Korišćenje interneta je naglo poraslo u posljednjih 9. mjeseci, jer naš posao, obrazovanje i zabava sada u velikoj mjeri zavise od toga da li imamo pristup internetu.
Iskreno, ko god da je očekivao da neću visiti na Instagram profilu Džejsona Mamoe u pauzama između mejlova, živi u nekoj drugoj stvarnosti, koju ja još ne mogu da shvatim…
Nažalost, beskonačno prelistavanje stranica se pokazalo KATASTROFALNIM za naše psihičko zdravlje. To nije zato što su društvene mreže suštinski zle, već iz razloga što su prepune nestvarnih očekivanja o tome kako bi naša tijela „trebala” izgledati i kakva tijela zaslužuju pozitivnu pažnju.
Nije tajna da idealizovanje nestvarnih tijela – tijela koja nisu slična našem ili bilo kome koga poznajemo – negativno utiče na naše samopouzdanje.
Kako je navedeno u dokumentarcu „Miss Representation”, 53% trinaestogodišnjakinja nije zadovoljno svojim tijelom, a u trenutku kada one napune 17. godina, taj procenat poraste do nevjerovatnih 78%.
Takođe nije tajna da žene obojene kože, posebno transeksualne žene obojene kože, desetostruko doživljavaju negativni uticaj ljepote i standarda tijela, jer je „idealno“ tijelo uglavnom predstavljeno kao bijelo i odgovora polu sa kojim smo rođeni. Žene obojene kože su nedovoljno zastupljene na društvenim mrežama, jer je ono što vidimo kada se prijavimo rezultat algoritma koji jednostavno ne predstavlja prioritete i interese žena obojene kože.
Značaj ovog predstavljanja je mnogo puta istraživan. Znamo da su rasno i kulturološki raznolike slike, koje na pozitivan način prikazuju tijela, presudne u našem društvu koje sistemski diskriminiše različitosti, kako bi pomogle u stvaranju novog načina razmišljanja u pogledu ljepote, inteligencije i vrijednosti. Ovo nam je zapravo potrebno zbog našeg psihičkog zdravlja. A kada kažem slike koje na pozitivan način predstavljaju tijela, ne mislim na predstavljanje koje koriste brendovi šminke i linije odjeće kako bi predstavili svoje proizvode iako na taj način narušavaju zdravlje žena i njihovo samopouzdanje. To je način koji u potpunosti isključuje transeksualne žene obojene kože. Pa gdje je istinsko predstavljanje tijela na pozitivan način i zašto mi to tražimo od Instagrama?
Na nas utiče lažno predstavljanje na društvenim mrežama, jer se mi povezujemo sa sadržajem koji pratimo. Emotivno se povezujemo sa sadržajem, djelimično zato što koristimo društvene mreže da bismo se čuli sa voljenima, ali najviše zato što se pokazalo da društvene mreže pokreću iste receptore u našem mozgu, one koji reaguju na kritične društvene situacije, poput izbacivanja iz zajednice ili potrebe da brzo reagujemo na prijetnje poput invazije ili rata.
U zemlji u kojoj je 2020. godine 77% stanovništva reklo da svakodnevno provjerava profile na društvenim mrežama i u kojoj su influenseri jedan od najčešće korištenih marketinških resursa, ovo u suštini dovodi naš mozak u situaciju gdje mi zapravo ne razlikujemo svakodnevne, lične interakcije i ono što vidimo na društvenim mrežama.
Mi ne stvaramo odnose samo sa našim vršnjacima na društvenim mrežama, već i sa profilima koje pratimo – bez obzira da li mi to želimo ili ne – što objašnjava zašto se često osjećamo potcijenjeno, izdano i napadnuto od strane stranica koje objavljuju sadržaj koji vrijeđa određene izglede tijela.
Često se dešava da brendovi i profili lažno promovišu jednakost, pogotovo sada kada je to glavna tema. To postaje problem kada brendovi i zvijezde društvenih mreža ciljaju emotivno ranjivu publiku, ali ne uspiju doprijeti do nje. Kada brendovi sa kojima se mi osjećamo povezanima tvrde da promovišu jednakost, ali to u stvarnosti ne rade, to predstavlja jednu vrstu manipulacije, tačnije izazivanje sumnje.
