Kristina de Pizan: Preteča feminističkog pokreta
Wikimedia Commons

Ovako je u svom najpoznatijem delu - Grad žena - pisala Kristina de Pizan, prva žena koja se profesionalno bavila pisanjem u Zapadnoj Evropi. Ova spisateljica, po mnogo čemu revolucionarna za 14. vek, prepoznata je među savremenim filolozima kao glavna figura kasne srednjovekovne francuske literature.

Revolucionarno pisanje

Kristina de Pizan je bila neobična po mnogo čemu za ženu iz 14. veka. Ne samo da je bila preteča feminističkog pokreta, nego je bila i plodan pisac. U periodu između 1399. i 1431. godine pisala je knjige koje pripadaju različitim žanrovima – knjige o manirima, biografije, psalme, poeme i stihove. Bila je revolucionarna za svoje doba kao prva žena koja je definitivno zarađivala od svog pera (Meri od Francuske, koja je živela približno 200 godina pre Kristine, navodno je takođe bila plaćena za svoje pripovedanje, ali se o njoj malo zna). Pored uticaja koji je ostvarila kao pisac, prva je uvela kovanice u narodni jezik.

Različiti žanrovi

Njeni radovi znatno variraju po tematici. Veći deo njenog dela je usmeren na borbu za ženska prava i poštovanje njihovih uloga u društvu, kao što su The Epistle of the God of Love i Debate of the „Romance of the Rose”. Takođe je napisala mnoge ljubavne poeme, uključujući Debate of the Two Lovers, The Book of the Duke of True Lovers i Story of the Three Judgements. Njena najpoznatija dela su The Book of the City of Ladies i The Book of the Three Virtues, oba izdata 1405. godine. Prva knjiga je još jedan primer stastvenog argumentovanja o vrednostima žena, dok u drugoj Kristina edukuje žene iz različitih društvenih klasa.

_event_management.gif

Književni uticaj

Kristinin književni uticaj je bio ogroman: „Mnoge uticajne žene narednih generacija posedovale su i čitale kopije njenih knjiga, uključujući Margaritu od Austrije i Mariju, kraljicu Mađarske, dve buduće upraviteljke Habzburške Holandije - kćerke svetog rimskog cara, Šarla V; Lujzu Savojsku, regenta Francuske za vreme vladavine svog maloletnog sina Fransoe I; Anu od Britanije - dva puta kraljicu Francuske i kraljicu Portugala - Leonu.” Kristina bi bila oduševljena da zna za ove činjenice s obzirom na to da je njena ideja bila da širi svoju poruku među plemenitim damama u nadi da će je one zauzvrat proneti do svih žena.

„I u tom cilju, razmišljala sam kako ću umnožiti ovaj rad u mnogo primeraka širom sveta… tako da bude predstavljen kraljicama, princezama, plemenitim damama… koje će se potruditi da bude dostavljen i drugim ženama.”

Knjiga koju je Ana od Britanije, kraljica Francuske, napisala svojoj kćerki Suzani, grofici od Burbona (Lessons to her daughter Suzanne de Bourbon) je nastala pod snažnim uticajem Kristinine knjige The Book of the Three Virtues. Prepoznavši je kao važno štivo za žene, Suzana je izdala knjigu 1521. godine. „Kristina je danas prepoznata kao glavna figura kasne srednjovekovne francuske literature.” Ne iznenađuje toliki uticaj njenog stvaralaštva, koje je bilo revolucionarno po mnogo čemu.

Pisala je na kolokvijalnom francuskom, kada su svi oko nje, njeni savremenici među muškim svetom, pisali na latinskom - jeziku aristokratije i intelektualaca. Na to je verovatno imalo uticaja uskraćivanje latinskog jezika od strane njenog oca, koji se zalagao da bude izložena maternjem, narodnom jeziku. To je rezultiralo osećanjem da vrata koja su njoj zatvorena, budu otvorena za druge. Verovatno je mogla da predvidi da će građani u budućnosti čitati na maternjem jeziku, pa će im tako njene knjige biti dostupne. U tom cilju, knjiga The Book of the Three Virtues sadrži delove za buržoaziju i seljanke uporedo sa onim za dame.

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

„Napad rečima” u Kristininim delima

Kristina de Pizan je začetnik upotrebe uvredljivih kovanica u francuski jezik. Solterer je opisivao Kristininu verziju kao verbalnu veštinu kojom „napada rečima” sa tendencijom sugerisanja besa i ogorčenosti. Ona je ovakvom vrstom jezika vodila pisanu raspravu o knizi „Romance the rose”. Tvrdila je da je knjiga ispunjena mržnjom i nasiljem prema ženama i kao odgovor hrabro je uzvratila: „Bolje je knjigu baciti u vatru, nego je krunisati lovorom.” Kraljev sekretar i jedan od njenih protivnika u raspravi se žalio: „Ponovo pišete uvredljivo u vezi onoga što je moj gospodar i učitelj, Žan de Mon, napisao u Romansi o Ruži”.


