Beograd je svojevrsna melodija

Foto: Vuk Vučković-Wolf Art

Čujem gusle i junačke pesme. Doletele su sa ljutih crnogorskih i bosanskih brda, pa tu, u najurbanijoj beogradskoj ulici, pevaju o Kosovu i vojevanju za slobodu. Zbog toga, u nekoliko daljih koraka ponesem sa sobom po gram sete i ponosa u grudima. Moglo bi se zaključiti da je više nego dobro što je Vuk Karadžić zapisao pesme koje je prikupio od naših guslara. Znao je stari Vuk koliko je ovim ljudima pesma dragocena. Hvala mu.

-preduzetnistvo.gif

Zatim sledi harmonika u autobusu, uz koju peva crnomanjasta devojčica sa najlepšim loknicama na svetu i sa šeširom u ruci. Nečiji tihi zaključak: „Bože, kako lepo peva“, ne može da izostane. Naravno, devojčica cvrkuće uz melodiju pesme „Đurđevdan“ i, marširajući kroz autobus, za sobom širi zveket metalnog novca u dotrajalom šeširu. Ljudi preturaju po, tobože, gospodskim tašnama, verovatno kupljenim u vreme sniženja, jer svi izgledaju kao da traže najmanje vrednu novčanicu koju imaju. Tako mnogo im se sviđa, a toliko malo mogu da joj daju. Razlog može biti taj što će u sledećem autobusu nanovo slušati isto tako talentovanu devojčicu – jer, to je Beograd. Neki svetski putnik bi se zapitao zašto toliko darovite dece peva na ulici, a Beograđani se to više ni u sebi ne pitaju, jer je to postala uobičajena pojava.

13514260_10154268120788703_1236516361_n.jpg
Foto: Lazar Miletić

Jednog letnjeg predvečerja slušala sam saksofon na Adi. To je već nešto čarobno! To je romantično. To je za zaljubljene. To je za mir u duši. Nekim slučajem nikada više nisam videla tog dečka kako svira, ali sam sa svakim sledećim dolaskom na Adu pomislila na saksofon. U sećanje mi je ostavio najviše što je mogao: sliku koje volim da se setim i neku lepu muziku. Bilo mi je žao što baš tad kod sebe nisam imala novac, što nisam nagradila uživanje koje mi je priredio. Sada jednostavno znam da je to samo zbog toga što je bilo neprocenjivo.

Zaista, Beograd je svojevrsna melodija.

Gordana Bušin

Pročitajte i:

Krupanj: Srce Rađevine!
Sevdah za dušu Damira Imamovića
Zašto su umetnici siromašni?