Džesi Bernard: liberalni duh feminizma u društvenim naukama
youtube

Džesi Bernard (Jessie Shirley Bernard) je rođena 8. juna 1903. godine u Mineapolisu kao Džesi Ravič (Jessie Sarah Ravitch). Kao sedamnaestogodišnjakinja iz jevrejske, imigracione porodice pravi prvi samostalan korak, odlaskom na Univerzitet u Minesoti. Tamo upoznaje i svog budućeg supruga L.L. Bernarda, jednog od saosnivača Američkog sociološkog pregleda (American sociological review), za koga se 1925. godine udala.


Studiranje sa Bernardom usmerilo ju je na pozitivističku sociologiju. Međutim, to je nije omelo da kasnije kroz svoj rad, kvantitativno istraživanje integriše sa kvalitativnom i kritčkom analizom, koje su tada postajale sve popularnije na američkom naučnom polju.


Džesi je doktorirala 1935. godine na Vašingtonskom univerzitetu u Sent Luisu. Do sredine 1940-ih počela je da prevazilazi pozitivizam, upravo jer je holokaust uništio njenu veru u to da nauka može da spozna i kreira pravedan svet. Stoga je prihvatila nove ideje, a jedna od njih se odnosila na stav da je znanje konceptualizovano, a ne objektivno.


Uskoro je počela da gradi nezavisnu akademsku karijeru, provodeći vreme u pisanju i istraživanju, imajući da kaže mnogo o iskustvima žena. Naime, Džesi je bila preteča feminističke misli u američkoj sociologiji. Njen rad je oplemenio društvene nauke feminističkom teorijom, i to delima napisanim o položaju žena, rodu i rodnim ulogama, braku, zatim odnosu žena prema porodici i lokalnoj zajednici. 

pixabay
pixabay

Kada je reč o profesionalno naučnom angažmanu, važno je naglasiti da je Džesi zastupnica određenog idejnog pravca. Pre svega, ona je teoretičarka liberalnog feminizma. Njena knjiga „Budućnost braka“, predstavlja jedan od klasičnih radova kritičkog liberalnog feminizma. To je knjiga koja se prevashodno bavi problemom postizanja jednakosti u braku.


Autorka brak analizira kao kulturni sistem verovanja i ideala, institucionalni aranžman uloga i normi, kao i kompleks interakcionih iskustava za žene i muškarce kao pojedince. Interesantno je da tokom svoje analize, pristupa braku iz kulturološke i institucionalne perspektive.


Bernard, sa kulturološkog stanovišta, smatra da je brak za ženu idealizovan, kao njena sudbina i izvor njenog ispunjenja, a za muškarce kao harmonični spoj porodičnog života, odgovornosti i ograničenja. Upravo jer je u američkom društvu kao celini, u to vreme, brak izmaštan kao egalitarno udruženje žene i muža.


Posmatrano sa institucionalnog gledišta, brak je ulozi muža dodelio autoritet i slobodu, ali i obavezu da se kreće izvan sfere domaćinstva. Odnosno, radi se o tome da brak spaja ideju muškog autoriteta sa muškom, fizičkom snagom, te on ženama nalaže da budu zavisne, poslušne i usmerene na potrebe i zahteve domaćinstva.


pixabay
pixabay

Zanimljivo je i to da autorka ističe da u svakom braku, u stvari, postoje dva različita braka. Na jednoj strani, brak muškarca, u kome on veruje da ga brak ograničava i opterećuje, dok zapravo dobija sve ono što je normama propisano: autoritet, nezavisnost i pravo na emocionalnu i drugu dostupnost svoje žene. Na drugoj strani stoji brak žene, u kome ona podražava ustaljeno kulturno verovanje da brak predstavlja ispunjenje njenog života, dok je jasno da trpi normativno propisanu zavisnost i nemoć i polako se udaljava od nezavisne osobe kakva je bila pre nego što je stupila u brak.


Zaključak koji se može izvesti je taj da je brak dobar za muškarce, a loš za žene. Poenta je da će prestati da bude takav, tek onog trenutka kada parovi prestanu da osećaju pritisak vladajućih, institucionalnih ograničenja. Jasnije, kada budu u mogućnosti da pregovaraju o braku na taj način da on najbolje odgovara njihovim individualnim ličnostima i potrebama. Dakle, neporecivo je da supružnici jedino zajedničkim trudom mogu uspeti da ostvare liberalnu zamisao egalitarnog braka.


Osnovna teza koju, između ostalih pravaca i liberalni feminizam zagovara, je da je rod proizvod društvene konstrukcije, a ne bioloških razlika. Kao i da razlike između žena i muškaraca nisu plod biologije, već ideja i praksi koje su bile usmerene na to da pripišu nejednak status ženama i muškarcima, stavljajući prve u neravnopravan položaj.


Veoma je značajan taj pogled iz ugla liberalnog feminizma koji je Džesi Bernard unela, ne samo u sociologiju, već i društvene nauke uopšte. U osnovi liberalnog pogleda na svet, leži princip univerzalnosti, koji znači - što važi za muškarce, mora da važi i za žene.


Tokom svoje duge i plodonosne karijere, dobitnica je brojnih priznanja. Nekoliko nagrada nosi njeno ime, kao recimo Nagrada Džesi Bernard Američkog sociološkog udruženja. Objavila je 15 samostalnih knjiga, potom 9 knjiga u koautorstvu, 75 članaka u časopisima, kao i preko 40 poglavlja u knjigama. Preminula je 6. oktobra 1996. godine u Vašingtonu.