Ženski likovi slovenske mitologije
Wikimedia Commons

Nažalost, nema direktnih pisanih izvora iz kojih možemo saznati više o slovenskoj mitologiji. Zbog toga ono što znamo o njima, u većini slučajeva, nije u potpunosti potvrđeno. Pisani izvori se javljaju tek po dolasku hrišćanskih misionara u zemlje koje su naseljavalii Sloveni. Ono što smo uspeli da saznamo, sačuvano je usmenim pripovedanjem, u već pomenutim zapisima misionara i drugih, kao i u ostacima hramova i religijskih mesta.

U većini politeističkih religija možemo naći podelu na ženska i muška božanstva, od kojih je svakom polu često dodeljena slična oblast delovanja bez obzira na vreme ili lokaciju nastanka te religije.

 U indijskoj mitologiji, doduše, postoje i dvopolna božanstva. Od indoevropskih religija najviše boginja imala je nordijska mitologija. Ljubav, lepota, plodnost i priroda su najčešće u vezi sa boginjama svih panteona, a nesto ređe rat, smrt i lov. Izuzeci, naravno, uvek postoje.


U slovenskoj mitologiji postoje određeni ženski likovi, tj. boginje, kao i mitološka bića nižeg reda, koja se smatraju ženskim. Pomenućemo u ovom tekstu četiri boginje, koje na neki način sačinjavaju jednu celinu - svakoj je pripisano jedno godišnje doba, a one su: Živa, Lada, Vesna i Morana.  


Živa (Siva)


Za ovu boginju su vezivani pojmovi života i plodnosti. Predstavljena je kao žena zlatne ili zlatno plave kose. Njen pratilac je Svetovid, jedan od slovenskih bogova. 

Foto: Андрей Шишкин (Wikimedia Commons)
Foto: Андрей Шишкин (Wikimedia Commons)

Možemo naći paralelu sa nordijskom mitologijom u priči u kojoj zli duhovi odsecaju njenu zlatnu kosu, a zatim joj Svetovid daruje novu. U nordijskoj mitologji Loki odseca zlatnu kosu boginje Sif, a zatim joj novu prave patuljci, nordijska mitološka bića. Ova priča može simbolizovati zlatno klasje koje nestaje u neplodno doba godine. Verovalo se da je leti, dok je boginja trudna, zabranjeno zabijati sečiva u zemlju.


Što se obreda tiče, zabeleženo je ostavljanje drvenih statua u poljima, darivanje cveća ili plodova, ali i žrtvovanje petlova. Živu ili Sivu možemo povezati sa jeseni, ali obredi u vezi sa ovom boginjom nisu vezani samo za ovo godišnje doba.


Ovakvi običaji su još prisutni u Srbiji, u selu Duboka kod Homolja, gde se na praznik Svete Trojice (u proleće) održava obred rusalja. Pri ovom obredu žene (rusalke) zaposedaju vodeni duhovi i one padaju u trans. U transu navodno komuniciraju sa mrtvima i mogu predviđati buduće događaje. Rusalka u transu dobija ogromnu snagu, a da bi se povratila oko nje igraju kolo uz određenu melodiju Rusala, prenose je preko reke, čiste je biljem i dr.

Lada


Ovo je boginja leta, ljubavi i lepote, pa i plodnosti. Ona provodi zimu u „svetu mrtvih”, sve do prolećne ravnodnevnice, a zatim se vraća na „ovaj svet”. Opet nailazimo na paralelu sa mitologijama drugih naroda - Freja (nordijska mitologija) provodi jedan deo godine u podzemlju, među patuljcima, dok grčka Persefona za vreme zimskog perioda obitava u Hadu. 

Foto: Max Presnyakov (Wikimedia Commons)
Foto: Max Presnyakov (Wikimedia Commons)

Kao boginja plodnosti, a i kao donosilac proleća i leta, njene funkcije su pomešane sa Živinim i Vesninim i teško ih je razlučiti. Pojmovi i stvari u vezi sa ovom boginjom su Sunce, kiša, petao, jelen, mrav, orao, trešnja, maslačak, lipa i božur. Obred povezan sa ovom boginjom jeste ladarice ili u Srbiji - kraljice.


