Pepeljugo, nasilje nije bajka!

Foto: Disney

Ko je Pepeljuga?

Pepeljuga je marginalizovani član porodice, potlačena, jer je nazaštićena i samim tim na meti ostalih članova novonastale porodice. Odlikuje se požrtvovanošću, skromnošću i izuzetnom dobrotom. Obespravljena je nakon promene statusa.

Na samom početku bajke ostaje siroče. Oproštajni razgovor sa majkom možemo protumačiti kao čin odvajanja, nakon čega dolazi prerano sazrevanje i borba sa nadolazećim nedaćama. Motiv majke zaštitnice igra vodeću ulogu u bajci, kao i lik dobre vile. Zatim, majčin grob figurira kao sigurna kuća, a dobra vila kao savet stručnog lica koje pomaže žrtvi. Likovi ženskih zaštitnika uglavnom nemaju fizičko prisustvo, materijalni oblik, ali imaju moć da preokrenu situaciju i pruže pomoć. Uloga dobre vile kao arbitra pravednosti predstavlja pomagača koji vidi da Pepeljuga zaslužuje bolje – dostojanstveniji život i društveni ugled.

U bajci su prisutni i ženski motivi ulepšavanja koje ujedno prati i promena statusa Pepeljuga – „kraljica zabave“ – Pepeljuga – prinčeva izabranica. Pepeljugina transformacija prvenstveno predstavlja uključivanje u zajednicu, i nasuprot tome - njen status izopštene iz zajednice. U pitanju je postizanje društvene ravnoteze, sa posebnim osvrtom na porodične odnose. Reč je o obespravljenom članu porodice koji do ponoći sme da zablista. Iako bljesak pravde kratko traje, nudi mogućnost trajnog izbavljenja.

Ako obratimo pažnju na Pepeljugin dolazak na bal, ona ispunjava društvene norme u vidu odevanja i kočija. Dakle, ne nastupa kao autsajder. Štaviše, svakog dana je autsajder. Budući da je odlazak na bal vremenski ograničen, bajka krije i pouruku da dobre devojke dolaze kući na vreme, a ukoliko se prekrši taj uslov stiže kazna u vidu razotkrivanja, i po Pepeljugu (i sve Pepeljuge) lošeg raspleta događaja.

cinderella_yelling.jpg
Foto: gurl.com

Verbalno nasilje vidimo već iz dodeljenog nadimka koji postaje ime. Njemu je prethodilo fizičko nasilje koje se manifestuje u vidu obavljanja teških poslova. Prisutni su „ženski poslovi“ kojih se sestre i maćeha odriču „u korist“ Pepeljuge. Delegiranje takvih poslova je dodatno stavlja u subordinirani položaj. Pored fizičkog eksploatisanja, Pepeljuga se svakodnevno suočava sa vređanjem i ponižavanjem.

Dakle, diskriminacija je potkrepljena verbalnim nasiljem i fizičkom ekspoloatacijom. Nameće se pitanje kako protumačiti kućne poslove i zabranjen pristup društvenom životu kojima se devojka kažnjava? U pitanju je socijalno nasilje, koje je izraženije kod žena. Kazna smišljena za Pepeljugu zapravo govori o vrednostima onih koji su kaznu smišljali. Oduzimanje haljina kao čin promene socijalnog statusa predstavlja vid kazne koju bi mogla smisliti žena. Pepeljugu ne vode na bal, što predstavlja diskriminaciju i društveno raslojavanje, čime se otkrivaju porodične i društvene vrednosti. Odbijanje da Pepeljugu odvedu na bal predstavlja kulminaciju kažnjavanja, jer je bal centralni događaj. Time se otkriva dvostruki identitet dodeljen Pepeljugi - kao nekog ko ne pripada ni porodici ni društvu. Takođe, porodične i društvene vrednosti impliciraju koheziju koja je ovde izostala.

Termin pastorka je dodatno stigmatizuje. Bila je drugačija, a nasilju su obično izloženi oni koji su drugačiji. Takođe, nasilje se prećutkuje. Otac je odsutan kako fizički, tako i u interesima da sazna u kakvom je položaju Pepeljuga. Nasilje se vrši bez prisustva trećih lica.

