Jelena Milinković: zašto je „Ženski pokret” i danas važan
unsplash

Kako se rodila ideja o digitalizaciji časopisa Ženski pokret?


Ideja se rodila tokom jednog razgovora sa koleginicom Žarkom Svirčev, u našoj kancelariji u Institutu za knjževnost i umetnost. Razgovarale smo i došle na ideju da bi bilo dobro obeležiti 100 godina od izlaska prvog broja časopisa Ženski pokret (18. april 1920). Kako je jedan od naših poslova i zadataka na Institutu organizacija naučnih skupova, shvatile smo da bi bilo dobro da 2020. godine organizujemo skup posvećen ovom časopisu. Razmišljajući o tome šta je neophodno uraditi pre održavanja skupa, a uvažavajući zaključke višedecenijskih istraživanja periodike na Institutu, shvatile smo da bi bilo idealno kada bismo do početka 2020. godine organizovale objavljivanje bibliografije i digitalizaciju časopisa. 


Tokom 2019. godine raspisana su dva konkursa na kojima nam je odobren novac za štampanje bibliografije časopisa (Specijalni fokus, Rekonstrukcija ženski fond) i njegovu digitalizaciju (Ministarstvo kulture i informisanja). Zahvaljujući ovoj finansijskoj pomoći mogle smo da obavimo oba posla. Bibliografiju su sastavile koleginice iz Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ Jovanka Poljak i Olivera Ivanova, a časopisni materijal je digitalizovan u saradnji sa Narodnom bibliotekom Srbije. Napravljen je i sajt posvećen časopisu, koji okuplja sva dosadašnja znanja o njemu (www.zenskipokret.org). U toku su pripreme za naučni skup koji će se održati u oktobru, a u planu je i štampanje zbornika radova sa tog skupa.


Koje su po Vašem mišljenju bile glavne vrednosti Ženskog pokreta? Koje teme su obrađivane i da li su postojale možda neke koje su bile zabranjene? Koliko se uopšte razlikovao od ostalih ženskih časopisa iz tog doba? 


Ženski pokret je prvi feministički jugoslovenski časopis i ta činjenica mu obezbeđuje povlašćeno mesto u istoriji jugoslovenske periodike. Uz to, Ženski pokret je i najdgovečniji međuratni feministički časopis: objavljivan je od 1920. do 1938. godine. Iako je bio glasilo Društva za prosvećenje žene i zaštitu njenih prava, Ženski pokret je prevazilazio okvire jednog glasila. Časopis je bio u potpunosti posvećen ženama: uređivale su ga žene, saradnice su uglavnom bile žene, bio je namenjen ženama, a i njegove „junakinje“ su bile žene. Bio je časopis sa jasno profilisanom feminističkom teorijskom osnovom, koji je pozivao na korenite društvene promene sa stanovišta položaja žena. 


Pored redovnih izveštaja o radu Društva i drugih jugoslovenskih i međunarodnih feminističkih organizacija, u časopisu su se štampali tekstovi koji su pokrivali niz tema koje su se ticale života žena: žensko pravo glasa, pravna regulativa položaja žena u društvu i porodici, socijalna i zdravstvena zaštita žena, materinstvo, položaj radnica, seljanki. 

ženski pokret
ženski pokret

U časopisu se pisalo i o uspešnim i poznatim ženama. To su često bile pionirke iz oblasti kulture, nauke, sporta, obrazovanja, privrede. Časopis je objavljivao i feminističku književnost i književnu kritiku, pa možemo reći da je Ženski pokret mesto rađanja jugoslovenske feminističke kritike. 


Kada je reč o zabranama, koliko je meni poznato, zvaničnih podataka o cenzuri nema, osim kada je reč o opšte cenzurisanim i zabranjenim temama kao što su bile komunističke ideje tokom 30-ih godina. Međutim, potrebno je napomenuti da se neposredno pre zvaničnog perioda diktature, već od 1927, i posebno tokom nje (1929–1931) časopis pod uticajem državih politika menja. Naime, u tom vremenu menja se uređivačka politika i propagiraju se ideje koje ženu „vraćaju“ njenim tradicionalnijim ulogama. Pozicioniraju je u patrijarhalne okvire i u porodično okruženje, baveći se ulogom majke i čuvarke doma.