Ovaj obred opisao je Vuk Karadžić. Na dan Svete Trojice okupi se grupa od desetak mladih devojaka od kojih je jedna obučena kao kraljica, druga kao kralj, a treća kao barjaktar. Ona koja predstavlja kraljicu seda na stolicu dok oko nje igra kolo preostalih devojaka, a kralj i barjaktar igraju sami za sebe. Na ovaj način „kraljice” idu od kuće do kuće tražeći devojke za udaju. Još jedna odlika obreda koji se vrše u čast Lade jeste preskakanje vatre. Svrha ovog obreda je bila pospešivanje plodnosti kao i zaštita ljudi i stoke od zlih sila.

Vesna


Vesna je boginja proleća i mladosti. Predstavljena je kao mlada devojka u beloj haljini ukrašena cvećem. Ona se posmatra kao suprotnost smrti i zime (koju predstavlja Morana). Sa Moranom se bori za prevlast uoči smene zime i proleća. Naravno, narod je uvek priželjkivao Vesninu pobedu i u tu svrhu su na grani nosili lutku Vesne, dok je lutka Morene bila potapana u reku ili spaljivana. Ova borba se ponavlja svake godine, u ustaljenom ciklusu. 

Foto: Morana & Vesna by Ivana Rezek (Wikimedia Commons)
Foto: Morana & Vesna by Ivana Rezek (Wikimedia Commons)

Kao Vesnini pratioci pominju se Gerovit (bog rata) i Stribog (bog vazduha i vetra). Postoji tri praznika posvećena ovoj boginji, koji su preneseni u hrišćanstvo - Vrbica, Cveti i Mladenci. Mladenci, kako se praznik danas naziva, su posvećivani supružnicima koji su sklopili brak prethodne godine, uz spremanje specijalnih kolača, medenčića. Za proslavu praznika koji se danas zove Vrbica deca su kićena vrbinim resama i zvončićima.


Poznato je i umivanje vodom u kojoj je cveće ubrano na dan, koji danas znamo kao praznik Cveti. U obredima se koristio leskov pupoljak ili glogov list, koji su se gutali. U običajima posvećenim Vesni, farbala su se i jaja u crvenu boju i poklanjala domaćinu kuce zajedno sa hlebom i vinom. U vezi sa Vesnom su laste, kukavice i rode. Ubijanje lasti je donosilo lošu srecu, a njihovo gnezdo na kući bio je dobar znak.

Morana (Morena)


U slovenskoj mitologiji ova boginja je povezana sa zimom i smrću. Obredi kojima se kod Zapadnih Slovena ispraća zima, tj. dočekuje proleće, uključuju pravljenje slamnate lutke, koja se nosi po selu, a zatim na različite nacine uništava van sela (spaljuje, razbija, utapa).


Ovaj obred je postojao kod svih slovenskih naroda, u različitim varijacijama. Verovalo se da će uništenje lutke doneti brz dolazak leta, dobru letinu, da će sačuvati selo od poplava i požara, štititi od srmti, a devojkama osigurati udaju. 

Wikimedia Commons
Wikimedia Commons

Jedna od priča o Morani je priča o njenoj vezi sa bogom sunca Dažbogom. Kada je pošao u podzemni svet Nav da traži svoju ženu Zlatu Maju, Morana ga je zavela. Po nekim pričama, ona je našla drugog ljubavnika, po drugim, on je našao drugu dragu, ali u svakom slučaju, Morana je Dažboga otrovala. Spasava ga Živa, a on spaljuje Moranu i proteruje je nazad u podzemni svet.


Po ruskim legendama, ona živi u palati ogledala do koje se dolazi preko mosta Kalinov. Kaže se da most spaja dve obale reke bez dna, a palatu čuvaju zmije.

Može se prikazati kao stara žena ružnog izgleda, dok se smatra da oni koji ne pokažu strah pred njom mogu da je vide kao lepu i mladu devojku.


Običaji i tradicije


Može se primetiti - bar na području Srbije - da je, premda malo toga sačuvano u kolektivnom sećanju u vezi sa slovenskom religijom i mitologijom, stvar potpuno drugačija kada su običaji u pitanju. Na ovim prostorima, u cilju lakšeg pokrštavanja u hrišćanstvo, crkva je prisvojila mnoge običaje stare religije, skoro u nepromenjenom obliku i dodala im sopstveno ime i/ili značenje.


Naravno, većina ljudi nije ni svesna da poštujući hrišćanske tradicije često upražnjava običaje našeg naroda iz perioda pre hrišćanstva. To uključuje i simbole i verovanja, ne samo rituale. Tako se može reći da je hrišćanstvo na neki način pomoglo da se održe u životu tragovi religije starih Slovena.