdno se fokusiraju na prazninu u centru gde ostaje samo jedna stvar: samo naša sopstvena krivica, ili opčinjenost moći koja izlazi na isto. Pustoš godina koje prolaze je jedina nagrada opsesiji poznatim ubicom u potcenjenom filmu „Zodijak” (Zodiac), producenta Dejvida Finčera iz 2007. godine.

Film Džastina Kurzela koji je gotovo nemoguće odgledati, „Ubistva u Snoutaunu” (The Snowtown Murders) iz 2011. godine, je u biblijskom smislu objasnio kako se poročnost može ukoreniti u zemljište ranjivosti. Film „Saglasnost” (Compliance) iz 2012. godine o čoveku koji poziva kompaniju brze hrane i uspeva da ubedi zaposlene da zlostavljaju kolegu, je visprena parabola o tome kako institucije mogu da stvore suspenziju svojstvenu kultovima kada su moralne norme u pitanju.

„Saglasnost” je takođe uhvatio šokantnu bezličnost doba elektronike – i osećaj da se sada zlo skriva na otvorenom. Internet je, kao državni neprijatelj broj jedan, trol, koji se krije iza poznatog lica i ima najrazumljivije motive: ubeđeni su da su u pravu. Eto izazova za bioskopsko zlo ovog doba: naše srce tame nam je prikazano na drugačijem ekranu, upravo kada smo mi u potrazi za nečim drugim.


IZVOR: The Guardian

Ivana je večiti sanjar koji veruje da postoji svet iza ogledala.