Mata Hari, špijunka koja je izgubila sve
Fries Museum (Wikimedia Commons)

Kako izbeći klišee kada pričamo o Mata Hari, jednoj izvanrednoj špijunki i ženi koju je sopstvena reputacija femme fatale bacila u zasenak? Kako verno predstaviti mladu Holanđanku iz dobre porodice koja se udala za alkoholičara, a koji je zarazio i nju i njihovu zajedničku decu sifilisom i oteo joj ćerku? 


Na stogodišnjicu streljanja Margarete Gertrude Zele (1876-1917), što je njeno pravo ime, otvorena je izložba u Muzeju u Friziji koji se nalazi u Leuvardenu, njenom rodnom gradu, a koja pokušava da dâ lik jednoj devojci iz provincije koja je svojim egzotičnim plesom trijumfovala tokom Belle Époque, a na velikom platnu su je tumačile Greta Garbo, Marlen Ditrih, Žana Moro, pa i njena zemljakinja, Silvija Kristel.

Nema mnogo ličnih predmeta Mata Hari koji nam mogu poslužiti. Tek jedan broš, njene vizit-karte kao orijentalne plesačice ali i one na kojima je potpisana kao Margareta Maklaud, pod prezimenom njenog muža, vojnika koji se proslavio u današnjoj Indoneziji (tadašnjoj holandskoj koloniji). Dostupan nam je i album pun isečaka novinskih članaka o njenoj karijeri, kao i zvečke njene dece, Normana i Luize, zvane Non. 


Muzej je ove predmete izložio na jedan skoro teatralan način, a tu se nalazi i jedan sto koji liči na onaj ispitivački sto za kojim je ratni odbor u Francuskoj saslušavao Mata Hari zbog špijunaže. Ali postoji nešto još vrednije u salonu izložbe Mata Hari, mit i devojka, a to je njena lična prepiska i izveštaji sa suda. Radi se o skupini epistolarnih dokumenata koji služe kao vodič bez mnogo nade za jedno ljudsko biće koje se iznova stvorilo.


Došla je u Pariz 1903. godine kao razvedena i upropašćena žena od samo 27 godina. Prešla je iz privatnih salona u tada popularna pozorišta, iz Olimpije u Foli-Beržer, tumačeći na svoj način plesove sa Jave koje je videla tokom svog braka. „Postoji mnogo iznenađujućih sličnosti između njene životne putanje i skandala koji je danas snašao holivudskog producenta Harvija Vajnstina. Mata Hari je bila vrlo popularna među muškarcima, a sa 15 godina je izgubila posao u lokalnoj školi zbog seksualnog uznemiravanja. Kasnije ju je njen muž zlostavljao, i na kraju je morala da se prostituiše da bi preživela“, kaže Džuli Vilrajt, autorka knjige Fatalna ljubavnica: Mata Hari i mit o ženi u špijunaži

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

Ova studija brzo razrešava sve nedoumice o životu Holanđanke. „Da, spavala je sa muškarcima za novac, ali to je bilo nakon što je njen bivši muž odbio da plaća izdržavanje njihove ćerke, pa je Mata Hari izgubila starateljstvo nad njom. Regrutovali su je Nemci (a kasnije i izdali) pod kodiranim imenom H21, a radila je i za Francuze. Jedna od njenih najznačajnijih poruka je bila odbačena, iako se kasnije ispostavilo da je bila tačna. Upotreba nevidljivog mastila je bila veoma važna tokom Prvog svetskog rata i ona je rekla svojim kontaktima u Francuskoj da Nemci nose to mastilo na noktima. Nisu joj poverovali.“


Nevolja je što je Mata Hari – oko dana na malajskom jeziku – već održavala odnose sa vojnicima na obe strane i pre nego što su borbe počele, a i bila je u dugovima. „Sviđaju mi se oficiri. Radije bih bila ljubavnica nekog siromašnog vojnika, nego kakvog bogatog bankara“, rekla je tokom ispitivanja. 


Nemačke tajne službe su iskoristile njenu situaciju, mada joj jesu dali avans od 20.000 franaka (danas bi to bilo 37.000 evra). A ona, koja je igrala na kartu egzotike i obnaživanja u Parizu, Montekarlu, Beču ili Milanu, nije primetila da je obe strane pomno motre. 


Uz pomoć svog holandskog pasoša (Holandija je bila neutralna tokom rata) prelazila je granice bez problema i nije na vreme uvidela da se svest ljudi promenila, a tu promenu su izazvale ratne borbe. Odjednom su nestali svi oni momci koji su između 1905. i 1914. godine plaćali da bi je videli.

Gallica Digital Library (Wikimedia Commons)
Gallica Digital Library (Wikimedia Commons)

Pre nego što je završila u pariskom zatvoru Sen-Lazar, a kasnije i pred streljačkim vodom u Vensanu 15. oktobra 1917. godine, Margareta Zele je bila obična devojka. Njen otac je imao dobrostojeću prodavnicu šešira, ali je ona na kraju propala. Kada je imala 18 godina, javila se na lični oglas kapetana Rudolfa Džona Maklauda koji je tražio sebi ženu. 


Kapetan je bio 20 godina stariji od nje, pijanica i autoritativan. Venčali su se 1895. Maklaud joj je preneo sifilis i njihovo dvoje dece ga je nasledilo. Sin, Norman, umro je sa dve godine od trovanja živom koja se tada koristila za lečenje sifilisa. Non je umrla kada je imala 21 godinu zbog moždane aneurizme, „ali smatramo da je možda u pitanju isti uzrok smrti“, kaže Vilrajtova.


Velika tragedija sa skoro oslobađajućim odsjajem pri kraju. „Zaljubila se u ruskog oficira Vadima Maslova i želela je da krene ispočetka“. Vadim nikada nije dobio pisma koja mu je njegova voljena pisala u zatvoru. Pisma nije dobila ni njena ćerka, koja pre svoje smrti nije ponovo videla svoju majku.

Izvor: El Pais