Nusrat Jahan Rafi: Živa spaljena
Screenshot (Facebook)

Njena hrabrost da govori o seksualnom napadu, njena smrt pet dana nakon što je zapaljena i sve što se desilo u međuvremenu, zahvatilo je Bangladeš i privuklo pažnju na ranjivost žrtava seksualnog uznemiravanja u ovoj konzervativnoj južnoazijskoj državi.

Nusrat (19) živela je u Feniju, malom gradu udaljenom 160 km južno od Dake. Pohađala je medresu, odnosno, Islamsku školu. 27. marta, ispričala je kako ju je direktor pozvao u svoju kancelariju i dodirivao na neprikladan način. Pre nego što se nešto više dogodilo, ona je istrčala napolje. 

Mnogo devojaka i mladih žena radije bira da svoja iskustva seksualnog uznemiravanja ili zlostavljanja drži u tajnosti, iz straha da će ih društvo ili porodica osramotiti. Ono što Nusrat Jahan čini drugačijom je to što ona, ne samo da je govorila o tome, već je i otišla u policiju, uz pomoć svoje porodice, na dan kada se navodno zlostavljanje dogodilo. 

Dala je izjavu u lokalnoj policijskoj stanici. Umesto da joj obezbedi bezbedno okruženje, kako bi se prisetila traumatičnog iskustva, policajac zadužen za slučaj ju je snimio svojim telefonom, dok je opisivala mučenje. Nusrat je na video snimku vidno uznemirena i pokušava da sakrije lice rukama. Čuje se kako policajac naziva žalbu „ništa strašnom, nebitnom“ i govori joj da skloni ruke s lica. Snimak je kasnije procureo u lokalne medije.

"Pokušao sam da je odvedem u školu"

Lauren Hartnett (Flickr)
Lauren Hartnett (Flickr)

Nusrat Jahan Rafi je bila iz malog grada, iz konzervativne porodice i išla je u versku školu. Za devojku na njenom mestu prijavljivanje seksualnog uznemiravanja može imati posledice. Žrtve se često suočavaju sa osudom svoje zajednice, uznemiravanjem, lično i putem interneta, a u nekim slučajevima i sa nasilnim napadima. Nusrat je doživela sve to. 

Nakon što je otišla u policiju 27. marta, direktor je uhapšen, ali stvari su se tada pogoršale za Nusrat. Grupa ljudi se okupila na ulici zahtevajući njegovo oslobađanje. Protest su organizovala dva učenika, a navodno su učestvovali i lokalni političari. Ljudi su počeli da krive Nusrat, a njena porodica se zabrinula za njenu bezbednost. Ipak, 6. aprila, jedanaest dana nakon navodnog seksualnog napada, Nusrat je otišla u školu da položi završne ispite. 

„Pokušao sam da odvedem sestru u školu i uđem u prostorije, ali su me zaustavili i nisu mi dozvolili da uđem“, rekao je Nusratin brat, Mahmudul Hasan Noman. „Da nisam bio zaustavljen, ovako nešto se ne bi desilo mojoj sestri“, dodao je. Prema izjavi koju je dala Nusrat, jedna učenica ju je odvela na krov škole, rekavši da je jedan od njenih prijatelja pretučen. Kada se Nusrat popela na krov, četiri ili pet ljudi, obučenih u burke, su je navodno opkolili i vršili pritisak na nju da povuče slučaj protiv direktora. Kada je ona to odbila, zapalili su je.


Šef istražnog biroa policije, Banaj Kumar Majumder, rekao je da su ubice želele „da izgleda kao samoubistvo“. Njihov plan je propao kada je Nusrat spašena nakon što su oni pobegli sa mesta zločina. Ona je bila u mogućnosti da da izjavu pre nego što je umrla. 

„Jedan od ubica joj je držao glavu na dole, pa kerozin nije tu dospeo i zato joj glava nije bila spaljena“, rekao je g. Majumder za bengalijski BBC. Ali, kada je Nusrat odvedena u lokalnu bolnicu, doktori su ustanovili da joj opekotine prekrivaju 80% tela. U nemogućnosti da leče opekotine, poslali su je u bolnicu u Daki. U ambulantnim kolima, bojeći se da možda neće preživeti, snimila je izjavu mobilnim telefonom svog brata. „Nastavnik me je dodirivao, boriću se protiv ovog zločina do svog poslednjeg daha“, čuje se kako ona govori. Takođe je identifikovala neke od napadača kao učenike u medresi. 

Vest o Nusratinoj smrti je preplavila medije u Bangladešu. Umrla je 10. aprila. Hiljade ljudi se pojavilo na njenoj sahrani u Feniju. Od tada, policija je uhapsila 15 ljudi, od kojih je njih sedmoro navodno učestvovalo u ubistvu. Među uhapšenima su i dva učenika koja su organizovala protest podrške direktoru. Direktor ostaje u pritvoru, a policajac koji je snimio Nusratinu žalbu o seksualnom uznemiravanju je uklonjen sa svog položaja i prebačen u drugo odeljenje. 

Pixabay
Pixabay

Nusratina smrt je izazvala proteste i hiljade ljudi je koristilo društvene mreže da izrazi svoju ljutnju zbog njenog slučaja i postupanja sa žrtvama seksualnog napada u Bangladešu. 

„Celog života sam želela ćerku, ali sada se bojim. Rađanje ćerke u ovoj državi predstavlja život pun straha i brige“, napisala je Lopa Hosein u svojoj objavi na Fejsbuku. 

Prema grupi za prava žena Bangladeša - Mahila Parishad, bilo je 940 slučajeva silovanja u Bangladešu tokom 2018. godine. Ali istražitelji kažu da je pravi broj verovatno mnogo veći. 

„Kada žena pokuša da dobije pravdu za seksualno uznemiravanje, ona mora ponovo da se suoči sa velikim brojem uznemiravanja. Slučaj se oteže godinama, one se srame u društvu, a nedostaje volja policije da pravilno istraže optužbe“, kaže Salma Ali, advokat za ljudska prava i bivši direktor Udruženja žena advokata.

„To dovodi do toga da žrtva odustane od traženja pravde. Na kraju krajeva, kriminalci se ne kažnjavaju i ponavljaju isti zločin. Drugi se ne plaše da urade isto, baš zbog takvih primera“. 

Sada se postavlja pitanje: Zašto je Nusratin slučaj privukao pažnju tek nakon što je napadnuta? I da li će njen slučaj promeniti pogled na seksualno zlostavljanje u Bangladešu?

Vrhovni sud države je 2009. godine doneo naredbu da se u svim obrazovnim ustanovama uspostave ćelije za seksualno uznemiravanje u kojima učenici mogu podneti pritužbe, ali mali broj škola je preuzeo inicijativu. Aktivisti sada traže da se naredba sprovede i utvrdi zakonom, kako bi zaštitili učenike. 

„Mora doći do promene, kako psihološki, tako i u primeni vladavine prava. Svest o seksualnom uznemiravanju se treba graditi od detinjstva u školama“.


„Oni moraju da nauče šta je ispravno i pogrešno kada je u pitanju seksualno uznemiravanje“.


Izvor: BBC