Zašto se organska kozmetika vraća u naše domove?
Privatna ahiva

Odgovor na ova pitanja pronašli smo kod Vanje Marčić Sulomar. Direktni potomak poznatog doktora nauka, travara i farmaceuta Jovana Tucakova, ova mlada mama u svom stanu u Novom Sadu izučava biljke i pravi prirodnu kozmetiku za svoju porodicu i odgovarajuće tržište.


Kako je krenulo interesovanje za izučavanje bilja i spravljanje preparata na prirodnoj osnovi?


Ja sam ceo život u ovome. Zahvaljujući mom pradedi, koji je bio travar i autor prvog udžbenika farmakognozije na srpskom jeziku, oduvek sam se interesovala za biljke i njihova svojstva. Pravu formu svojoj ljubavi prema prirodnoj kozmetici sam počela da dajem pre desetak godina.


Pošto imam problema sa kožom koja je sklona alergijama, dermatitisima kao i osetljivosti na razne tkanine počela sam da pravim kreme, macerate i ulja od onih sastojaka koje sam imala u kući. Ubrzo sam uvidela da je to u stvari vrlo jednostavno i lako. Svako u svojoj kuhinji može na brz način da napravi efektan i mnogo kvaliteniji proizvod nego da ga kupi u dućanu.


Kako dolaziš do sirovina i da li su one dostupne baš svakome?


Zdrave biljke se mogu pronaći na svakom koraku. Naravno da treba da vodite računa da li tu određenu travu uberete u gradu, pored prašnjavog puta, ili odete malo dublje na Frušku Goru i uživate u bogatstvu raznih trava i bilja koje je generalno naše okruženje prepuno.


Možete ih pronaći bukvalno čim malo ugreje sunce odnosno od marta do oktobra, uvek nekog bilja ima. Potope se na četiri nedelje kako bi pustile sva svoja lekovita svojstva u vidu etarskih ulja, procede se i dobijete macerat. Jednostavno. Tu smesu možete dodati u već postojeću kremu kako bi se dodatno obogatila.

Privatna arhiva
Privatna arhiva

Bavljenje biljem je povuklo sa sobom i izučavanje o njegovim blagodetima. Koliko moraš biti upućena u sve karakteristike određene biljke?


Itekako moraš biti upućen ukoliko želiš da napraviš lekovitu smesu koja će da pomogne. Sve biljke imaju lekovita svojstva, ali ne deluju na svakoga isto. To je osnova od koje se polazi. Na primer, nana je odlična za želudac, odnosno protiv bolova, ali ona kod mene izaziva kiselinu.


Svaka biljka ima širok spektar lekovitog dejstva, samo je na svakom od nas da pronađe koja je biljka za njega. Isto je i sa kozmetikom. Pčelinji proizvodi su dobri ali ne za ljude koji su alergični na to. Tu mora dosta da se vodi računa.


Pre upotrebe bilo kojeg preparata, bilo da je u pitanju prirodna kozmetika spravljena u vašem stanu ili kupljena u prodavnici, treba da se testira na sopstvenoj koži. Neki osetljivi deo kože, na primer ispod vrata se malo premaže određenim proizvodom. Sačekajte par sati ili nekada i 24 sata ako ste osetljiviji, da vidite kako reagujete na proizvod.


Svi smo mi različiti i zato je nezahvalno da  se priča i hvali neka kozmetika, svako od nas je drugačiji i zna sebe i svoju pH vrednost kože.


Da li postoje određena pravila za spremanje biljaka?


Postoje određena pravila kako se biljke potapaju odnosno kuvaju za biljne napitke koje mi zovemo čaj. Ne potapa se i ne kuva se svaka biljka isto. Npr. žalfija je biljka koja se ne pije nego se sa njom samo ispire. Kuva se da bi etarska ulja isparila i da nam ne bi štetila. Tako je slučaj i kada se slažu ulja i druge biljke za spravljanje kozmetike.


Slaže se po principu čoveka: glava ruke i noge, odnosno cvet, lišće i koren. Ne mešaš glavu i noge. Kada se kupaš ne pereš prvo noge pa tom istom vodom i lice.