Da li postoji podatak o tome ko je sve kupovao Ženski pokret? Da budem preciznija, da li je časopis uopšte uspeo da okupi sve žene (bogate, siromašne, sa sela, iz grada) oko sebe ili se pokazalo da je bio ograničen na uzak krug žena?


Postoji podatak da je časopis u početku izlazio u 1.700 primeraka, odnosno da je imao toliko pretplatnica/ka, što je za prostor čitave države ograničena distribucija. Međutim, kao što je slučaj sa svom štampom, tako su brojevi i ovog časopisa prolazili kroz više ruku, tako da je reč o nekoliko puta većoj čitalačkoj publici. Nažalost, iako je ideja uredništva bila da časopis dođe do što većeg broja žena, on je, ipak, prvenstveno bio čitan među pripadnicama, uslovno rečeno, srednje klase. Deleći sudbinu Društva čije je glasilo bio, Ženski pokret nije uspeo da okupi radnice, seljanke, najsiromašnije i najmanje obrazovane slojeve. Ovo je posledica i tipa časopisa (dominantan tekstualni sadržaj, teorijski diskurs, izostanak ilustrativnog materijala i „lakog“ sadržaja), ali i slabe prosvećenosti, kao i niskog obrazovanja društvene sredine u kojoj je delovao. Tu prvenstveno mislim na izuzetno mali procenat pismenog ženskog stanovništva. Zbog toga je, čini se, časopis bio najmanje čitan među onim ženama kojima je bio najpotrebniji, odnosno, čiji je položaj bio najteži.


Kakvo je bilo raspoloženje u tadašnjem međuratnom društvu povodom propagiranja feminističkih ideja, kako se gledalo na feminizam i u kolikoj meri je ovaj časopis pomogao u širenju tih ideja?


Međuratni period je zlatno doba u istoriji feminiz(a)ma na jugoslovenskom prostoru. Možemo reći da je, u periodu između dva svetska rata, u Jugoslaviji postojao razvijen i organizovan feministički pokret. On je podrazumevao postojanje feminističkih organizacija, udruženja, časopisa. To je bila posledica okupljanja i umrežavanja velikog broja obrazovanih žena, od Ljubljane do Skoplja, koje su se mahom školovale u inostranstvu i koje su bile upoznate sa radom inostranih i međunarodnih feminističkih organizacija, a neretko su bile i njihove članice. 


ženski pokret
ženski pokret

One su takođe imale kontakte i u evropskim kulturnim, umetničkim, političkim i drugim krugovima, pa su zahvaljujući tome nastojale da prakse i politike razvijenijih društava implementiraju u jednu konzervativnu i relativno nerazvijenu sredinu, kakva je bila Jugoslavija 20-ih i 30-ih godina prošlog veka. Kada je reč o odnosu društva prema feminističkim idejama, feminizam nikada nije bio dominantna društvena politika, i zbog toga govorimo o feminističkoj kontrajavnosti. Feminističke ideje podrazumevaju suštinske društvene promene i zbog toga se doživljavaju kao subverzivne, pa često nisu podržane u širim društvenim okvirima. Zato i postoje snažni otpori u njihovoj realizaciji (eklatantan primer je žensko pravo gasa, koje je i pored niza konkretih, teorijskih i pravnih „akcija“ između dva rata, ipak dobijeno tek nakon Drugog svetskog rata i socijalističke revolucije).


Časopis Ženski poket je umnogome doprineo u širenju feminističkih ideja u onom polju recepcije u kome je delovao. Uz to časopis je bio, kako smo pomenuli, glasilo Društva koje je sprovodilo i konkretne akcije. Važno je napomenuti seriju socijalnih tečajeva koji su organizovani za širu publiku, a koji su imali širok tematski raspon od analfabetskih kurseva, preko tečajeva o seksualnim i higijenskim navikama, do pravnih tečajeva i književnih klubova i radionica. Zahvaljući ovim emancipatorskim akcijama, dometi celokupnog pokreta, pa i samog časopisa su bili nešto širi.


Kada bismo napravile paralelu između 1920. i 2020. godine, koje su to sličnosti, a koje razlike kada je o feminizmu reč?


