Valentina Terješkova: prva žena u svemiru
fozto: Yuryi Abramochkin (wikimedia commons)

Valentina Terješkova rođena je 6. marta 1937. godine u ruskom selu Veliko Maslenjikovo, kao najmlađa od troje dece. Otac joj je poginuo u Drugom svetskom ratu u finskoj oblasti Limeti kada je imala svega dve godine, a majka joj je radila u tekstilnoj fabrici. Zbog teških životnih uslova Valentina je bila primorana da napusti školovanje i da se zaposli, a kasnije je vandredno završila tehničku školu za laku industriju.


U detinjstvu je dobila nadimak „Hrabrica”, jer je volela da skače u vodu na glavu i nadmeće se s dečacima. U ranoj mladosti se priključila jednom amaterskom klubu padobranstva i zauvek zaljubila u visine. 


Zanimljivo je da je, kada se Jurij Gagarin vinuo na svoj prvi let oko zemlje, Valentinina majka je izjavila kako se nada da će se u svemir ubrzo otisnuti i neka žena, ni ne sluteći pritom da će to podstaknuti Valentinu da se upusti u avanturu zbog koje će njeno ime zauvek ostati zabeleženo u istoriji čovečanstva.


foto:  V. Malyshev (wikimedia commons)
foto: V. Malyshev (wikimedia commons)

Nakon Gagarinovog leta, inženjeri sovjetskog svemirskog programa načuli su da Amerikanci nameravaju da pošalju prvu ženu u svemir, a kako je Hladni rat bio u punom jeku, Sovjeti sa željom da preduhitre rivale objavljuju konkurs za žene – kosmonaute.


Kandidatkinje su, po uslovima preciziranim u konkursu, morale imati manje od 30 godina, biti visoke manje od 170cm i teške manje od 70 kilograma. Valentina je podnela prijavu i ušla u najuži izbor, zajedno sa još 4 devojke.


Usledila je obuka u trajanju od 18 meseci, tokom koje je Valentina morala da prouči gomilu tehničkih priručnika i da se upozna sa projektovanjem raketa i svemirskih brodova. Pripreme su uključivale letove u bestežinskom stanju, izolazione i centrifugalne testove, skokove padobranom, pilotsku obuku na mlaznom lovcu MIG-15UTI i iscrpljujuće fizičke treninge.


Valentina Terješkova i Anđela Dejvis (foto: D. Chernov/wikimedia commons)
Valentina Terješkova i Anđela Dejvis (foto: D. Chernov/wikimedia commons)

U martu 1962. godine je doneta odluka da će u misiji učestvovati dva svemirska broda – Vostok 5, kojim će upravljati muškarac i Vostok 6, kojim će upravljati žena.Par meseci kasnije usledilo je saopštenje da će ,,peticom” upravljati Valerij Bikovski a ,,šesticom” Valentina Terješkova.

Bikovski je uspešno poleteo 14. juna 1962. godine, a dva dana kasnije, 16. juna, Valentina je obukla skafander i uputila se ka lansirnoj lampi. Nakon završenih provera i sudbinskog odbrojavanja, Vostok 6 je poleteo i Terješkova je postaje prva žena kosmonaut u istoriji ljudskog roda. Provela je u svemiru gotovo puna 3 dana - 71 sat – i napravila za to vreme 48 krugova oko Zemlje, vodeći dnevnik i snimajući fotografije koje kasnije naučnicima pružaju značajne podatke.


 Nakon što je Vostok 6 ponovo ušao u Zemljinu atmosferu padobranom je iskočila iz letelice i kročila se na tlo kao najveća ruska posleratna heroina, prva i najmladja žena - kosmonaut u istoriji.


Pet meseci kasnije se udala za ruskog kosmonauta Andrijana Nikolajeva, a prijemu su prisustvovali vodeći sovjetski naučnici i rukovodioci na čelu sa predsednikom Nikitom Hruščovim. Valentina i Andrijan su godinu dana kasnije dobili ćerku Elenu, koja je prvo dete na svetu čija su oba roditelja bili svemirski putnici.


Valentina Terješkova i Nil Armstrong (foto: Rudolf Kucherov/wikimedia commons)
Valentina Terješkova i Nil Armstrong (foto: Rudolf Kucherov/wikimedia commons)

Nakon obavljene misije, na pitanje kako bi Sovjetski Savez mogao da joj se oduži za veličanstven podvig koji je izvela, Valentina je odgovorila da bi volela da se ustanovi gde joj je otac tačno poginuo.

Ruski zvaničnici su joj ispunili želju i u oblasti Limeti, koja se sada nalazi sa ruske strane granice, danas stoji spomenik podignut u čast Vladimira Terješkova, ratnog heroja.


U narednim godinama Valentina je diplomirala na Vazduhoplovnoj akademiji Žukovski, čime stiče zvanje inžinjera aeronautike, a kasnije postaje i doktor tehničkih nauka. Obavljala je značajne političke funkcije i pružila aktivan doprinos sovjetskom feminističkom pokretu. 

Proglašena je herojem Sovjetskog Saveza i odlikovana je brojnim ordenima i medaljama. Dobila je počasni doktorat univerziteta u Edinburgu i, što je možda najzanimljivije, jedan Mesečev krater je nazvan po njoj.

Na prijemu, koji je povodom njenog sedamdesetog rođendana bio priređen u rezidenciji ruskog predsednika Vladimira Putina, Valentina Terješkova priznala je da bi volela da učestvuje u misiji na Mars, čak i kada bi to bilo putovanje u jednom pravcu.