Arundati Roj-Evropa je samo početak

FOTO: Suncana Kapija

Knjiga koja prati život porodice u Indiji sa svim svojim problemima, koji se najviše tiču stereotipa i nepravedne političke situacije, napisana je na način sa kojim se ja, do čitanja te knjige, nisam susrela. Napisana je dečjim jezikom. Ona Važne Stvari, kao što su Sreća, Tama, Kasnije, i Smrt, piše velikim slovom. Sreća-jer je ima tako malo. Tama-jer je ima tako puno. Kasnije-jer sve njih čeka to Kasnije. I Smrt- jer je uvek prisutna. Takođe, preispituju se zakoni koji "Odlučuju ko treba da bude voljen. I kako. I koliko."

Ovo nije njeno jedino dostignuće- iako nije toliko poznata kod nas, Arundati Roj je veoma uspešna aktivistkinja i borac za ljudska prava. Lik iz njene knjige- Amu, žena koja se susreće sa uobičajenim preperekama koje imaju razvedene žene sa decom u Indiji, stvoren je iz njenih iskustava, i inspiriše sve koji se kroz ovu knjigu upoznaju sa njom.

Bog malih stvari

Najlakši način da upoznamo Arundati Roj je upravo kroz njenu knjigu. Tačnije, kroz lik u koji je uplela deo sebe-Amu.

Amu je žena koja, sa svojim blizancima, dečakom Estapenom i devojčicom Rahel, odlazi od muža i vraća se roditeljima. Naravno, i u roditeljskom domu nailazi na osuđivanja., čak i od strane najbliže porodice-majke i brata. Ono što je zanimljivo je što su sve te prepirke, pokušaji kontrole itd prikazane na najrealniji mogući način- sa tačke gledišta dvoje dece. Na svakom koraku, vidimo kako dva sedmogodišnjaka gledaju na stvari, a u isto vreme, znamo šta se zapravo dešava u „odraslom svetu“. Na početku, vidimo divljenje dece prema Amu kada se hrabro suprotstavlja porodici i trudi se da ih vaspita na pravi način. Tada im je izgledala kao najlepša žena na svetu. Ipak vidimo i žaljenje, pa čak i dozu razočaranja kada u tome ne uspe.

Amu se udala da bi pobegla od nasilnog oca, a posle se razvela da bi pobegla od muža alkoholičara. Sve ovo u njoj je probudilo dozu buntovništva i osećaja za pravdu kakvu ima samo Neko Mali koga je ceo život maltretirao Neko Veliki. Ovaj osećaj se trudi da prenese i na svoju decu. Ipak, zbog veze sa čovekom koji nije iz njihove kaste, i zbog nesreće koja se desila, na kraju je ipak poražena, ali njena kćer nastavlja gde je ona stala.

Iako liči na „sapunicu“, njena porodica ustvari predstavlja političku situaciju u celoj zemlji. Kroz roman su predstavljeni najrazličitiji likovi i svakom od njih sudbinu kroji upravo-politička situacija. Budući da se ovaj roman dešava u vreme kada su u Indiji još uvek postojale kaste, vidimo likove i iz "niže" i iz "više" kaste sa svim svojim problemima.

Imamo oca koji je ceo život služio bogatoj porodici i koji se oseća kao dužnik za sve, čak i samu činjenicu što je živ. On je taj koji je "pokrenuo lavinu događaja", kako Arundati Roj kaže, izdajući svog sina zbog osećaja straha koji dužnik ima prema onom kome je dužan. Vidimo dvoje dece koja ne razumeju zašto je loše igrati se sa "nedodirljivima" kada je cilj igre samo zabava. Kasnije saznaju razlog ovom na tragičan način. Svaki lik nosi sa sobom pouku o tome koliko je drugačije moglo da bude da su okolnosti i pravila bila drugačija.

EU%20GIF.gif

Kaste nekoliko decenija unazad

Ono po čemu se Arundati Roj razlikuje od Amu je podrška koju je Arundati imala od porodice, budući da je i njena majka bila feministkinja. Uprkos tome, posmatrajući situaciju, uspela je tačno da opiše sa čime se bore, ne samo žene, nego svi manje povlašćeni stanovnici Indije. Kroz knjigu vidimo odnos „dodirljivih“ i „nedodirljivih“, tj, kasti.
„Nedodirljivi“ su „niža kasta“ i njima nije bilo dozvoljeno da dodirnu „dodirljive“. Negde su čak morali da brišu tragove koje ostavljaju za sobob, da neki "dodirljivi" slučajno ne bi zakoračio na njih. Dobijali bi batine samo ako ih uhvate kako dodiruju senku „dodirljivih“. Oni su obično služili "dodirljive", i nisu imali skoro nikakva prava.

