Tek nedavno, narodi su počeli da ukidaju zabrane i dozvoljavaju ženama da služe svojim državama i narodu, kao i da pokažu otvoreno svoja interesovanja. Ovdje je deset žena koje su bile na frontu sa muškarcima. I neke čak uspjele nadjačati.
Margaret Kokran Korbin
Margaret je bila prva žena koja je zaradila vojnu penziju američkog Kongresa. Za vrijeme Bitke za Fort Vošingon 1776. godine njen muž je ubijen, dok je zajedno sa približno 4000 vojnika učestvovao u obrani grada. Umjesto žaljenja, Margaret je došla na njegovo mjesto i suprotstavila se neprijatelju.
Imala je ozbiljne povrede čeljusti, ruke, ali i grudi, prije nego je bila potpuno onemogućena da nastavi borbu. Britanci su dobili bitku, a ona je zarobljena, a onda puštena na uslovnu slobodu. Iako je bila oslabljena i povrijeđena, nastavila je aktivno služiti Kontinentalnoj vojsci sve do 1783. godine.
Manuela Pedraza
Ona se borila za Buenos Aires nakon prve invazije Britanaca u 1806. godini. Učestvovala je u posljednjoj i najvećoj bitki, koja je trajala tri dana. Borila se zajedno sa svojim suprugom i stajala hrabro uz njega, sve do njegove smrti, kada su ga ubili Britanci. Onda je uzela bajonet i ubila muškarca, koji je ubio njenog muža. Uzimajući njegovo oružje, ubila je i još jednog britanskog vojnika.
Dobila je vojni čin i postala članica pukovništva. Postala je heroina Buenos Airesa, a nakon njene smrti godišnje se dodjeljuje nagrada u njenu čast, ženama koje su zaslužne za razvoj društvenog aktivizma u Argentini.
Milunka Savić
Milunka Savić je najuređenija vojnikinja svih vremena. Borila se za vrijeme Balkanskih ratova, kao i za vrijeme Prvog svjetskog rata. Tokom njenog služenja bila je ranjena devet puta, ali to je nije obeshrabrilo. Kada je njen brat pozvan u vojsku Srbije 1912. godine, ona se željela pridružiti.
S obzirom na njenu hrabrost na bojnom polju, nije bila kažnjena kada su otkrili da je teško ranjena granatom. Komandir joj je ponudio da je prebaci u bolnicu, ali je ona to odbila. Ponosno i hrabro je izjavila: „Čekaću”. I zaista je čekala, dok joj nije dozvolio da se vrati u borbu. Njene bitke su se nastavile u Prvom svjetskom ratu, gdje je bila prepoznata za herojstvo od Francuske, Rusije i Britanije.
Lidia Litvijak
Lidija je počela letjeti u malenoj letjelici sa petnaest godina i odlučila da se bori za svoju državu kada je Njemačka napala Sovjetski Savez. Odlučila je povećati svoje kapacitete dodajući sto sati letenja svojim časovima letenja i postajući pilotkinja, koja je obučavala i druge žene da to postanu.
Lidija je kasnije integrisana u mješovitu zajednicu sa muškarcima, a zbog svoje borbe dobila je nadimak „Bijela ruža Staljingrada” jer su pogrešno protumačili ljiljan na njenom prstu. Nastavila je letjeti za Sovjetski Savez i ukupno je učestvovala u tri napada i jedanaest samostalnih.
Ubijena je 1943. godine, ali se o uzrocima njene pogibije diskutovalo još decenijama. Predsjednik Mikail Gorbačev posthumno je nagradio i proglasio heroinom Sovjetskog Saveza 1990. godine.
Nives Fernandez
Nives Fernandez je jedina poznata liderka filipinskih gerila, koja se borila protiv japanske okupacije na Leyte otoku tokom Drugog svjetskog rata. Bila je učiteljica, ali je napustila taj posao zbog učešća u ratovima. Okupila je 110 muškaraca koji su izrađivali svoje oružje i oformila gerila otpor. Sa dugim noževima koji su služili za rezanje vegetacije i sačmarica u stilu plinske cijeve, uspješno su ubili 200 japanskih okupatora.
Kapetanka Fernandez vodila je svoju grupu više od dvije i po godine protiv japanskih okupatora, što je prouzrokovalo japanske vlasti da ponude nagrade u iznosu od 10000 pezosa u lovu na glave njenih ratnika. Bila je povrijeđena u jednoj bici, ali je uspjela preživjeti i ostati zapamćena kao filipinska heroina.
