Kako se razvijao kult o ženskoj nevinosti?
wikimedia commons

Mnogo prije hrišćanstva, mitologija je sadržavala sistem vrijednosti, a djevice su igrale ključnu ulogu u mnogim pričama. Patenos je na primjer bila grčka riječ za djevicu, koja se odnosila na božice Atenu i Artemidu. Atena je jedno od najpoznatijih imena grčke mitologije. Čak i u centralnoj grčkoj civilizaciji, Atena je bila ime od časti. Ona je predstavljala mudrost, hrabrost i pravdu i savjetovala kraljeve i vojnike za bitke. Nikada nije imala ljubavnika niti se udala.


Artemida, božica lova, štitila je mlade žene i pomagala ženama prilikom porođaja. U jednoj priči muškarac imena Akteon špiunirao je Artemidu dok se kupala, nakon čega ga je ona pretvorila u jelena. Pojeden je od svojih vlastitih pasa.


U kasnijem rimskom društvu, Vestal djevice bile su jedne od najvažnijih stanovnica carstva. Ove žene su bile svećenice koje su čuvale svetu vatru u hramu od Veste-božice ognjišta. Ova vatra je gorjela konstantno, kao simbol najvećeg značaja i sigurnosti rismkog carstva. Vestal djevicama bilo je dato mnogo više prava nego ostalim stanovnicama. One su mogle glasati, posjedovati zemlju i njima su se ljudi sa poštovanjem obraćali, a kriminalci tražili oproštenje svojih grijeha.

wikimedia commons
wikimedia commons

Međutim, slika krhke, nevine i uzvišene žene dolazi sa Biblijom. Ona daje najvažniji, najdosljedniji i najveći mit u Zapadnoj civilizaciji. Djevica Marija je začela po Duhu Svetom. Njena nevinost se danas podrazumijeva, a nastala je uslijed greške u prevodu, a ne istine, koja je karakteriše kao djevicu. Za one kojima treba podsjetnik, priča ide ovako. Anđeo Gabrijel došao je Mariji i rekao joj je da će ona začeti, a potom roditi sina Božijeg, poznatog kao Isus Hrist. Rodila ga je u jaslama, a ostatak je istorija.


Kada govorimo o ovoj priči u Novom Zavjetu, Isusov učenik Matej prevodi ovaj događaj iz Starog Zvjeta iz knjige Izaije. Hebrejska riječ za djevicu je almah. Ta se riječ pojavljuje u starom zavjetu, doslovno prevedena kao mlada žena i nema nikakvu povezanost sa njenom seksualnosti.


Izaija koristi riječi almah-djevica kako bi opisao ženu koja će postati Isusova majka, a to se odnosilo samo na njene godine i pol. To je veliki podatak, koji znači da je originalni zapis zapravo govorio samo o tome, ne uzimajući u obzir je li Marija bila seksualno aktivna prije ili nakon što je zatrudnila i rodila Isusa.


Meri Elizabet Spirs, glasnogovornica Američke Konferencije katoličkih biskupa rekla je kako se sada rade revizije kako bi reflektovali značenje riječi almah, sa ciljem da bude što vjerodostojnije hebrejskom značenju.

wikimedia commons
wikimedia commons

Ona je izajvila i kako unutar katoličke crkve i dalje postoji vjerovanje kako je Isusa rodila djevica, koja je čak i nakon udaje za Josipa živjela bez seksualnih odnosa. Ta doktrina stoji i vjerovatno će stajati do kraja. Kako uticaj religije raste, slike iz Marijinog života nailaze na razne pogrešne interpretacije. A ujedno su i velika inspiracija umjetnicima, koji često ilustruju dolazak Gabrijela Mariji.


Rani renesansni slikari, Đoto i Fra Anđeliko rekreirali su taj događaj u svojim slikama, kao što su i kasnije dosta poznatiji Da Vinči i Botičeli. Marija se pojavljuje u umjetninama sama i sa Isusom Hristom, a njeno rađanje Isusa postaje jedan od najfascinantnijih i najčešćih motiva slika u katedralama širom svijeta.