Pepeljuga je lepša od od polusestara i predstavalja konkurenciju. Zato je fizički iznuruju i estetski oštećuju. Uočavamo aspekt lepote koji provocira i ugrožava pozicije drugih, ženskih aktera. Možemo zaključiti da se radi o rodno zasnovanom nasilju gde žene vrše nasilje nad ženama. Reč je o borbi za „resurse“. Maćeha želi da sebi i svojim kćerkama obezbedi bolji položaj kako u porodići, tako i u društvu.

Pepeljuga je relikt prethodne porodice i kao takva biva potisnuta. Pepeljugino samo prisustvo i poreklo predstavljaju stalno podsećanje na prvi brak Pepeljuginog oca, dok su nasilne radnje pokusaj uništenja sadašnjosti i sećanja na taj brak. Polarizacija likova i njihovih odnosa je veoma izražena, imamo podelu na dobre i loše, potlačene i one koji tlače, privatno i javno, primarnu i skundarnu porodicu.

_event_management.gif

Dva ženska lika nam pokazuju i dva modela ponašanja – lik Pepeljugine majke i lik maćehe, iz čega vidimo da se učenje po modelu reflektuje na članove porodice i gradi odnos prema nasilju. Deca nasilnika često i sama postaju nasilnici. Takođe, pripovedač se ne bavi detaljno kaznom koja je stigla nasilnice. Jedina kazna je „pucanje od muke“ i pritajeni gnev kao demaskiranje ženskih slabosti.

Ako se dodatno fokusiramo na sam rodni aspekt bajke, otvaraju se nova pitanja. Kakva bi kazna bila smišljena za eventualnog muškog člana porodice? I da li bi se nad njim uopšte i vršilo nasilje? Kako bi izgledao muški pandan Pepeljuge i kako bi onda izgledao zaplet, likovi i vid nasilja? Da li je Pepeljugina slabost, kako fizička, tako i socijalna, ohrabrenje za vršenje nasilja?

Pepeljuga je, takođe, i poistovećena sa ulogom žtrve. Udruživanje s ciljem vršenja nasilja je svakako dodatno umanjilo Pepeljugine izglede za borbu. Ipak, njena pasivna uloga možda predstavlja samo tihu, unutrašnju borbu koja će na kraju rezultirati skidanjem okova, večnom slobodom i udajom za princa. Međutim, ukoliko ovakav model „borbe“ protiv nasilja primenimo na sadašnji trenutak, malo je verovatno da će se žrtva nasilja u porodici izboriti za svoja prava. Nepouzdano je osloniti se na srećne okolnosti i nagrade koja stiže pravedene i napaćene. Osim ako ne živimo u bajci. Što je, takođe, malo verovatno.

exotic_wallpaper_of_cinderella_widescreen.jpg
Foto: ozwallpaper.com

Kako se boriti protiv nasilja u porodici? Koliko je kult majke i drugih zaštitnica, fizičkih i metafizičkih važan? Iako rezultat borbe protiv nasilja ne možemo pripisati samo jednom činiocu, moramo imati u vidu da su zaštita i podrška itekako dobrodošle, bilo da dolaze u vidu institucija ili pojedinaca koji ohrabruju žrtvu i pomažu joj da se izbori za sebe. Ipak, porodica nastala na ovaj način ne mora nužno voditi do nasilja, niti smemo optužiti bajku za promociju nasilja i netolerancije u porodici.

Koliko god pitanja da postavimo, nadajmo se da na kraju dobro pobeđuje zlo. Pepeljuga ne može zauvek biti u dronjama. Pravda stiže nogate sestre, a cipelica predstavlja kalup koji odvaja žito od kukolja. Na kraju dolazi princ spasitelj sa kojim Pepeljuga započinje novo poglavlje života, zauvek odvojena od nepravde i nasilja.

Ipak, zlih maćeha i sestara će nažalost uvek biti. Možda ih nećemo prepoznati jer svoje uloge pažljivo skrivaju od očiju javnosti. Mnoge Pepeljuge ne dočekaju princa i bal pravednosti već tragično nastradaju u porodičnom nasilju. Otvorimo oči pred nasiljem.

Nadežda transcendira između nauke i biznisa, duhovnog i materijalnog, večnosti i trenutka.