Ukratko, izazivanje sumnje je vrsta manipulacije u kojoj namjerno pokušavate dovesti nekog do toga da sumnja u svoje viđenje stvarnosti, čak do granice da posumnja u svoj zdrav razum. Iako se ovaj termin uglavnom koristi u kontekstu nasilnih intimnih odnosa, on se, takođe, može odnositi i na neka ponašanja na društvenim mrežama. Na primjer, šaljivi snimci kada nekome „smjestite” na društvenim mrežama su jedan vid izazivanja sumnje, pogotovo ako osoba kojoj ste smjestili nije pristala na to da bude predmet ismijavanja. Razlog tome je što je u osnovi izazivanja sumnje da nekoga dovedete do toga da misli da je „lud” što se iznervirao i da ga zatim ponizite objavljujući to, bez ikakvog konteksta, na društvenim mrežama.
Posmatrajući to šire, učestalo lažno promovisanje influensera i brendova koje oni predstavljaju je veoma slično ovom izazivanju sumnje. Na primjer, ako pratite izuzetno zgodnog i mišićavog instagram modela, a ona tvrdi da nikada ne vježba, to nije uvijek metoda izazivanja sumnje. Međutim, ako ona zapravo mnogo trenira da bi izgledala tako, ali insistira na tome da to ne radi, možete biti zbunjeni i pitati se kako je to moguće. Što je još gore, možete se zapitati zašto i vaše tijelo ne izgleda tako s obzirom na to da ni vi ne trenirate… Drugi primjeri ovoga su, između ostalog, kampanje da zavolite sebe koje prikazuju žene koje su našminkane, a da se to ne primjeti uz oznaku # IWokeUpLikeThis (#probudilasamseovakva). Ovakve objave su smisleno neiskrene, a njihova namjera je da posrami pratioce jer oni nisu tako prirodno savršeni, kao što modeli i influenseri tvrde da jesu.
Zašto oni ovo rade? U pravu ste: kako bi vam nešto prodali. Industrija ljepote vrijedi nekoliko milijardi dolara. Očekuje se da će kozmetička industrija samo u Kanadi dostići oko 15,8 milijardi američkih dolara do 2021. godine. Iako nema ničega lošeg u eksperimentisanju sa šminkom – ili sa bilo čim zabavnim i uzbudljivim – podaci o tome koliko se žena šminka jer se osjećaju neprijatno kada nisu našminkane su i dalje zapanjujuće visoki u 2020. godini.
Izazivanje sumnje je, nažalost, veoma rasprostranjeno u marketingu, čak do mjere da ga mnogi od nas ne bi ni prepoznali. Većina nas je samo svjesna da nakon pregledavanja društvenih mreža dodatno osjeća kao da nešto nije u redu s nama.
Očajnički mi je potreban raznolikiji Instagram, gdje bi odlasci u teretanu i šminkanje bili podržani, ali bi isto tako bili samo jedna od mnogih mogućnosti. Želim mrežu na kojoj će žene koje odluče da vježbaju i isprobavaju najnovije trendove u šminkanju i modi biti dočekane sa istim entuzijazmom kao i žene koje odluče da postanu boginje zemlje i više nikada ne depiliraju dlake na tijelu, gdje će vas podržati ako odlučite da započnete hormonsku terapiju ili odaberete novo ime koje više odgovara vašem identitetu – u suštini, gdje se sve vrste ženstvenosti dočekuju sa najvećim uzbuđenjem. Način na koji su žene naučene da ruše jedna drugu nam zaista ne služi. Ako želimo da stvorimo prostore podrške, imamo samo jednu opciju, a to je sestrinstvo – i prestanak praćenja naloga koji nam narušavaju psihičko zdravlje.
Jedna od najboljih stvari koju možemo uraditi da popravimo našu sliku o sebi i našem tijelu je da organizujemo ono što nam Instagram prikazuje. Kako da to uradite? Iskoristite drugačije opciju „traži” na vašim društvenim mrežana. Društvene mreže mogu biti odličan način da se obrazujete ili izrazite, ukoliko si prilagodite ono što čitate i gledate. Počnite tako što ćete napraviti spisak stranica koje vas inspirišu i onda tražite takav sadržaj, umjesto da dopustite algoritmu da određuje šta će vam se prikazivati. Budite što je moguće precizniji i uređujte svoj spisak dok pretražujete. Suzite vaše pretraživanje što je više moguće i onda obratite pažnju na predložene stranice. Trebaćete dugo to organizovati, ali vjerujte mi, vrijedi truda.
