Zbog čega skoro 30% populacije grize nokte

FOTO: Pixabay

Nekada smo toliko uvereni u to da znamo neki odgovor, da se čak ni ne zapitamo. Uprkos tome, u drugim slučajevima i najobičnije stvari uspevaju da zadrže svoju misteriju. Na pitanje zbog čega postoje ljudi koji grizu nokte, najčešći odgovor je: zbog stresa. Čak i oni koji imaju ovu naviku, često označenu kao porok, odgovorili bi isto.

Ali, drugi ipak potvrđuju ono što su i razne studije otkrile: gristi nokte nije nužno znak nervoze ili anksioznosti. Ljudi to takođe čine i kada im je dosadno, kada su gladni, frustrirani ili kada pokušavaju da obave neki važan zadatak. To je „čest, ali nerazrešen problem u psihijatriji, psihologiji, medicini i stomatologiji“, kako kaže jedna od malobrojnih studija o ovoj temi, objavljena u Iranskom žurnalu medicinskih nauka.

Enigma

Ova navika poseduje i naučno ime, naspram sintagme „gristi nokte“, a to je: onikofagija. Termin potiče od grčke reči onyx, što znači „nokat“ i phagein, što znači „gristi“, što znači isto, ali zvuči ozbiljnije i često se koristi kada je i sam problem ozbiljan. Ovaj čest poremećaj, koji pogađa 20-30% populacije bez obzira na godine, „može da izazove značajne psihosocijalne probleme i da ima negativan uticaj na kvalitet života“, prema jednoj studiji objavljenoj 2016. godine na sajtu PubMed.

nokti_04.jpg

FOTO: Pixabay

Sem toga, može da izazove fizičke komplikacije „na noktima i u usnoj duplji“, obrazlaže studija čiji naslov nam daje ideju o tome koliko ovaj poremećaj zbunjuje naučnike: „Onikofagija: enigma griženja noktiju za lekare“. Za autore, ovaj poremećaj je toliko teško lečiti da je neophodan jedan multidisciplinarni napor koji podrazumeva dermatologe, interniste, pedijatre, psihijatre i zubare.

Da li je problem toliko ozbiljan?

Da, može da postane ozbiljan, naročito kada je povezan sa drugim psihijatrijskim poremećajima, kao što je to poremećaj zbog nedostatka pažnje pri hiperaktivnosti ili poremećaj anksioznosti zbog razdvojenosti. Zapravo, u 2012. godini Američka psihijatrijska asocijacija uvrstila je onikofagiju na listu opsesivno-kompulsivnih poremećaja. Uprkos tome, ne slažu se svi psihijatri.

Neki od njih argumentuju da, iako je sigurno da je onikofagija, kao svi opsesivno-kompulsivni poremećaji, prirodno ponašanje podignuto do ekstrema, ovo poslednje su opsesije motivisane anksioznošću, a griženje noktiju to nije. Za većinu ljudi to je jedna loša navika, a za neke čak i odbojna, ali ne toliko alarmantna.

Zadovoljstvo, savršenstvo i geni

Jedan od malo poznatih razloga za to zbog čega ljudi grizu nokte je da ih to opušta. Sigmunda Frojda, oca psihoanalize, to ne bi iznenadilo: radi se, sa ove tačke gledišta, o jednoj „promeni u psihoseksualnom razvitku u oralnoj fazi, koja se pretvara u oralnu fiksaciju“. Međutim, u drugim prilikama uočena je povezanost sa zadovoljstvom pri određenim istraživanjima na životinjama.

Gristi nokte je „čin doterivanja“, a iako pacovi ne grizu nokte, kada su im dali endorfin („hormon sreće“), manje bi „umivali“ i doterivali sami sebe, a kada su im dali lekove koji blokiraju endorfin, to bi radili više.

nokti_01.jpg

FOTO: Pixabay

S druge strane, jedna studija objavljena 2015. godine u Žurnalu bihevioralne terapije i eksperimentalne psihijatrije implicira da izvor onikofagije nije anksioznost, već perfekcionizam. Zaključci eksperimenta opisani u „Uticaju emocija na repetitivna ponašanja centrirana u telu“ pokazali su da oni koji grizu nokte mogu biti perfekcionisti i da ovaj čin može da im pomogne da umanje svoju iritaciju, dosadu ili nezadovoljstvo.

Druga mogućnost je da su neki od njih genetski predisponirani i osuđeni na ovu naviku. Postoje istraživanja koja pokazuju da jedna trećina onih koji grizu nokte imaju članove porodice koji to takođe čine.

Posledice ove navike

U svakom slučaju, griženje noktiju može da dovede do posledica koje nadmašuju one estetske.

Bakterije i bradavice

Stavljanje prstiju u usta znači unošenje svega sa njih na jedno vlažno mesto u kojem neželjene bakterije imaju sve uslove za dalji razvoj. Iako postoje oni koji sugerišu da je to daleko od štetnog i da oni koji grizu nokte imaju jači imunološki sistem, jer ga ojačavaju malo po malo, dokaze za to teško je pronaći.

Radi se o tome da ispod noktiju žive, na primer, snažne patogene bakterije, kao što je to Ešerihija koli i salmonela. Bradavice na rukama prouzrokovane od strane humanog papiloma virusa mogu da se prošire na usne i usta. Osim toga, sve što ulazi u usta može da utiče na celo telo.

nokti_05.jpg

FOTO: Pixabay

Infekcije

Prema Američkoj dermatološkoj akademiji, bakterijske infekcije prouzrokovane griženjem noktiju su jedan od najčešćih problema noktiju. Jedan od njih je i paronikija, kožna infekcija koja se pojavljuje oko noktiju, koja je bolna i u ozbiljnim slučajevima može da zahteva hiruršku intervenciju.

Oštećenja zuba

Griženje noktiju može da dovede do deformacije zuba ili do njihovog oštećivanja. Može, osim toga, da učini da zubi promene položaj, utičući na zubnu okluziju ili zagrižaj.

nokti_02.jpg

FOTO: Pixabay

Može li se ova navika iskoreniti?

Izuzetno je teško prestati sa griženjem noktiju. Većina onih koji to rade pokušali su i nisu uspeli. I ne zbog nedostatka ohrabrenja: postoje kućne metode, koje uključuju grdnju roditelja i prijatelja, supstance sa neprijatnim ukusima koje se mažu na prste, sve do terapija poput narukvice kako bi se iskorenio porok elekričnim šokovima.

Međutim, sudeći prema statistikama koje procenjuju da 45% adolescenata grize nokte, ali procenat se značajno smanjuje kada se govori o odraslima, mnogi ipak uspeju da prestanu.


IZVOR: BBC