Danas je situacija drugačija, ali ne obavezno i bolja. Ipak je ovakva podela trajala dugo, i iako je zvanično uklonjena, koreni i dalje postoje, i ljudima se i dalje sudi na osnovu ove podele. Slično kao diskriminacija Afro-amerikanaca, samo rigoroznije

Arundati se bori protiv svega toga pisanjem, dok se Amu bori postupcima netipičnim za jednu pristojnu „dodirljivu“ ženu. Amu konstantno pokazuje feminističke afiinitete iako se direktno ne deklariše tako.

Ipak, izjave kao što su: "žena koja mora da bira između prezimena svog oca i svog muža, nema baš neki izbor" ,ili, : "Ja sam vaša majka i vaš otac i sposobna sam da vas volin za oboje!" govori sve. Jedna rečenica, tako prosta, a tako glasno odzvanja u ušima. Jer, zašto je to morala da naglašava? Zar se to ne podrazumeva? Arundati, slično kao Amu, zna jednim pasusom romana da kaže mnogo toga.. Upečatljiva je scena u knjizi kada "nedodirljivi" dečak daje "dodirljivoj" devojčici igračku koju je napravio za nju. On je to morao da uradi tako što je stavio igračku na otvoreni dlan , i pružio joj, da ga ona slučajno ne bi dodirnula uzimajući igračku.

Ta scena zauzima vrlo malo mesta u knjizi, ali, kada pokušamo da zamislimo mentalitet to dvoje dece i shvatimo u kolikoj meri je drugačiji, ova scena nam ostaje urezana u sećanje.

Direktan udarac

Posle ove knjige, Arundati odustaje od pisanja da bi se posvetila aktivizmu. Ne samo u Indiji nego i u svetu. Napisala je više članaka u kojima se veoma hrabro suprotstavlja američkoj vladi i režimu. Pre svega, bori se protiv rata.

„...Užasni, smrtonosni rat se pomalja širom sveta. Ipak, svi koji su izgubili voljeno bice znaju da nikakav rat, niti osveta neće ublaziti bol, niti vratiti njihove mrtve. Rat ne moze osvetiti one koji su umrli. Rat je samo brutalno skrnavljenje uspomene na njih. Pothranjivati još jedan rat - ovog puta protiv Iraka - manipulišuci ljudskom žalosću i pakujući je u specijalne emisije koje sponzorišu firme koje prodaju deterdžente ili patike, znači uciniti tu tugu jeftinom, obezvredjenom i besmislenom. Prisustvujemo pljacki najintimnijih ljudskih osećanja u politicke svrhe. Drzava ne sme ciniti nešto tako užasno i nasilničko svom narodu...“(Arundati Roj, Nevidljiva pesnica tržišta, Debata- Svet nakon 11. Septembra)

Otvorena je, i ne koristi metafore, već direktno kreće u napad. Znajući koliki je uticaj američke vlade, za ovo zaista treba imati hrabrosti. Ona je jedna od onih koji kažu ono što ostali misle, i zbog toga joj se bezizmerno divim.

626101-82074e46-b0a6-11e3-b1d0-0d819574758c.jpg
FOTO: The Australian

Ostala dostignuća

Arundati Roj se ne zaustavlja ni na američkoj vladi. Ona, kroz svoje govore, intervjue, eseje, pa i kroz svoju knjigu, priča o ljudima uopšte, bez obzira na geografsku lokaciju. Jednostavno, iznosi svoje ideje o tome kako bi svet mogao da postane bolje mesto za život, i bori se protiv svega što sprečava da se te ideje ostvare.

Ličnih prepreka je bilo mnogo, samim tim što je žena, i to u Indiji, koja se razvela i preudala. Zatim, njena politička ubeđenja, koja se toliko razlikuju od većine. Ipak, prošla je kroz sve to i danas je priznat i nagrađivan romanopisac i esejista. Njeni tekstovi se prevode na engleski, španski, nemački, srpski, itd. Bez obzira gde su ljudi koji čitaju njena dela, uvek nalazi mnoštvo istomišljenika, jer je želja za poboljšanjem nešto globalno.

Nove definicije

Treba naglasiti da Arundati Roj ne veruje u borbu u pravom smislu te reči, već joj je cilj da najpre informiše ljude o svemu što se dešava, da bi posle oni sami mogli da promene nešto. Poziva ljude na razmišljanje, a to je ono što nam je zaista potrebno.

Na pitanje da li veruje u upravljanje krizom, ili revoluciju, Arundati je odgovorila sledeće:

„Potrebne su nam nove ideje, nova definicija značenja reči napredak, jedna nova definicija slobode, jednakosti, civilizacije i sreće na zemlji. Vremena neograničenog individualizma su prošla. Pri tome ne pozivam na moralnu obnovu i ne apelujem na dobru stranu ljudske prirode. Samo kažem: Tako kako sada stvari stoje, nešto će se dogoditi. Evropa je samo početak.“

Ivana je večiti optimist i tvrdoglavi altruist