Dok preuređujete vaša pretraživanja, obratite pažnju na opasnosti na društvenim mrežama. Kada sam prvi put pretraživala #ljubavpremasebi na Instagramu, tražila sam naloge koji predstavljaju žene na pozitivan način. Kao Portorikanka koja je živjela u inostranstvu 7. godina, bilo sam ogorčena na to kako se feminizam bijelaca odnosi prema ženama obojene kože i kako stranice gotovo uvijek isključuju postojanje i priče transeksualnih žena (one se često nazivaju i TERF ili „transeksualne radikalne feministkinje”). Naišla sam na mnogobrojne istorodne članke dok sam se kretala kroz more promocija brendova i sva ta bijela lica su definitivno prizvala bijes mojih predaka u meni.
Ono što sam na kraju shvatila, kao žrtva emotivnog zlostavljanja, jeste da sam bila isfrustrirana luđačkim društvenim mrežama.
Ovo nije mala stvar. Ovaj napad na naše psihičko zdravlje je izrazito opasan za žene obojene kože bilo da su one samo to ili i transeksualne, jer živimo u društvu gdje bolnice dozvoljavaju da umiremo u neproporcionalnoj mjeri i gdje su naše zajednice, takođe, neproporcionalno ciljane od strane policije. Opšte je poznato da je manja vjerovatnoća da će neko zaposliti ženu kada čuje da ona ima afroameričko ili špansko ime, što je još jedan od razloga zašto naše zajednice imaju manje prihode nego zajednice sa većinskim bijelim stanovništvom. Ukratko: ne treba nam još dodatnih napada na naše psihičko zdravlje.
Dakle, dok pretražujete, pripazite na sljedeće opasnosti:
– Stranice koje tvrde da predstavljaju ljude obojene kože i njihov ponos, ali na profilima objavljuju samo žene svijetle kože i one koje bi mogle proći kao bijelkinje. Nepokazivanje različitosti u našim zajednicama doprinosi podjeli među ljudima i daje drugim ljudima pravo da određuju kako mi izgledamo i kako zaslužujemo da budemo predstavljeni.
– Stranice koje ne prikazuju trans i/ili gej žene obojene kože u sklopu sadržaja vezanog za ljepotu. Ovo bukvalno šalje poruku da transeksualne žene obojene kože ne predstavljaju ljepotu.
– Stranice koje prikazuju samo određene tipove tijela, ali se navodno zalažu za ljude obojene kože (npr. Uvijek objavljuju samo jednu građu tijela afroamerikanki).
– Stranice koje pokazuju ljepotu i seksualnu privlačnost samo u kontekstima koji zapravo nisu ugodni za modela.
– Stranice koje nikada ne prikazuju afroamerikanke sa kapicom, sa prirodnom kosom, ili bez šminke.
– Stranice koje promovišu ideju da žene obojene kože ili transeksualne žene obojene kože trebaju prestati da se nerviraju i usredsrediti svoju energiju na to da postanu konvencionalno prihvatljivijije u smislu ljepote. Ovo je jedna vrsta nametanja srama.
Budimo realni: lažno predstavljanje ili ne predstavljanje žena obojene kože i transeksualnih žena obojene kože i nepriznavanje naše vrijednosti i ljepote nije samo posljedica uticaja influensera sa društvenih mreža 2020. godine – naše zajednice se vijekovima bore za pravo na autentično postojanje. Za nas to podrazumijeva i 500 godina star međugeneracijski teret, i u savremenom kontekstu, čini da se osjećamo kao da je naše postojanje samo po sebi revolucionarno. Iako ovo možda zvuči kao plemenit koncept, to je jedna od najiscrpnijih stvarnosti u kojoj treba živjeti.
Biti žena obojene kože u 2020. godini zahtjeva hrabrost. Statistički je veća vjerovatnoća da ćemo se naći nadohvat nasilja, posebno ako smo transeksualne. Statistički je veća vjerovatnoća da će nas iznevjeriti sistem u kojem živimo, jer on nije napravljen za naše dobro. Nismo hrabre, „vatrene“ ili „drske“, jer je to simpatično – naš opstanak zavisi od toga.
U ovom kontekstu, rad na tome da zavolite sebe je, takođe, čin hrabrosti. Potrebno je mnogo da se dođe do tačke kada možete reći: „Nije me briga šta će ljudi sutra misliti o meni, ne mogu se stalno izvinjavati zbog toga što sam ili zbog ovog tijela.“ Ali ako krenete putem ljubavi prema sebi, nadahnućete druge da učine isto. I da, organizovanje stranica koje se prikazuju na vašem Instagramu je veoma važan korak naprijed.
Izvor: Lola magazin
