Nataša Kovačević: Kada ne odustajete, uvek imate šanse
youtube

Vozač autobusa nije bio kriv. Skrenuo je sa puta, pokušavajući da izbegne direktan sudar sa automobilom koji je ušao u njegovu traku. Nesreća se dogodila na putu za Šopron gde su košarkašice mađarskog kluba Đera, za koji je u tom trenutku Nataša nastupala, trebale da odigraju pripremnu utakmicu. Menadžer tima Peter Tapodi i trener Fuzi Akos izgubili su svoje živote, dok je Nataša zadobila teške povrede i lekari nisu imali izbora. Da bi joj spasli život, morali su da joj amputiraju levu nogu do kolena.

Činilo se da je njena karijera završena. To je u prvom momentu i sama Nataša mislila. Međutim, zahvaljujući svom sportskom duhu nije se predala. Istrpela je brojne operacije, da bi uz pomoć sportske proteze ponovo učila da hoda. Već sredinom 2015. godine učinila je nemoguće – zadužila je dres, i to svoje omiljene Crvene zvezde i ponovo zaigrala košarku.


Bilo je to protiv niškog Studenta u utakmici 6. kola prvenstva Srbije. Ova utakmica ostaće krupnim slovima ispisana u istoriji sporta. Crvena zvezda je zabeležila više nego ubedljivu pobedu, a Nataša je provela petnaest minuta na terenu i postigla pet poena. U igru je ušla u šestom minutu prve četvrtine i tom prilikom dobila velike ovacije cele hale u Železniku.


„Zaista sam presrećna što sam ponovo ovde, osećam se sjajno i velika je čast igrati za Zvezdu. Takođe sam jako srećna što je moj povratak obeležen u klubu iz kog sam otišla u Đer, a to je Crvena zvezda. Praktično sam se vratila kući i kao da ovih dve godine nije ni bilo“, izjavila je posle utakmice novinarima ova hrabra košarkašica.


pixabay
pixabay

Njena odlučnost, upornost i hrabrost oduševila je, ne samo ljude u Srbiji, već ceo košarkaški svet. U čast njenog povratka košarci, FIBA Europe je u Budimpešti 2015. godine, u okviru evropskog prvenstva za žene, organizovala „Legend game“, uz učešće najpoznatijih zvezda evropske muške i ženske košarke. Ista ova organizacija je baš nju izabrala za ambasadora za mlade.


Nataša Kovačević je rođena 20. maja 1994. godine u Beogradu. Od malih nogu zavolela je sport, što ne čudi pošto dolazi iz sportske porodice. Njen otac Vukašin se bavio rukometom, a njena majka Natalija Bacanović bila je član legendarne ekipe Crvene zvezde koja je 1979. godine postala evropski šampion.


Sa osam godina počinje da trenira košarku, a „krivac“ za njen izbor bio je fantastični Peđa Stojaković. Karijeru je počela 2008. godine, igrajući za Crvenu zvezdu, Partizan, Voždovac i Đer. Tri puta je igrala za kadetsku reprezentaciju Srbije na prvenstvima Evrope, sa juniorskom dva puta, osvojivši pritom i jednu bronzu, a sa reprezentacijom do 19 godina starosti učestvovala je na Svetskom prvenstvu 2013. godine, neposredno pre nesreće.


Od igračke karijere oprostila se trofejom u Kupu 2016. godine. Uspešno ostvaren cilj, kako je kasnije objasnila za portal redstarbelgrade.info. „Želela sam da motivišem ljude i da im pokažem da ma šta god da se desi da nije kraj sveta i da mogu da se izbore sa svim poteškoćama“, izjavila je Nataša tom prilikom.

pixabay
pixabay

Njena posebna želja je da inspiriše žene da samouvereno idu napred, da budu snažne, istrajne i da ne odustaju od svojih snova. Stoga je odlučila da svoju borbu opiše u nedavno objavljenoj autobiografiji „Koraci“, koju je napisala uz pomoć novinara Politike Aleksandra Miletića. Njen cilj je da omogući ljudima da upoznaju nju, ali i njene strahove, i kako se sa njima suočila. Jer samo na taj način moći će da shvate kako je prebrodila tu tragediju, i u isto vreme nauče nešto iz njenog iskustva.


Nataša je 2016. godine, u 23. godini, postala predsednica ženskog košarkaškog kluba „Crvena zvezda“ (ovogodišnje šampionke države i osvajačice Kupa), dok je u isto vreme studirala na dva fakulteta (Fakultet za sport Univerziteta „Union“ i Fakultet za turizam i hotelijerstvo Univerziteta „Singidunum“).


Međutim, zbog novog angažmana u FIBA (izabrana je da bude polaznik dvogodišnjeg edukativnog projekta „TIME OUT") i nemogućnosti da u punom kapacitetu obavlja svoju funkciju, Nataša je nedavno odlučila da se povuče sa mesta predsednice Crvene zvezde.


Pored svih obaveza i nedaća, ona misli i na druge. Nalazi se na čelu svoje fondacije, koja promoviše ženski sport, pruža pomoć teže povređenim i obolelim sportistima, ali je i podrška mladim sportskim talentima u sportskom razvoju i školovanju.


Nataša Kovačević je heroina naše i svetske košarke, i inspiracija mnogima. Pokazala je da su sve prepreke na našem životnom putu – ma koliko one velike bile – savladive. Nema tajne i nije lako, ali uz osmeh, upornost, veliki rad i odricanje sve je moguće.