Boye, prvi pravi ženski zvuk
youtube

Spoj novog talasa i panka iznedrio je mnoštvo sjajnih bendova. Međutim, jedan od njih se izdvajao iz mase po jednoj sitnici - bio je to jedini bend koji su činile žene.

Zapravo, bio je to prvi ženski bend na našim prostorima – bend Boye.


Boye su činile Bilja, Jasna, Ljilja i Vesna, devojke iz Novog Sada koje su delile ljubav prema novoj muzici koja je u to vreme friško pristizala iz Velike Britanije i Amerike. Ta muzika je uglavnom pristizala putem radio stanica koje su se tada posvećeno slušale, kao i ploča koje su donosili svi koji su odlazili vani. Upravo iz te ljubavi, rodio se bend energičnog, alternativnog i urbanog zvuka.


Bend je nastao u oktobru 1981. godine, a već mesec dana kasnije ukazala im se prilika da prvi put nastupaju i predstave svoj rad publici. U toj ranoj fazi delovanja, nastupale su i na internacionalnim festivalima u Beču (Frauen in der rock music) i Lincu (Frauen avantgarde).


Kada je došao red na album prvenac, snimljem tokom 1984. u Zagrebu, desilo se to da je izdavačka kuća želela da ih transformiše u tehno-pop sastav, što je naravno bilo nepojmljivo za njih, pa je tako ta ploča na kraju ostala neizdata. Međutim, godinu dana kasnije, putevi im se ukrštaju sa Kojom, frontmenom Discipline kičme, koji odmah shvata da je reč o avangardi u ženskom muzičkom izrazu na ovim prostorima. Nakon što im je producirao demo snimke, kreirao je i parolu koja će pratiti njihov prvi singl, a ujedno i njih kao bend tokom čitavog delovanja. Ona je glasila - Prvi pravi ženski zvuk.



youtube
youtube


Godine 1988. Boye konačno objavljuju svoj prvi album „Dosta!Dosta!Dosta!“, takođe pod Kojinim mentorstvom, koji je obojen sirovim zvukom i minimalističkom lirikom. Mnogi su zanemeli, zato što je energija koja se osećala bila nešto posebno. 


Osećao se i uticaj starijih gradskih avangardnih umetnika i uticaj onih nešto udaljenijih. Njihova umetnička kreacija bila je senzacionalna i zato što je, naposletku, bila nespojiva sa ženskim muzičkim izrazom na ovim prostorima. Svojim radom, upornošću i doslednošću, Boye su uspele da izbore svoje mesto na do tada isključivo „muškoj“ sceni jugoslovenskog rokenrola.



youtube
youtube

Dve godine kasnije, Boye se vraćaju u Zagreb, gde ovog puta imaju dobru saradnju, pa im tako nezavisna izdavačka kuća „Search & Enjoy“ izdaje drugi album "78", sa kog se izdvajaju pesme „Ne igram uz ritam taj“, „Fudbal“ i „Ja sam radosna“. Pesmu „Ja sam radosna“ napisao je Slobodan Tišma, koji ujedno gostuje i kao pevač u toj pesmi.


Nova decenija Boyama je donela izmene u sastavu benda, što znači da više nisu bili ženski bend u punom sastavu, ali to i nije bitno. Bitno je spomenuti da su i Boye pored mnogih značajnih bendova, 1992. svirale na antiratnom koncertu „Ne računajte na nas“, održanom u Beogradu. Poruka je jasna, kao i poruka sledećeg albuma „Boye se ne boje“, kojim nastoje da oboje sivilo tog trenutka u vremenu „Kada pamet strada“ i gde „Ljudi nisu dobri“. Mislim da su makar malo u tome uspele, a potvrda toga je i priznanje muzičkog magazina „Ritam“ za najbolji album 1993.godine.


Boye su prestale da postoje 1997.godine, a nešto pre toga su izdale i svoj poslednji album „Prevariti naviku“, kojim su stavile jedan crno obojeni uzvičnik na svoj rad na alternativnoj muzičkoj sceni tada već bivše SFRJ. Ali umetnost nije krhka, ona se ne raspada, pa tako ni nakon 20 i kusur godina Boye nimalo nisu izbledele. Uostalom, uverite se i sami.