To je veoma uticalo na kreiranje slike o ženama i njihovoj seksualnosti i ponašanju. Marija je bila posvećena apsolutno Bogu, a ne svojim zemaljskim željama, zato se to očekivalo od žene u Zapadnoj kulturi, da se posveti maksimalno svom mužu.

pixabay
pixabay

Različite inkarnacije Marijine priče, zajedno sa zakonima koji su tada mijenjali političke odluke, stvaraju moć u rukama muškaraca i održavaju sliku žene koja je submisivna. Odjednom su žene ograničene na više načina: očekuje se od njih da rađaju, održavaju domove, poslušno ispunjavaju zahtjeve muževa bez ikakvih pitanja.


Međutim, bilo je praktičnih, ne puritanksih briga koje su dovele društva do mjesta da uzvise djevice. U tom vremenu, nasljedna prava su diktirala da muževi moraju biti sigurni da žene koje su oženili nose njihove biološke sinove, kao svojinu i to je ujedno značilo podjelu bogatstva i uspjeha u direktnoj krvnoj liniji. Upravo zbog toga žene su ohrabrene da ostanu čiste dok se ne udaju, kako bi se kompletno predale suprugu i nastavile lozu nasljednika njegovih korijena.


Uprkos tome što su prošle decenije, a sa svojim tranformacijama u zakonima i normama koji su artikulisali ženski status u društvu, religiozne grupe su još uvijek opterećene ženskom nevinošću i zaštitom. Ne i hrišćani, na primjer, učestvuju na balovima čednosti i čistoće, gdje ćerke plešu sa očevima i slave svoju nevinost. Sudeći prema svemu, ovi rituali i obećanja nemaju veliki uticaj na broj tinejdžerskih trudnoća. Istraživanja pokazuju da čak 30% djevojaka koje su odlučile da se pridržavaju apstinencijskog plana, odjednom ga prekrše i udaju se i zatrudne.

wikimedia commons (foto: Anton Bielousov)
wikimedia commons (foto: Anton Bielousov)

Autor istraživanja Entoni Pajk, govori o tome kako postoje tipovi rituala koji pomažu održavanju okoline gdje mlade žene nemaju pristup kontracepcijskim tabletama, a razvija se slika kako je žena vrijedna jedino ako je majka i supruga.


Pajk ističe kako ovo zapravo utiče na smanjenje seksualnog zdravlja žena i mladih djevojaka, koje misle da je apstinencija jedino rješenje. U drugim dijelovima svijeta, seksualna čistoća može biti pitanje života i smrti ženama. U nekim islamskim narodima, ako žena ima seksualne odnose ili zatrudni prije braka, čak i u slučaju silovanja, može biti žrtva ubijanja iz časti, koje čak nekad i porodica izvrši kako bi se spasila od besčasti.


Ujedinjene Nacije dale su svoj izvještaj kako ubijanje iz časti odnese 5000 života godišnje. Na Zapadu, uprkos nižim ulozima nevinost se veže uz mitove savremene kulture. Od nevine školarke Britni Spirs u pjesmi „Baby one more time“, do seksualno probuđene Madone u „Like a virgin“, kao naivne, mlade žene koja mijenja koncept gledanja nevinosti tradicionalnih predstavljanja Marije.

flickr
flickr

U iskušenju da se postigne nemoguć balans seksualne zrelosti i nevinosti, žene često više izgube nego što dobiju. U 2010. godini knjiga „Govor o seksualnim napadima: Društveni odgovor preživjelima” pokazuje da se dvije trećine žena koje govore o svojim napadima, često susreću sa reakcijama okoline koja ih krivi kao žrtve jer su prouzrokovale napad.


Međutim, nastoji se promijeniti svijest javnosti. U takozvanim SlutWalks, demonstraterke pozivaju na otvorenost i slave seksualnost, pozivajući na zaustavljanje srama od toga da je neko „kurva”. Žele takođe skrenuti pažnju kako žene nisu važnije ako su skromne, tihe i nevine.


Ove šetnje takođe se zalažu za žrtve seksualnih napada i protestuju protiv kulture silovanja, naročito na kampusima koledža. U 2016. godini kada je feminizam krilatica, kada se žena kandiduje za mjesto predsjednice Amerike, čini se da smo promijenili doživljaj žene od vremena Djevice Marije. Evolucija bi se međutim trebala primijeniti i na žensku seksualnost takođe. Nakon svega, seks ne treba da bude dominantna odrednica ženskog života, jer žene imaju mnogo važnije stvari o kojima mogu i trebaju misliti i razgovarati o njima.



Izvor: Lola magazin