Jevdokija Zavalij
Za vrijeme uništavanja njenog sela tokom Drugog svjetskog rata, Jevdokija je obezbjeđivala medicinsku pomoć povrijeđenima i uspjela uvjeriti lokalne konjičke komandire da joj dozvole da se uključi. Imala je šesnaest godina, ali je rekla da ima osamnaest, kako bi mogla učestvovati. Počela je kao medinska sestra, ali je ubrzo naučila da koristi malo oružje. Uprkos povredama u predjelu abdomena, odbila je da napusti službu, a zbog svoje obrijane glave i uniforme, zamijenili su je za muškarca, nakon čega su je i poslali na liniju fronta.
Borila se kao muškarac i predstavljena da komandira grupi koja je predstavljala otpor. Nakon što je povrijeđena, otkrilo se da je žena. Ali umjesto da je vrate u sestrinstvo, dali su joj novu poziciju komandirke automatskog topnika 1943. godine. Bila je poznata pod nadimkom „Gospođa crna smrt”, a do kraja rata je nagrađena sa više od 40 medalja za svoju hrabrost i čast.
Li En Hester
Ona je bila prva žena koja je dobila Srebrenu zvijezdu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ona je jedna od četrnaest žena u američkoj istoriji koje su dobile priznanja za svoje bitke. U martu 2005. godine vodnica Hester je obezbjeđivala sigurnost konvoja tražeći improvizovane eksplozivne naprave, kada je iznenadni napad raspršio sve uređaje i vozila. Više od 50 pobunjenika granatiralo je i napalo njihovu postrojbu, ali je ona hrabro vodila vojsku.
Stajala je bočno i napala rov sa granatama, a onda je pomogla da se očiste dva dodatna rova, ubivši tri pobunjenika u tom procesu. Kada se slegla prašina, tri američka vojnika su bila povrijeđena, dok je dvadeset i sedam pobunjenika bilo mrtvo, šest ranjeno, a jedan zarobljen. Za svoju akciju spašavanja života, nagrađena je Srebrenom zvijezdom, visokom počasti za one najhrabrije.
Laura Nikolson
U decembru 2013. godine Laura Nikolson, pilotkinja za Royal Air Force, obezbjeđivala je medicinsku pomoć u Afganistanu, kada se zadesila usred borbe. Bila je pozvana da spasi ranjenu Marinu na bojištu i preuzme njen helikopter u borbi. Uspješno je prebacila Marinu do bolnice gdje joj pružena pomoć, uprkos tome što se sama izložila opasnosti.
Nedugo kasnije, ponovo se vratila u istu regiju kako bi spasila drugu ženu koja je bila povrijeđena za vrijeme sukoba. Član posade je bio povrijeđen u nogu, ali ona je uspjela obezbjediti siguran povratak i oporavak svima. Za svoje herojstvo, nagrađena je visokim počastima za pilotiranje i učešće u borbama.
Stejsi Persal
Neki vojnici nose oružje, drugi nose kamere, a ona nosi oboje. Priključila se Air Force sa sedamnaest godina, prije nego je primljena kao ratna fotografkija, što je rijetka prilika za žene. Dva puta je bila poslana u Irak, gdje je dokumentovala svakodnevni život suboraca koji su pomagali da se obnove škole nakon razarajućih napada. Dva puta je proglašena fotografkinjom godine, a napisala je i dvije knjige o svom iskustvu i služenju narodu.
Bila je povrijeđena u dva napda, nakon čega je morala hitno zatražiti medicinsku pomoć. Nagrađena je Bronzanom zvijezdom, koja je jedna u nizu njenih zapaženih nagrada.
Lori Hil
Ona je prva žena koja je dobila počasti za letenje u napadima za svoje herojstvo. Pilotkinja H-58 Kiowa helikoptera. Omogućila je simultane supresivne vatre kako bi pomogla trupama da se suprotstave neprijatelju. Njena letjelica je pogođena, što je uzrokovalo ogromnu štetu, ali je uspjela da je održi u vazduhu i nastavi borbu.
Letjelica je počela gubiti hidraulički tlak, a ona je povrijedila svoj zglob. Uprkos povredi, upravljajući veoma oštećenom letjelicom, uspjela se vratiti do baze i spasiti živote svoje posade. Nagrađena je najvišim počastima koja se dodjeljuju.
Ove žene ne samo da su uspješno parirale muškarcima u ratu, nego su neke i uspješno savladavale. Osvećivale smrti muževa, spašavale živote, dokumentovale rat kroz fotografije i pokazale da ženska hrabrost zaista ne poznaje granice.
Izvor: Lola magazin