Ona, u osnovi, nije imala problem da se uhvati u koštac sa igrom koju su inicirali njeni savremenici među muškim svetom; ako bi se desilo da igra bude prljava, onda bi i ona igrala prljavo sa momcima. Kao što je Solterer pisao, na uvredljiv rečnik je odgovarala još vatrenijim opaskama.

U biografiji o kralju Francuske, Šarlu V, ona se ponovo služi ovom verbalnom veštinom . Šta više, uvodi i ironiju kao stilsku figuru – hvaljenjem „plemstva i ljubitelja mudrosti”, ona je zapravo opisivala njihovu krivicu. U svojoj autobiografiji takođe žustro napada postavljanje nacionalističkih vođa na čelo Francuske.


Grad žena je još jedan primer gde osvešćuje čitateljke pisanjem govora u kojima jezgrovito napada muškarce u čijim je rukama sva moć i bogatstvo, koji zbog povlašćene pozicije misle da je mudrost samo njihovo obeležje. Dalje u tekstu, ona upozorava žene da se čuvaju zamki zlih muškaraca. Ona koristi uvredljiv jezik selektivno, sugerišući da nisu svi muškarci zli, ali upozorava na one koji to jesu.


Osvrt na feminizam


Kroz dela Kristine de Pizan konačno je sa ženske perspektive opisan život žena u srednjem veku. Pre njenih radova, mnoge knjige su napisane o ženama, ali nijednu nije napisala žena. The book of the Three Virtues je jedina knjiga o manirima iz srednjeg veka, pored slične koju je napisao Frančesko Barberini. Dok Barberini piše samo o ulogama žena u domaćinstvu i porodici, Kristina detaljno opisuje odgovornosti žena u porodičnoj, socijalnoj, političkoj i ekonomskoj sferi, nasuprot onome što je patrijarhalno društvo nametalo.


The Book of the Three Virtues (Knjiga o tri vrline)


Knjiga je napisana kao set instrukcija „damama” iz različitih klasa (dama predstavlja spiritualno plemenitu ženu, a ne ženu koja je to bila po rođenju). Prema rečima Vilarda koji se bavio Kristininim životom i delom, „knjiga je uglavnom posvećena konstruktivnim predlozima za poboljšanje kvaliteta života žena ilustrovanim primerima žena koje su bile u prilici da se uspešno nose sa zahtevima društva”.


Ona savetuje dame da budu ljubazne prema ljudima koji žive na njihovom posedu: „Plemenita dama se neće oglušiti o pozive od strane porodilja, podjednako bogatih i siromašnih. Ona će biti milosrdna prema siromašnima i odavati čast bogatima. Postaraće se za krštenje njihove dece i, ukratko, prikazati sebe kao milosrdnu, toliko ljubaznu i humanu prema svojim podanicima da će oni govoriti samo dobro o njoj, moleći se za nju i obožavati je.”


Ona tu ne završava priču o njihovim odgovornostima. Savetuje ih da čuvaju svoja imanja dok su im muževi odsutni.


Ona piše da bi žena trebalo da poseduje srce muškarca, što znači da bude upućena u zakone ratovanja kako bi bila spremna da komanduje ljudima u slučaju potrebe, da se zaštiti i odbrani ako to situacija nalaže. Ona bi trebalo da testira njene zaštitnike i uveri se u njihovu hrabrost i odlučnost pre nego što stekne puno poverenje u njih, da bi znala na kakvu pomoć može da se osloni; u to bi trebalo da se uveri, a ne da bazira poverenje na krhkim obećanjima. Posebnu pažnju treba da obrati na sredstva kojima će moći da raspolaže u muževljevom odsustvu.


Čini se da su žene imale mnogo veću odgovornost od brige o porodici i vođenja domaćinstva, kako je pisao Barberini. Verovatno je Kristinino pisanje bilo poput daška svežeg vazduha za njene čitaoce, koji su konačno imali prilike da čitaju o onome što se zapravo dešavalo u njihovim životima.

Stvaralaštvo Kristine de Pizan je zaista bilo revolucionarno. Njen stav kao žene, upotreba narodnog jezika i prvi put prikazana verbalna veština „napada rečima” su dokazi za to. Ogroman uticaj na književnost takođe podržava tu činjenicu. Prosto je nezamislivo da je jedna žena uspela toliko da postigne u društvu u kojem je tretirana kao državljanin drugog reda.


Izvor: Tempmotherhood