Džejn Gudal: U zagrljaju šimpanze

Foto: pinterest.com

Kada su roditelji maloj Džejn Gudal poklonili plišanog majmuna, nisu ni slutili da će jednog dana ona postati poznati primatolog. Domaće životinje kojima je bila okružena, podsticale su njenu radoznalost. Nije joj bilo teško da pet sati sedi u kokošinjcu i čeka da kokoška snese jaje, kako bi videla na koji način se taj proces odvija. Ta strpljivost joj je mnogo pomogla u kasnijim istraživanjima.

Životni san mlade Džejn Gudal, rođene u Londonu, bio je da ode u Afriku i proučava život majmuna. Njene težnje razumela je i podržavala samo majka. Ona je smatrala da će se trud i rad uvek isplatiti i da nikada ne treba odustati od svojih ciljeva.

_veb_novinarstvo.gif

Iako Džejn nije imala odgovarajuće formalno obrazovanje, česte posete Britanskom muzeju, upotpunile su njeno znanje o životinjama. Na poziv poznatog antropologa Luisa Likija, kod koga je bila zaposlena kao sekretarica, kreće na svoju prvu ekspediciju u prašume Afrike. Profesor je izabrao Džejn zato što je verovao da će žena biti pažljivija i strpljivija od muških kolega. U Nacionalnom parku Gombe u Tanzaniji, Džejn hrabro, sa puno ljubavi i strpljenja proučava život čovekolikih majmuna. Svakoj jedinki daje ime i posmatra je kao racionalno biće, svesno sebe i svoje okoline i sposobno da iskaže svoje emocije.

Posebno je zanimljivo njeno proučavanje ženki šimpanza. Posmatrajući majke i njihove mladunce, zaključila je da one koje su vesele, privržene, strpljive, popustljive i uvek spremne da podrže svoje naslednike, odgajaju zrelije i sposobnije potomke. Za razliku od njih, mladunci kojima je uskraćena majčinska ljubav i pažnja, izrastaju u nedruželjubiva i agresivna bića.

Ovo iskustvo pomoglo joj je da odgaji sina Huga koga je rodila u surovim uslovima prašume. Iako je veći deo svog detinjstva bio okružen životinjama, Hugo nije razvio ljubav prema njima, što je Džejn veoma razočaralo.

Džejn Gudal je vremenom naučila da se sporazumeva sa šimpanzama, gledajući ih u oči, bez oholosti i bilo kakvih zahteva, a oni su joj uzvraćali poverenjem.

image.jpg
Foto:
irishtimes.com

Teško je podnela saznanje da se u određenim trenucima šimpanze ponašaju agresivno poput ljudi. Prisustvovala je scenama kanibalizma (starije ženke su ubijale i jele mlađe zbog dominantnosti). Ovi prizori su je često proganjali i doprineli odluci da postane vegetarijanka. Smatrala je licemerjem da pravi ljubitelji prirode i životinja konzumiraju meso. Svoj uticaj je koristila da bi sprečila medicinska testiranja na šimpanzama.

Mnogi naučnici su joj zamerali preteranu subjektivnost u radu. Smatrali su da su životinje samo broj i da ne mogu da se tretiraju kao ljudi. Bez obzira na neslaganja, Džejn je ostala verna svojim metodama istraživanja.

Iako je zakoračila u devetu deceniju, Džejn Gudal i dalje neumorno putuje, drži govore i piše knjige. Smatra da žene treba da aktivnije učestvuju u očuvanju prirode i da se bore za zaštitu životinja. Naglašava da priroda nije stvorena samo zbog ljudi, već da smo svi mi dužni da čuvamo prirodna bogatstva. Ipak, svi naši pokušaji biće uzaludni ako generacije koje dolaze ne budu činile isto.

Ova hrabra naučnica, oličenje je posvećenosti, marljivosti i izdržljivosti. Na njenom primeru, najbolje se vidi da žena treba da se prilagodi svakoj životnoj situaciji iz koje će izaći jača i bogatija za neko novo iskustvo.


Katarina je ekonomista u pokušaju, ljubitelj književnosti, muzike, prirode i životinja.