U određena terapeutska svojstva idu opet nešto drugačije kombinacije. Ja ne volim da se igram druida jer  biljke kako mogu da pomognu tako mogu i da odmognu ako se ne koriste na pravi način. Prvo treba da  se uče biljke za spoljnu upotrebu, a onda se prelazi  na unutrašnju.


Privatna arhiva
Privatna arhiva

Šta je glavno za šta se zalažeš kada je u pitanju prirodna kozmetika?


Smatram da smo mi narod sa veoma bogatom prirodom i raznolikim zdravim biljem. Cilj mi je kroz moju kozmetiku pokazati ljudima da mi imamo veoma zdrave prirodne proizvode koje smo potisnuli u stranu zbog onih koji dolaze iz drugih krajeva. Naravno da svako bilje bez obzira odakle dolazi ima svoje dobre karakteristike, ali masovno podržavanje nečega samo zato što je to sada in je po meni suludo.


Pobornik sam teorije da ljudi moraju da se leče biljem koje potiče sa njihovog podneblja. Jednostavno imamo takve predispozicije da će nam pre pomoći biljka koja raste odmah ispod naših nogu, a ne neka koja ne može da uspe u našoj zemlji.

Upotreba raznih tuđih i popularnih proizvoda je suvišna, kao na primer godži bobice naspram naših drenjina. Onda imamo šipak, trnjinu i gomilu drugih nama prihvatljivijih biljaka koje više odgovaraju našem organizmu.


Koje su greške koje ljudi prave pri negovanju svoga tela?


Prva greška koju mnogi prave jeste pogrešno negovanje određenih delova tela. Ljudi dosta pažnje poklanjaju delovima tela koji su zaštićeni garderobom, kao npr. nogama, dok lice i ruke koje su konstantno izloženi svim vremenskim uslovima, tu i tamo namažu kremom.


Delovi tela koji su zaštićeni odećom i obućom treba da se pilinguju. Oni koji su otkriveni treba da se neguju.


Sledeća stvar je u različitim tipovima kože. Smatram da to ne postoji. Postoje samo različita stanja unutar organizma. Ako vam je lice masno, to znači da vam je organizam suv. Dodatnim isušivanjem svog lica, pravite sebi štetu koja se produžava na duži vremenski period i još jaču borbu protiv tog problema.


Organizam detektuje da mu treba masnoće i vlage i on je luči tamo gde može. Kada isušite lice, organizam to shvata kao dodatni nedostatak masti u telu i pojačava lučenje. Rešenje je da svako jutro na prazan stomak popijete kašičicu maslinovog ulja ili ulja od koštica grožđa. Organizam je dobio svoju dozu masti i vremenom će proces masne kože lica da nestane.


Privatna arhiva
Privatna arhiva

Baviš se, između ostalog, i podučavanjem i raznim vrstama edukacija o prirodnoj kozmetici. Možeš li da nam kažeš nešto više o tome?


Tako je. U početku je to bilo pravljenje krema, pilinga, raznih eteričnih ulja ili šumećih kupki. Međutim ljude najviše zanima pravljenje sapuna, jer je generalno tržište najviše zainteresovano za to. To su obuke koje uglavnom organizujem vikendom kod mene u stanu, odnosno cilj je kućna atmosfera, jer će i polaznici to isto raditi u svojoj kuhinji.


Radim sa jednim polaznikom ili eventualno dvoje ako se dobro poznaju jer je komunikacija između njih tada lakša i brže se uči. Obuka traje dva dana po osam sati aktivnog rada i kasnije se nastavlja kroz moju podršku i savete njima ukoliko im je to neophodno.


Kurs košta 50 eura, i tu polaznici nauče koje biljke da koriste, koje tinkture, zašto neke biljke koristiti a neke ne, kako se koja ulja slažu, koji je proces zrenja sapuna, da li je soda neophodna i mnoge druge važne informacije.


Koji je tvoj savet za sve pristalice prirodne kozmetike, kako korisnika tako i onih koji je prave?


Savet je da probate sve i tek onda izaberete, a ne slepo da pratite određene stvari. Niko nikome nije konukrencija. Kao prvo nismo ista liga. Svako pravi proizvod koji treba da se koristi za istu svrhu. Na nama je da plasiramo svoju robu i pokušamo trudom da dođemo do određene ciljne grupe.


Ovaj tekst je nastao kao posledica saradnje sa našim medijskim partnerom - Luftika Magazin.