Mir-Jam: Hrabro pero „srpske Džejn Ostin“
Facebook (Milica Jakovljević Mir Jam)

Milica Jakovljević, poznata pod pseudonimom Mir-Jam, rođena je 22. aprila 1887. godine u Jagodini. Detinjstvo i mladost provela je u Kragujevcu sa svojom veoma uglednom porodicom. Otac joj je bio državni činovnik Jakov Jakovljević, dok je brat, Stevan Jakovljević postao akademik i pisac. Po obrazovanju bila je učiteljica, završila je Višu žensku školu u Beogradu. Nekoliko godina provela je radeći kao učiteljica u seoskoj školi u podnožju Rtnja. Tečno je govorila francuski i ruski jezik.


Nakon Prvog svetskog rata, Milica se seli u Beograd. Iako je volela učiteljsku profesiju, u prestonici odlučuje da ostvari potencijale i posveti se negovanju svog talenta: želi da piše. Najpre, 1921. godine otpočinje novinarsku karijeru u dnevnom listu Novosti, zatim nastavlja u Nedeljnim ilustracijama. Najuzbudljiviji deo njene radne biografije upravo čini period kada se prepliću novinarski i literarni rad.  


Tridesetih godina XX veka, najčitanije članke u Nedeljnim ilustracijama činili su nastavci Miličinih ljubavnih romana. Njen uticaj na čitalačku publiku toga vremena bio je veoma snažan. Bilo da je reč o potrebi za begom od stvarnosti ili o povratku vere u pravu ljubav, veliki broj žena je s nestrpljenjem iščekivao romane u nastavcima.


Mir-Jam je pisala o ljubavi, o braku, o životnim izborima devojaka iz građanskih slojeva. Njene junakinje su i nežne i hrabre, one su natprosečno obrazovane i veoma samostalne prilikom donošenja važnih životnih odluka, baš takve kakva je bila i ona sama. Iz njenog pera potekle su neverovatne ljubavne priče i dramski zapleti. Privatno je bila neudata, govorila je da mnogo radi i da nema vremena za romanse, što su joj ljudi zamerali.


Naizgled p(l)itko i lepršavo štivo, uvijeno slojevima nežnih osećanja i sa mnogo ljubavi i topline, ipak predstavlja nešto više. Spisateljica, kao iskreni svedok svoga vremena, zapravo, detaljno i autentično dočarava život, modu i vrednosti tadašnjeg, jugoslovenskog građanskog sloja u međuratnom periodu. To je u stvari i doprinelo realnoj vrednosti njenih romana i donelo joj nadimak Džejn Ostin srpske književnosti.




Po okončanju Drugog svetskog rata, Miličina karijera doživljava sunovrat. Pošto odbija da piše za okupacionu štampu, čuvajući čast porodice, ali i novinarske profesije, gubi status novinara, koji je to tada uživala. Čak su čitateljke njenih romana bile kažnjavane, a za svakoga ko umišlja da je pisac, govorilo se da „piše kao Mir-Jam“. Od cenjene postaje osporavana.  


Milica je uprkos materijalnoj bedi koja ju je snašla i odbacivanju od strane vladajuće vlasti, nepokolebljivo koračala beogradskim ulicama, uvek dostojanstvena i gorda. Nesalomivog duha nije dozvolila da politika upravlja njenim životom, iako je bila „neprilagođena“ te su joj oduzeli službu, dušu nisu uspeli,ostala je svoja i jedinstvena.


Živela je u Molerovoj ulici 21 u Beogradu, sve do kobne upale pluća u zimu 22. decembra 1952. godine kada je preminula. Sledećeg dana nijedan list nije objavio vest o njenoj smrti.


U Ateljeu 212 je 1972. godine prvi put izvedena predstava po motivima romana Ranjeni orao. Dakle, tek je posthumno, njen rad ponovo postao dostupan javnosti, u vidu romana na policama širom knjižara, kao i ekranizacijom njenih dela kroz popularne tv serije i filmove. 

Književni opus Mir-Jam čine romani: Ranjeni orao, To je bilo jedne noći na Jadranu, Nepobedivo srce, Otmica muškarca, Greh njene majke, U slovenačkim gorama, Samac u braku, Mala supruga i autobiografski roman  Izdanci Šumadije; zbirke pripovedakaDama u plavom, Devojka sa zelenim očima, Časna reč muškarca, Sve one vole ljubav; pozorišni komadi: Tamo daleko i Emancipovana porodica. 


U deceniji za nama, čak pet romana proslavljene autorke dobilo je ekranizovanu verziju i to kroz pet serija Ranjeni orao (2008), Greh njene majke (2009/10), Nepobedivo srce (2011/12), Samac u braku (2014), Jedne letnje noći (2015) i dva filma Ranjeni orao (2009)i Kad ljubav zakasni (2014) snimljenom po romanu Samac u braku. Dakle, u relativno kratkom vremenskom periodu, publika, posebno mlađe generacije, imala je priliku da upozna dela književnice čije je doba odavno prošlo, ali koja izvanrednim zapletima oživljava duh jednog drugačijeg vremena i vrednosnog sistema.


Jedna je od samo tri žene, pored Dese Glišić i Mage Magazinović, koje su uvrštene u monografiju o dva veka srpskog novinarstva (1791-1991) i time zabeležene među 100 najznačajnijih srpskih novinara.


Bilo da se Milica posmatra kao „kraljica ljubavnih romana“ ili, neki će reći obična spisateljica lake literature, izvesno je da je poput Anđelke, junakinje iz romana Ranjeni orao, kreirala snažne ženske likove, koji su znatno doprineli promeni pogleda na žensku emancipaciju toga vremena, u smislu isticanja značaja obrazovanja, zaposlenja i samostalnosti samih žena.


U vreme kada je većina žena bila neobrazovana i potlačena, Milica Jakovljević se borila za rodnu ravnopravnost. Naročito je zapažen njen tekst Treba li podići ženi spomenik, u kojem ističe da je neophodno da se ženama prizna svako umeće.


„Žena je i naučnica i sportiskinja i umetnica“ – govorila je Mir-Jam i učiteljica i novinarka i književnica.