Kontrola na društvenim mrežama - nova vrsta ljubomore?
Pixabay

Od samog početka studija sociologije, provlači se teza „Čovek je društveno biće”, koja znači da je čoveku potrebna interakcija sa drugim osobama, kako bi kreirao odnose i gradio svoje neposredno okruženje. U poslu, privatnom, porodičnom životu, zavisimo od drugih i drugi zavise od nas.


Ipak, od početka 2020. godine, desila se globalna pandemija izazvana korona virusom, što je za posledicu imalo „novu normalu”, odnosno izmenjen način komunikacije u privatnom i poslovnom smislu.


Poslednja objava u blog sekciji agencije za digitalni marketing „Retro digital agency”, autorke Ane Jokić pokrenula je pravu lavinu komentara i diskusija na temu veze između društvenih mreža i porodičnih odnosa - posebno onih između supružnika. 


U samom tekstu se navodi: „Tema o sponi romantičnih odnosa i društvenih mreža nikada nije bila aktuelnija nego u doba pandemije koronavirusa, nužne izolovanosti i još veće izloženosti online svetu”.


Autorka teksta je ukazala na istraživanja u Sjedinjenim Američkim Državama, da sadržaji koji se plasiraju sa zajedničkih profila zapravo mogu ugroziti odnos sa partnerom, što vodi i pojačanoj potrebi za kontrolom. Svi koji imaju potrebu da na ovaj način kontrolišu ponašanje svog partnera ili partnerke, pre ili kasnije nađu sadržaj kome daju na značaju, svesno ili nesvesno tragajući za njim.

Čemu nepoverenje?


Možemo reći da je online život dao nov smisao ionako komplikovanoj temi partnerskih i porodičnih odnosa. Prijalo bi kada bi mogli poverovati u to da zapravo nismo izazvali revoluciju nepoverenja, budući da su načini kontrole postojali pre 30 godina, pozivima u kancelarije partnera i partnerke više puta dnevno, sa željom da se zna šta radi i sa kim je u svakom trenutku.


Serija „Zašto žene ubijaju?“ (Why women kill?) prikazuje odnos domaćice i poslovnog čoveka, koji ljubavnicu naziva „projektom” zbog čega ostaje dugo posle radnog vremena u kancelariji. Antologijska serija u kojoj tri žene u različitim periodima žive u istoj kući, suočavaju se sa neverstvom muževa/partnera i suočavaju se sa činjenicom koliko su nevažne. Na različite načine dolaze do rešenja za svoje „probleme”.


Ali, skrenuli smo sa teme, koja se odnosi na pitanje svih pitanja: imate li zajednički nalog sa svojim momkom/devojkom, suprugom, da li delite samo zajedničke fotografije, ili komunicirate nezavisno u odnosu na nju/njega?


Ranije pomenuta istraživanja ponudila su odgovore u statistici na postavljena pitanja - „Kako društvene mreže utiču na brak?” i ukazala na sledeće podatke:

Pixabay
Pixabay

● 15% parova smatra da društvene mreže ugrožavaju njihov brak. ● Jedan od troje ispitanika čuva svoje šifre od partnera. ● 14% ispitanika priznalo je da proverava objave svojih partnera/partnerki kako bi našli dokaze za neverstvo. ● 16% parova povezuje aktivnost na Facebook sa neverstvom. ● Jedan od 10 ispitanika priznaje da krije poruke od svojih partnera/partnerki. ● 8% odraslih u vezama, priznalo je da ima tajne profile na društvenim mrežama. Izvor: McKinly Irvin, Family law

Aktivnost na društvenim mrežama može poslužiti kao dokaz prilikom brakorazvodne parnice, ili pratiti trag na osnovu evidencije prijavljivanja na lokacijama, što je pokazalo iskustvo iz Sjedinjenih Američkih Država. 

Zajednički profil na društvenim mrežama - nova vrsta kontrole?


Već je ranije pisano na ovom portalu o složenosti situacije koju je donela pandemija izazvana koronavirusom za više društvenih grupa, posebno ugroženih i marginalizovanih kategorija stanovništva.


Od marta, kako je došlo do poziva za izbegavanje socijalnih kontakata, uz samoizolaciju/karantin, može dovesti do toga da nasilnici imaju još veću kontrolu nad žrtvama, sprečavajući i mogućnost da se stupi u kontakt sa organizacijamakoje mogu pružiti uslugu savetovanja ili zbrinjavanja u ustanove socijalne zaštite.


Da li se intenzivnijom upotrebom društvenih mreža, stepen kontrole prebacio i na virtuelni svet, ostaje enigma. Različiti su motivi da se partneri odluče na zajedničke profile, potpuno individualni. Ali čak i kada nailaze na „željeni” sadržaj, oni koji traže grešku u ponašanju partnera/partnerke, postoji sumnja da su „skrivene” radnje izbrisane. Samo postojanje društvenih mreža je pretnja za sebe, u slučajevima parova kod kojih je međusobno poverenje već upitno.