Danas je položaj žena, barem u angloameričkim i evropskim društvima, nominalno bolji: imamo pravo glasa, imao pravo na obrazovanje, imamo pravo na imovinu, po zakonu smo ravnopravne sa muškarcima, rodna diskriminacija je zakonski zabranjena itd. Međutim, praksa je nešto sasvim drugo. Životi žena, posebno u našem društvu koje je i dalje konzervativno i duboko patrijarhalno, a uz to i siromašno, često nalikuju onim životima na početku veka. Ukoliko pogledate život jedne seljanke u nekom od zabačenih srpskih sela, nećete pronaći velike razlike u odnosu na niz takvih sudbina o kojima možemo da čitamo na stranicama Ženskog pokreta


Takođe, svedočenja radnica o uslovima rada u savremenim srpskim fabrikama govore o možda i brutalnijim uslovima, nego što su bili početkom veka. Uz to, mi živimo u duboko traumatizovanom društvu koje je permanentno u krizi, koje je siromašno, čija su privreda i tržište rada devastirani i koje se poslednjih nekoliko godina iznova suočava sa nedostakom demokratskih procedura i načela. 


unsplash
unsplash

Živimo u društvu u kome je žena i njeno telo i dalje predmet objektivizacije. U društvu u kome se i dalje na seksualno uznemiravanje ne reaguje adekvatno. U društvu u kome žene, koje su žrtve porodičnog nasilja, sistem često izneverava i ugrožava, umesto da štiti. U društvu u kome se mizoginija i seksizam ne sankcionišu. Sve takve društvene promene i okolnosti radikalno se odražavaju na položaj žena, najpre na tržištu rada, a zatim u porodici ili obrnutno, prvo u porodici, a onda na tržištu rada i u društvu kao celini. 


Naše društvo se nalazi u vremenu globalne repatrijarhalizacije i vremenu konzervativnih desnih politika. Zato su i neka već osvojena ženska prava ugrožena (na primer, pravo na abortus u Poljskoj), što nas direktno povezuje sa feminističkim borbama prve polovine 20. veka. Ipak, moje snažno uverenje je da današnji feminizam ili feminizmi moraju biti duboko socijalni, jer je ekonomska segregacija sve izraženija. Mislim da će opšti položaj žena biti bolji kada bude bio bolji položaj radnica, seljanki i socijalno-ekonomski ugroženih žena. Onda kada najmanje obrazovani i najsiromašniji slojevi društva budu zaštićeni, osnaženi i podržani. Feministkinje s početka veka su govorile da je položaj radnica dvostruko težak, jer je jedna radnica diskriminisana i kao radnica, i kao žena. 


Zato je važan feminizam, jer i dalje nije svejedno kog ste pola/roda. Ukoliko olakšamo život ovim delovima društva, to će značiti da smo izgradili humaniji, pravedniji i podsticajniji sistem. Feminizam je, na to treba uvek podsećati, skup duboko humanističkih ideja, koje se baziraju na principima slobode, pravde i jednakosti. Što je bolji i pravedniji položaj žena u jednom društvu, to je i društvo u celini bolje i pravednije.


Za kraj, koliko je danas važno negovati tu klicu feminizma koja se ogleda upravo u Ženskom pokretu? Kako bi po vašem mišljenju danas izgledao ovaj časopis?


Izuzetno je važno učiniti što vidljivijim primere iz prošlosti, kako bismo znale da svaka genaracija feministkinja ne počinje iz početka i kako postoji ženska tradicija u koju se možemo uključiti. Kako je pisala Virdžinija Vulf – Mi mislimo kroz svoje majke. Od tih naših feminističkih majki iz međuratnog perioda možemo toliko toga naučiti, a pogotovo o borbenosti, značaju obrazovanja i upornosti. Nažalost, naše vreme nema ni približno časopis namenjen ženama koji bi na način na koji je Ženski pokret delovao u svom vremenu, delovao u našem. 


Današnji tiražni časopisi namenjeni ženama su sve samo ne feministički. Pogotovo nisu socijalni, već su proizvod konzumerizma, neoliberlanog kapitalizma i agresivnog advertajzinga, a cilj im je podržavanje socijalnih nejednakosti i patrijarhalnog društvenog uređenja. Kako je današnje vreme, vreme drugih medija, današnji Ženski pokret bi pre bio jedan feministički internet portal sa dobrim nalozima na društvenim mrežama. Ili, pak, besplatni časopis široke distribucije koji bi govorio o što konkretnijim problemima, nudio rešenja i koji bi stizao i do najudaljenijih mesta i seoskih zadruga.